Od vojnih baza do Lazareva: Kako i gdje se krvnik Ratko Mladić skrivao 14 godina

Ratko Mladić, osuđeni ratni zločinac koji je preminuo u četvrtak, 27. augusta 2026. godine u Haagu, gotovo 14 godina bio je u bjekstvu nakon što je Haški tribunal protiv njega podigao optužnicu.

Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu Mladić se najprije skrivao na teritoriji BiH, a potom je prešao u Srbiju. Godinama je uspijevao izbjeći hapšenje zahvaljujući mreži pomagača, ljudima iz nekadašnjeg vojnog i sigurnosnog sistema, ali i sve užem krugu osoba kojima je vjerovao.

Prema svjedočenjima i dokumentima o njegovom skrivanju, tokom 1997. godine boravio je u vojnom odmaralištu na Rajcu, a potom i u Stragarima kod Kragujevca. Tamo je živio relativno organizovanim životom, šetao, igrao šah i karte, te vrijeme provodio u prirodi.

U Beogradu je određeno vrijeme boravio i u porodičnoj kući u Ulici Blagoja Parovića. Prema svjedočenjima, iz kuće je odlazio u restorane i na fudbalske utakmice. Za njegovu zaštitu bio je formiran poseban sistem obezbjeđenja, koji je uključivao više tjelohranitelja, ali i kuhara i osobu koja je brinula o njegovim svakodnevnim potrebama.

Morao napustiti neke lokacije

Nakon političkih promjena u Srbiji i slabljenja zaštite koju je imao unutar vojnog sistema, Mladić je morao napustiti neke od lokacija na kojima se skrivao. Jedno vrijeme boravio je u vojnoj bazi u Krčmaru kod Valjeva, koja je imala podzemni bunker. Kasnije je mreža njegovih pomagača postajala sve manja.

Skrivao se u iznajmljenim stanovima u Beogradu, a prema navodima iz ranijih svjedočenja, stanovi su birani tako da otežaju njegovo otkrivanje. Nije izlazio, hrana i novine su mu dostavljane, a čak ni članovi porodice nisu uvijek znali gdje se nalazi.

Posebnu pažnju posvećivao je svakodnevnim navikama. Držao se vojničke discipline, vježbao, brijao se i vodio računa o higijeni. Hrana je morala biti svježa, a namirnice su, kako je ranije svjedočeno, kupovane na različitim mjestima kako bi se smanjila mogućnost da neko primijeti obrazac njegovog kretanja.

Nakon ubistva Zorana Đinđića 2003. godine mreža koja ga je štitila dodatno se osipala. Mladić je kasnije otpustio dio tjelohranitelja, strahujući da bi ga mogli izdati. Posljednje godine skrivanja proveo je u sve težim uslovima, mijenjajući lokacije i oslanjajući se na mali broj ljudi.

Pojavio se kod šuraka

U februaru 2006. godine pojavio se kod svog šuraka Krsta Jegdića, a potom je prebačen kod brata Miroslava u Malu Moštanicu. Nakon toga o njegovom kretanju postoje različite informacije, uključujući navode da je određeno vrijeme mogao boraviti i u Bosni i Hercegovini.

Njegov bijeg okončan je 26. maja 2011. godine u selu Lazarevo kod Zrenjanina. Srbijanska policija pronašla ga je u kući rodbine. Kada su policajci ušli, pokušao se sakriti iza vrata.

Na stolu su pronađena dokumenta koja su nosila njegovo ime. Tada je, prema svjedočenju učesnika akcije, priznao identitet riječima: "Ja sam Ratko Mladić", o čemu više možete čitati OVDJE.

Samo nekoliko dana kasnije, 31. maja 2011. godine, izručen je Haškom tribunalu. Suđenje je počelo 2012. godine, a 2017. je osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

Njegov život u bjekstvu trajao je gotovo 14 godina. Završio ga je u pritvoru, gdje je ostao do smrti u 84. godini, a dossier ratnog zločinca možete čitati na OVOM LINKU.