Mujić: Dok vas srce boli, vi bodete svoje dijete 350 puta mjesečno

Za razliku od dijabetesa odraslih, dijabetes kod djece, takozvani inzulinovisni dijabetes je najteži oblik ove oblasti i zahtijeva doživotnu primjenu inzulina uz četiri do pet puta doza dnevno i samokontrolu šećera šest do deset puta dnevno. Osoba s dijabetesom svakih 20 minuta pomisli na svoju bolest. Ukoliko roditelji ne prepoznaju komplikacije i ne reagiraju na vrijeme mogu nastati ozbiljne posljedice po zdravlje djeteta ili završiti smrtnim ishodom.

 „Možete li zamisliti bol djece i njihovih roditelja kod svakog tog uboda. Morate izmjeriti šećer ili dati inzulin, dok vas srce boli, vi to morate uz gorki osmijeh i skrivene suze jer morate ubijediti dijete da to tako mora. I tako oko 350 puta mjesečno, godišnje preko 4000 puta.

Za djecu se ništa nije promjenilo od 2007.godine. Pardon jeste, skinut je Glukagon i Zavod je dosta uštedio na trakicama, 531.000 KM koje djeci nije davao deset godina iako je bio obavezan propisanim zakonom. Djeca preko Federalnog zavoda dobijaju nedovoljan broj, najjeftinije i nepouzdane trakice. Zavod nije davao potrošni materijal za inzulinske pumpe niti refundirao sredstva od septembra 2014. godine do maja 2015. godine. dok se mijenjao distributer i time je ušteda 118.930 KM. Tri godine, u periodu od 2010. do 2015. godine, nismo dobili 10 pumpi godišnje što je ušteda od 168.412 KM.

Od vašeg glasa ovisi kojim će načinom živjeti djeca s dijabetesom, težim ili lakšim. Ujutro kada  ustanete sjetite se djece koja se moraju ubosti najmanje dva puta, da izmjere šećer i daju inzulin. Tada zagrlite svoju djecu i zahvalite Bogu što su zdrava i da ostanu zdrava,“ kazao je doktor Midhat Mujić 25. juna obrazlažući inicijativu „Život sa manje boli“ pred zastupnicima Skupštine Kantona Sarajevo.

Istovremeno, ispred Skupštine Kantona Sarajevo grupa djece oboljele od dijabetesa čvrsto stisnutih palčeva s nestrpljenjem je iščekivala odluku koja će im koliko toliko olakšati život.

Na sreću, zastupnici su jednoglasno pozdravili prijedloge Udruženja dijabetičara djece i omladine Kantona Sarajevo, i između ostalog, vratili Glukogan na esencijalnu listu. Bio je to povod za razgovor s doktorom Mujićem, predsjednikom Saveza dijabetoloških udruženja Bosne i Hercegovine i osnivačem Udruženja dijabetičara djece i omladine Kantona Sarajevo.

Radiosarajevo.ba: Dozvolite da Vam postavimo jedno otvoreno pitanje. Da li je izglasavanje inicijative politička igra i prikupljanje predizbornih poena ili su zastupnici zaista sagledali veličinu ovog problema?

„Ne, ovo je pokušano da bude politička igra, međutim, to nije dozvoljeno i najbolje govori rezultat glasanja. Svi zastupnici su glasali za inicijativu. Samo im je trebalo objasniti kakva je situacija. Malo je bio problem s ministricom zdravstva Zilha Ademaj,ali na kraju je sve završilo dobro. Shvatila je i ona neke greške. Dakle mnoge se stvari mogu uraditi samo ih treba neko potaknuti. Vrlo je vjerovatno da je inicijativa prošla jer smo je dobro obrazložili i finansijski prikazali. Glukogen i tekedonske trakice koje koštaju desetak hiljda maraka godišnje, toliko su sitne te cifre, a toliko bitne na djecu i roditelje.“

Radiosarajevo.ba: Zapravo, ovo je samo jedan od povoda da još jednom skrenemo pažnju na to koliko su dejca oboljela od dijabetesa ugrožena u bh. društvu.   

„Sva djeca koja su bolesna su ugrožena, a djeca s dijabetesom spadaju u gupu najugroženijih jer su do kraja života sa inzulinom. Ukoliko se ne vodi računa na pravi način, oni rano dobijaju komplikacije, smanjuje im se radni vijek, liječenje tih komplikacija je daleko skuplje nego liječenje dijabetesa, 75 posto troškova ide na liječenje komplikacija.“

Radiosarajevo.ba: Kako opisati život djeteta sa dijabetesom?

„Mnogi ne razumiju jer kod nas još uvijek postoje predrasude, puno toga se i krije, ali dijabetes kod djece je najteži oblik dijabetesa i na sreću on je najmanje brojan, otprilike nekih pet posto od ukupnog broja oboljelih. Svaka oboljela osoba na svoju bolest pomisli svakih 20 minuta. Izmjeri šećer, pa razmisli da li smije jesti, šta, koliko, da li je planirana neka aktivnost, da li treba pred čas fizičkog smanjti dodatnu dozu inzulina ili uzeti dodatni obrok i tako dalje. Dijabetičari se dnevno bodu četiri do pet puta dnevno i šest do deset puta dnevno mjere trakicama. Tako da otprilike negdje oko 350 uboda se napravi mjesečno, preko 4.000 godišnje, e sad možete to zamisliit? Međutim, u svijetu, a sada i u nama bliže u Sloveniji i Hrvatskoj, kontinuirani mjerači došli su na esencijalne liste i inzulinske pumpe već dugo su na tim listama tako da je djeci i drugim bolesnicima omogućeno je da se ubodu nekih 10 do 15 puta mjesečno. Inzulinska pumpa se mijenja svaka tri dana, a kontinuirani mjerači se, zavisno od proizvođača mijenjaju jednom sedmično ili  dva puta sedmično tako da se broj tih uboda praktično smanji za 93 posto.“

Radiosarajevo.ba: U razvijenim zemljama dijabetičarima su dostupni aparati s ugrađenim aplikacijama koje same mjere nivo šećera u krvi, a zatim otpuštaju inzulin. Istovremeno putem mobilnog telefona informacija biva dostavljena i roditeljima. Kada će u BiH biti dostupno tako nešto?

„Te aplikacije postoje i na senzorima koje smo mi planirali raditi, a koje bi trebali biti registrirani u BiH iduće godine. Postoje senzori koji se zalijepe, uopće nema uboda. Uglavnom ta pomagala i neki način davanja lijekova iz godine u godinu se poboljšava, međutim još uvijek nema lijeka za šećernu bolest. Dakle, i dalje je za tu djecu jedan jedini lijek inzulin. Pomagala napreduju i mi moramo pratiti taj trend i biti osjetljivi, posebno prema toj maloj populaciji djece. U Federaciji je to negdje oko 800 djece do 18 godina, a u RS nekih 500-600 osoba. Iza toga treba da stane država.

Meni je malo neugodno, Kanton Sarajevo je sve to izglasao i ta djeca će imati ono što imaju djeca u Sloveniji, ali treba se boriti da to dobiju i djeca u drugim kantonima i RS-u. Ta djeca su sva jednaka i treba da imaju jednaku i maksimalno iskorištenu zdravstvenu zaštitu kako bi izrasli u osobe koje će pridonositi društvu. Puno je ljudi u svijetu poznatih koji su uprkos dijabetesu napravili fenomenalne rezultate Elvis Presley, Thomas Edison, Ernest Hemnigwaj, Josip Broz Tito...“

Radiosarajevo.ba: Kakva je statistika oboljelih od dijabetesa?

„Skupština Ujedinjenih Nacija je 2006. proglasila epidemiju dijabetesa. Dakle, to je prvo neinfektivno oboljenje koje je proglašeno epidemijom i konstantno je u porastu. Prema podacima IDF-a Europe, Krovne asocijacije dijabetesa, u svijetu je prošle godine bolovalo 425 miliona ljudi. Trend rasta dijabetesa se svakodnevno nastavlja, međutim ono što posebno zabrinjava to je trend obolijevanja mladih. Taj porast je daleko veći nego prethodnih godina. Naglasit ću samo da je 2012. godine broj oboljele djece u Federaciji do 18 godina bio 600, a sada već imamo brojku koja prelazi 850. To je drastičan porast i zaista trebamo poduzimati mjere. Nažalost, još nigdje nisam pročitao da je kod nas urađen program za spriječavanje i rano otkrivanje dijabetesa.“

Radiosarajevo.ba: Da li smo upravu ukoliko kažemo da taj preventivni program mora krenuti iz kuće, odnosno iz škole, s obzirom na to da su djeca sve više izložena stresu?

„Naravno, počev od samog zdravstvenog odgoja, pa sve do intelektualnog ponašanja. Da bi se to postiglo treba napraviti kampanje, prepisati iz zemalja koje su to odlično uradile. Naš problem je što društvo za preventivne projekte ne izdvaja nikakva sredstva i sve je spalo na udruženja i neke entuzijaste.“

Radiosarajevo.ba: Upravo i igrate važnu ulogu u Udruženju dijabetičara za djecu i omladinu Kantona Sarajevo?

„Udruženje je formirano 2009. godine, a registrovano godinu kasnije i mogu reći da je to najaktivnije udruženje koje postoji u BiH. Ne kažem to zato što sam tu kao osnivač i stručni saradnik, nego zbog ljudi koji tu rade i zbog rezultata koji su postgnuti. Mi smo ti koji su prvi organizirali obilježavanje svjetskog dana dijabetičara u Sarajevu. Udruženje koje je napisalo rezoluciju o dijabetesu koju je usvojio Parlament Federacije 2012. godine. Udruženje koje je prevelo Strategiju borbe protiv dijabetesa 2014-2024. Zatim, mi smo udruženje koje je napravilo najveću preventivnu akciju u Jugoistočnoj Europi 2011 i 2012. godine kojom je obuhvaćeno negdje oko 15 hiljada korisnika od toga svi tadašnji učenici Kantona Sarajevo... Ne želimo biti samo humaniterna organizacija nego Udruženje koje će sistemski rješavati probleme dijabetesa. Došli smo do svog cilja da podignemo na taj nivo zdravstvene zaštite u Kantonu  Sarajevo koji će biti kao u najmodernijim europskim zemljama. Međutim, ne želimo na ovome stati. Želimo da sva djeca u BiH imaju istu zdravstvenu zaštitu, jer djeca su naša budućnost i nadamo se da ćemo ovu našu inicijativu priširiti i u tom uspjeti.

Radiosarajevo.ba: Na kojem je nivou razumijevanje sredine prema djeci oboljeloj od dijabetesa?

„Ljudi deklarativno podržavaju potrebe djece s dijabetesom, ali puno njih ne zna šta je dijabetes i ne razlikuje dijabetes djece i odraslih. Tako da nekada dolazi i do poglrešnih odluka. Moram istaći da su nakon mog izlaganja u Skupštini KS svi zastupnici rekli da nisu ni znali da je situacija takva.

Radioasrajevo.ba: Dakle,  neminovno je naglasiti razliku između dijabetesa kod djece i odraslih?

„Već sam reako da je u pitanju dijabetes tip 1 koji zahtjeva doživotnu primjenu inzulina. Kod odraslih uglavnom se javlja dijabetes tipa 2 i otprilike zauzima oko 95 procenata svih oboljelih . Kod dječijeg dijabetesa jači je klinički postupak i za tri sedmice dovedi do dijagnoze. Kod tipa 2 imamo znakove koji nas upućuju na druge dijagnoze, vrlo malo se misli na dijabetes, on sporo nastaje. Njegova je prednost u tome što, kada se on otkrije, uglavnom ti pacijenti uz pravilnu ishranu i tablete mogu se dovesti do stabilnosti. Ukoliko se on kasno otkrije onda i ti pacijenti prelaze odmah na inzulin. Uglavnom, dijabetes kod odraslih je rezultat jedne  nezdrave ishrane tjelesne neaktivnsti, stresa i tako dalje, odnosno može se spriječiti i prevenirati i dovesti u dobru dugoročnu kontrolu bez velikih oscilacija za razliku od dijabetesa kod djece.