Mediji o drugima i drugačijima

Na javnoj debati čija je tema bila Strategije (ne)vidljivosti: o drugima u medijima regiona sinoć su u Mediacentru razgovarali Mima Simić, filmska kritičarka, teoretičarka roda i LGBTQ aktivistica, Goran Milić urednik sa televizije Al Jazeera Balkans i Svjetlana Nedimović, politologinja i urednica portala Puls Demokratije. Sinoćnja debata bila je prva u nizu javnih debata koje će Mediacentar organizovati tokom narednih mjeseci na različite teme koje se tiču medija.

Ako govorimo o bh. medijskoj sceni, tu se o manjinskim grupama i o različitostima piše samo u slučaju obilježavanja posebnih događaja, praznika, datuma ili sporadičnih incidenata u kojima, najčešće kao žrtve, učestvuju pripadnici drugih. Manjine i deprivilegovani postoje, žive oko nas i njihova prava se krše i van 8. marta, Dana bijelog štapa, Svjetskog dana Roma i nasiljem obilježenih regionalnih gay pride-ova.

Svjetlana Nedimović je najprije upozorila na poistovjećivanje termina manjina i različitosti. „Manjina je po osnovnoj definiciji grupa, dakle politički upravljiva. Sa manjinama, mediji nekako izađu nakraj jer su manjine politički definisane. Sa različitošću je stvar drugačija.“ Ona je naglasila da su mediji „štreberski naučili“ kako da izvještavaju o manjinskim grupama, pri čemu nikad ne pomjeraju granice. Dobar primjer toga je da su naučili da više nije politički korektno reći Cigan, nego Rom, ali kad izvještavaju kažu, primjera radi, da je Rom opljačkao prodavnicu, što je školski primjer diskriminacije.

Mima Simić je svoj lični primjer predložila kao alternativu senzacionalističkom izvještavanju uzrokovanom događajima kakvi su gay pride-ovi. Mima je, naime, svoj coming out 'odradila' ni manje ni više nego u Milijunašu, gdje je sa voditeljem Tarikom Filipovićem najprirodnije prokomentarisala vezu sa svojom partnericom, kao što bi bilo koji učesnik u par rečenica prošao kroz svoju svakodnevicu. Upravo to je, po mišljenju Simić, ključna strategija u postizanju veće vidljivosti manjinskih ili deprivilegovanih populacija kakva je i LGBTQ:

„Prostori zabave, kakav je kviz, prostor je u kojem nema političkog diskursa, u kojem nema mjesta za profesionalne gayeve i lezbijke. Gayevi i lezbijke su ljudi koji su svuda oko nas, oni su liječnici, novinari, imaju normalne svakodnevice kojima treba dati riječ, a ne praviti cirkus od njihovog out-anja ili događaja poput pride-a.“

Također, upitana koji su to načini postizanja veće vidljivosti gay populacije u zemljama u kojima religijske zajednice upravljaju svakim djelićem života, Simić je naglasila da u prostoru zabave, za razliku od politike, crkva svoje ruke mnogo manje upliće, te da je to dodatni razlog zašto treba povećavati vidljivost na takav, suptilniji način.

Goran Milić je podijelio svoje iskustvo sa televizije Al Jazeera Balkans, čija je uređivačka politika takva da nikad ne daje kvalifikaciju, niti tvrdi da je jedno bolje od drugog.

„To neki nazivaju izvještavanjem bez strasti, ali tako nećete ni uvrijediti ni nasekirati nikoga“, naveo je Milić.

manjine.ba