Mještani Bosanskog Novog ogorčeni: "Skladištenje radioaktivnog otpada ugrožava Unu i naše živote"

Jan Janković živi u Bosanskom Novom, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Udaljen je svega nekoliko kilometara od mjesta gdje je u susjednoj Hrvatskoj planirano da se izgradi centar za skladištenje radioaktivnog otpada.

Iako je njegova gradnja na prostoru nekadašnjeg vojnog skladišta Čerkezovac na Trgovskoj gori planirana već godinama, Hrvatski sabor je zakon ozvaničio 15. decembra.

"Samo par kapi radioaktivnog otpada ako dopre do Une, to više neće biti jedna od najčistijih europskih rijeka, a njene obale bi mogle ostati puste, bez ljudi i bez životinja", kaže Jan u razgovoru za Radio Slobodna Europa (RSE).

Bosna i Hercegovina se protivi izgradnji centra, tvrdeći da bi skladištenjem radioaktivnog otpada na samoj granici sa BiH bilo ugroženo oko 250 hiljada stanovnika nekoliko općina koje žive uz granicu i rijeku Unu, koja dijeli dvije države.

Upravo na tom području, prema usvojenom zakonu, planirano je skladištenje dijela otpada iz Nuklearne elektrane Krško u Sloveniji i Hrvatskoj.

Hrvatska, koja zajedno sa Slovenijom upravlja tom nuklearnom elektranom, ima međunarodnu obavezu da dio otpada preuzme najkasnije do 2028. godine.

U Čerkezovcu će biti smješten i institucionalni radioaktivni otpad iz Hrvatske, od medicinskih izvora do industrijskih materijala.

Šta kažu mještani?

Jan, s početka priče, ima 65 godina. Tokom rata je izbjegao iz Dvora na Uni u susjednoj Hrvatskoj u Srbiju. No, potom se vratio blizu kući, u Bosanski Novi u Bosni i Hercegovini, samo da bi, kako kaže, živio kraj Une.

"Pecam ribu na Uni, a odluke koje se donose, su daleko od Une, daleko od onih koji će snositi posljedice. Ponašamo se kao da smo posljednja generacija i da iza nas ne ostaje ništa", smatra on.

Slično razmišlja i njegova sugrađanka Gordana Ilić.

"Ako je takav objekat siguran, zašto se ne gradi bliže onima koji donose odluke? Zašto baš ovdje, pored rijeke koja je izvor života i koja povezuje dvije države? Ovdje se već decenijama ništa ne ulaže, ljudi se iseljavaju, a sada se čini kao da se ovaj kraj dodatno žrtvuje", poručuje Gordana.

Lokacija za skladištenje radioaktivnog otpada je udaljena oko 800 metara zračne linije od granice Bosne i Hercegovine, te jedan kilometar od vodozahvata općine Novi Grad, iz kojeg vodu pije 15.000 ljudi.

Upozorenja iz ekoloških udruženja iz BiH i Hrvatske

Protivljenje otvaranju centra za radioaktivni otpad u blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom, su izrazili prije nekoliko dana i ekološki aktivisti u Banjoj Luci, prilikom posjete hrvatskog premijera Andreja Plenkovića ovom gradu. Oni su postavili burad obilježenu radioaktivnim znakom na dvije lokacije, piše Radio Slobodna Europa.

Nakon usvajanja zakona, ekološke organizacije iz Bosne i Hercegovine najavljuju apelaciju Sekretarijatu Aarhuske konvencije.

Ekolozi ocjenjuju da je Hrvatska u ovom slučaju prekršila ovu međunarodnu konvenciju tijela UN-a, koja garantuje ključna prava u pitanjima zaštite okoliša sa obje strane granice.

"Tražili smo im najosnovnija dokumenta, naprimjer, karakterizaciju radioaktivnog otpada. Hajde da znamo šta želite da smjestite u granično područje, i to su odbili", kaže Mario Crnković, predsjednik ekološke organizacije "Green Team" iz Bosanskog Novog.

Luka Tomac iz organizacije "Zelena akcija" iz Zagreba upozorio je za RSE da se iza tehničkog pitanja odlaganja otpada krije projekat "sa dubokim društvenim, ekološkim i regionalnim posljedicama".

Prema njegovim riječima, Trgovska gora je seizmički aktivno i krško područje, izuzetno osjetljivo kada je riječ o podzemnim vodama i okolišu, zbog čega je "riječ o pitanju dugoročne sigurnosti ljudi, vode i prirode", a ne samo lokacija za skladištenje otpada.

"Proceduralno, zakon je lokalnoj zajednici nametnuo lokaciju odlagališta bez adekvatnog procesa informisanja i suodlučivanja lokalne zajednice o zahvatu koji ih može dugoročno stigmatizirati", istaknuo je Tomac.

Dodaje kako postoji "rizik" da se zakonom pokušava zaobići ili unaprijed obesmisliti postupak procjene uticaja na okolinu.

"Iako se u obrazloženju prijedloga zakona navodi da mu je cilj upravo provedba procjene uticaja na okoliš (PUO), ključno je naglasiti da ta procjena mora biti stvarna, kvalitetna i neovisna, a ne formalnost. PUO mora biti transparentna, uključiva i prekogranična, uz puno sudjelovanje javnosti i susjednih država. Jednako legitiman i moguć ishod tog postupka mora biti i odustajanje od projekta", istakao je Tomac za RSE.

Cijeli tekst možete pročitati na ovom linku.