(Malo drugačiji) bilbordi povodom Valentinova: Ah šta ćemo ljubav kriti

Iako nevidljivi, istospolni parovi su realnost, država mora prepoznati lezbejske i gej parove kroz zakon stoji u bilbord kampanji Sarajevskog otvorenog centra i Fonda otvoreno društvo BiH koja kreće danas i trajat će do 24. februara, obuhvatajuću opšteprihvaćeni praznik ljubavi, dan kojim će dominirati prizori heteroseksualnih srećnih parova, onih koji o svojim emotivnim vezama nikome ne moraju ništa da objašnjavaju niti da se pravdaju, kaže se u saopćenju Sarajevskog otvorenog centra SOC, koji je pokrenuo bilbord kampanju "Ah što ćemo ljubav kriti"za  vidljivost lezbejskih i gej parova i njihovih prava.

U nastavku prenosimo tekst na ovu temu, upućen iz Sarajevskog otvorenog centra, autorice Kristine Ljevak 

Nije malo konzumerističkih bedastoća na ovom svijetu, ali bez sumnje Dan zaljubljenih ili Valentinovo jedan je od uspješnijih praznika nastao u režiji boga trgovine. Iako je nemoguće da se tokom njega dostigne nivo opsesivnog kupovanje koje podrazumijeva Božić u zapadnom dijelu svijeta i Valentinovo po broju uvelih ruža i plišanih srculencadi sasvim dobro kotira. 

Zbog toga je, između ostalog, LGBT bilbord kampanja na sveti praznik ljubavi odličan aktivistički izbor i najbolji odgovor na vječno pitanje čemu parada homoseksualaca kad ne paradiraju ni heteroseksualne osobe.

A paradiraju. I pisali/e smo i govorili/e o tome često, ali sve ono što je prihvaćeno kao dio društvenih konvencija, poput kolektivnih vjenčanja heteroseksualnih parova i sličnih oblika javne demonstracije društveno prihvaćene ljubavi, paradiranjem se ne doživljava.

Kada vas na bilbordima dočeka Nataša+Lejla i Nino :srce: Damir, pročitajte to onako kako piše. I iščitajte poruku, odnosno poziv za zajedničko zalaganje na putu ka obezbjeđivanju preduslova koji će lezbejke, gej, biseksualne i trans (LGBT) osobe u Bosni i Hercegovini prestati dovoditi u poziciju permanentne ranjivosti zbog svakodnevnog kršenja elementarnih ljudskih prava.

Nataša, Lejla, Nino i Damir te njihovi/e brojne prijatelji/ce ne dijele iskustvo parova koji svoje poruke razmjenjuju na primjer na Ajfelovom mostu u Sarajevu koji postaje javni pano za želje, čestitke i poruke, izvinjenja i traženje oprosta partnera/ice.

U heteroseksualnim vezama parovi ako se ''bore'' oni to čine međusobno, najčešće želeći da svako/a po vlastitoj viziji oblikuje vezu. Istospolni parovi čine to isto, ali njihova borba podrazumijeva i borbu protiv sistema koji ne prepoznaje jednakost u ljubavi u kojoj bismo svi trebali/e biti jednaki/e. 

Jedina porodica koju LGBT osobe imaju najčešće je ona koju su izgradili/e sa svojim/om partnerom/icom. U Bosni i Hercegovini ta vrsta porodice i zajedništva nepostojeća je kategorija pred zakonom. 

Dok bračni parovi i partneri u vanbračnim heteroseskualnim vezama koji su zajedno duže od tri godine ili kraće ako se u vezi rodilo dijete u BiH imaju preko hiljadu zajedničkih prava, istospolni nemaju nijedno, osim da se vole u ''svoja četiri zida'' kako im je društvo namijenilo.

Pored raspolaganja i nasljeđivanja zajedničke imovine, zagarantovano pravo osoba u heteroseksualnom partnerstvu podrazumijeva i mogućnost donošenja ključnih odluka u trenutku kad je život i zdravlje njihovih partnera/ica ugroženo.

LGBT osobe ne mogu ni posjetiti u bolnici svoje partnere/ice onda kada su posjete isključivo dozvoljene bliskim članovima porodice. 

Mogućnost da budu zdravstveno osigurani preko bračnog partnera/ice u slučaju nezaposlenosti ili nemogućnosti rada, pravo na plaćeno odsustvo u slučaju smrti ili bolesti partnera/ice, pravo da odluče na koji način će njihova imovina dijeliti u slučaju razvoda, raskida ili smrti, pravo automatskog nasljeđivanja imovine, pravo nasljeđivanja penzije samo su neka od podrazumijevajućih prava osoba u heteroseksualnim vezama.

Uz činjenicu da istospolni parovi nemaju ova niti bilo koje od hiljadu zagarantovanih prava u heteroseksualnim partnerstvima, dešava se da umjesto partnera/ce, u slučaju bolesti, smrti i nasljeđivanju imovine odluke donose isključivo biološki srodnici koji su odavno zbog istospolne seksualne orijentacije odbacili svog/svoju LGBT člana/icu porodice.

Ukratko neko sa kim dijelite život u bilo kojim nepredviđenim situacijama nema nikakvu mogućnost donošenja odluke o vašem životu. Pred zakonom pravo glasa i odluke imaju isključivo biološki srodnici/e.

Zbog članstva u Vijeću Evrope i presude Evropskog suda za ljudska prava, Bosna i Hercegovina je dužna istospolne zajednice pravno regulisati.

A s obzirom na razliku, odnosno potpuni disbalans u pravima istospolnih i heteroseksualnih parova, borbu za ozakonjavanje veza među LGBT osobama treba isključivo posmatrati kao na pravo o donošenju odluka o vlastitom životu.

Doneseni zakoni o istospolnim zajednicama u Hrvatskoj i Sloveniji ili o mogućnostima konvencionalnog sklapanja braka u razvijenim dijelovima svijeta, ni na koji način nisu ugrozili instituciju braka hetero parova.

Riječ je o procesima koji isključivo doprinose društvenoj demokratizaciji i što je najvažnije utiču na smanjenje broja samoubistava mlađih LGBT osoba.

Izgradnja društva u kojem će se svi, ne samo dobro osjećati, već imati jednaka prava, dio je civilizacijskih obaveza.

Svijest o tome da nas tuđa životna organizacija nikako ne može ugroziti trebala bi biti elementarna spoznaja. Zamka koja podrazumijeva naše vječito ''ali'' i pokušaj zamjene teza te navođenje kako imamo prioritetnijih probema od rješavanja prava istospolnih zajednica, samo su loši izgovori i pokušaji da vlastitu homofobiju zamaskiramo u celofan.

Još uvijek imamo šansu da budemo bolji ljudi. Da nam ružičasto nadolazeće Valentinovo bude povod za aktivizam a ne samo konzumerizam. Da shvatimo kako u vlastitom okruženju imamo duže, postojanije i kvalitetnije istospolne zajednice nego što smo ih, možda, sami/e izgradili/e u vlastitim hetero.

Da, ljubav osim što nema ni vjeru ni naciju, takođe nema ni pol.

Da se volimo i da nas vole. I da zaista svako unutar vlastitih kapaciteta pomogne da se ljubav ne krije i da ljubi ko koga hoće.