Marjan vs. Baho: Sabur brate

Posvemašna euforija nastala pobjedom mladih košarkaša na Evropskom prvenstvu i povratkom dvojice komentatora na televizijske ekrane, pokazala je nešto dobrih i nešto loših strana kad je u pitanju mentalitet ovdašnjih ljudi. Dobro je imati zvijezde među sportskim komentatorima, ali bi još bolje bilo da se te zvijezde i poklope.

 Piše: Ahmed Burić, Radiosarajevo.ba

Sjećate li se Bože Sušeca? Oni stariji sigurno, a riječ je o nekadašnjem komentatoru HTV-a, ranije televizije Zagreb, čije su uže specijalnosti bile rukomet i atletika. Majstor Božo je atletske mitinge u vrijeme kad nije bilo interneta prenosio tako da bi bez startne liste izdiktirao 12 od 15 koji se natječu za titulu u Cirihu, Ženevi, Štokoholmu ili Briselu.

Komentiranje utakmica je jedan od onih poslova za koje ima ''kandidata'' koliko i stanovnika neke zemlje. Svi misle da mogu i znaju, ali rijetki su oni koji uhvate sve što kompletan komentator mora imati: znanje o predmetu (sportu), odnos s publikom i ono što je možda najvažnije - odnos prema događaju u kojem je nemoguće prenositi recimo atletsku trku Svjetskog prvenstva kao da vodite koridu u Čevljanovićima. 

Rasprodaja emocija

Osim što je prema onome ko trči i takmiči se to nepristojno, tu se pojavljuje i pogrešan ''kulturni'' model koji nam hoće reći da je bolji onaj komentator koji više galami i pada u dublji trans.  To je pogrešno, jer se time vrijeđa inteligencija publike. Pogledate li prijenose na Sky Italia ili NBA Channela zapravo vidite da tamo sjede ozbiljni ljudi koji galame samo u graničnim situacijama: kad Ray Allen pogodi pet trica zaredom ili kad Inter nakon trideset godina postane prvak Evrope.

Nema nikakve sumnje da naši komentatori vole uspjehe naših ekipa i pojedinaca pod grbom Bosne i Hercegovine, ali bi ta njihova ljubav trebala sadržavati malo više mjere i sabura. Naš je mentalitet takav. Naša nas je bijeda dovela do neumjerene euforije, a odatle je samo korak do brutalne vulgarnosti. Za dobro onih koji prenose, i nas koji gledamo, dobro bi bilo poput starog dobrog Bože Sušeca, isprintati startnu listu i pokušati se ponašati onako kako se recimo Amel Tuka ponaša na stazi. Sve ostalo je jeftina rasprodaja ''emocija''.

Sviđa li vam se način na koji Baho i Marjan komentiraju sportske događaje?