Parkour: Nevjerovatna vještina koja postaje sve popularnija i u BiH

Dvadestogodišnji Prijedorčanin Arnel Cerić se već četiri godine bavi parkourom.

Parkour je vještina kretanja koju čovjek koristi da bi najučinkovitije, najbrže i sigurno stigao od tačke A do tačke B. Međutim, isto tako treba znati kako se vratiti nazad od tačke B do tačke A (ne nužno istim putem) i pri tome savladati različite prepreke poput visokih zidova i kapija koristeći vještine svoga tijela.

Naš sagovornik Arnel kaže da se ova vještina može vježbati bilo kada i bilo gdje. Može se trenirati i u ruralnim i u urbanim sredinama, a ljudi koji se bave ovim umijećem kretanja nazivaju se traseri.

“Oduvijek sam se divio ekstremnim sportovima - gimnastici, planinarenju, svemu što podiže adrenalin. Vremenom sam počeo isprobavati neke vještine i poteze dok nisam otkrio da stvarno postoji sport posvećen takvim vještinama. Odmah sam znao da se želim ozbiljno baviti parkourom."

Pored redovnog prakticiranja ove vještine na gradskim ulicama, Arnel svoje umijeće prenosi i na
druge mlade ljude iz Prijedora.

“U sklopu USAID projekta re:Generacija imao sam priliku da iskoristim parkour kao alat koji će
povezati mlade iz Prijedora bez obzira na njihovo ime, etničku pripadnost ili religiju. Zajedno s prijateljima sam okupio grupu školaraca koji su se intenzivno počeli baviti ovim sportom te na taj način počeli brisati imaginarne granice koje postoje između nas. Djeca različitim tempom usvajaju
vještine parkoura, ali se svi odlično druže i pomažu jedni drugima u savladavanju novih vještina.”

Ko se može baviti parkourom i koliko je potrebno da se savladaju neki osnovni elementi?

“To zavisi od samog pojedinca, vremena, kondicije, ali je najvažniji cilj koji pojedinac sebi zacrta. Vježbanje preporučujem svim ljudima, ne samo onima koji su posvećeni parkouru. A, što se tiče naše mlade ekipe, trening u trajanju od 90 minuta, četiri puta sedmično, sasvim je dovoljan.”

U jednom od Vaših intervjua ste rekli da je parkour “način života”. Šta to konkretno znači?

“Ta izjava se odnosila na moj lični stav prema parkouru. Parkour je moj stil života, jer svoje obaveze raspoređujem tako da mi je parkour na prvom mjestu. Imam duže treninge i moram naći mnogo vremena za promociju sporta. Parkour je jako lijep sport i još ljepši hobi.”