Ljepote BiH: Osvajanje pet vrhova Čvrsnice uz čari turnog skijanja

Radiosarajevo.ba
Nakon ture cestovnim biciklima do mora, tačnije do Ploča, januarske kafice na rivi i majica kratkih rukava na +18 stepeni, povratak u BiH i pogled na vrhove planina prekrivene snijegom probudili su želju za skijanjem.

Tekst i snimci: Emir Vučijak

No, obzirom na neuobičajeno visoke temperature u januaru odlučili smo da alpsko skijanje malo sačeka... Postoji nešto mnogo zanimljivije – turno skijanje.

Treba objasniti da se turno skijanje sastoji od uspona "vlastitim moćima", uz pomoć specijalne turnoskijaške opreme koja osigurava jednostavno i efikasno penjanje sa skijama na nogama.

Foto: Emir Vučijak

Tokom ture može se povezati jedan ili više vrhova, u zavisnosti od kondicije i trenutnih snježnih uslova. S vrha se zatim odskija u dolinu. Turno skijanje je pravi doživljaj koji uključuje kako penjanje tako i spuštanje i na taj način povezuje planinarenje i skijanje u prirodnom ambijentu.

S obzirom da turno skijanje podrazumijeva odlazak na nepristupačna područja, svakako da biramo dane kad je vrijeme lijepo. Nakon padavina i slabog snijega meteorolozi su najavili  četvrtak koji obećava. Zapravo, višegodišnje iskustvo lomatanja po planinama je reklo da bi dan mogao biti idealan. Stoga s radošću prihvatam poziv kombinovane, biciklističko-turaške ekipe iz Travnika/Viteza da im se pridružim u posjeti Čvrsnici.

Foto: Emir Vučijak

Za bicikliste Čvrsnica ima poseban značaj. Vrh Pločno, sa svojih 2228 metara nadmorske visine, četvrti je najviši u BiH, ali i jedini do kojeg je moguće popeti se makadamskim putem i biciklom. Stoga slovi za svojevrstan cilj svih koji se iole ozbiljno bave brdskim biciklizmom. No, ekipa s kojom sam taj dan odlučio skijati je postavila sebi novi izazov.

Zove se "Challenge 2000+" a riječ je, zapravo, o spisku svih 77 vrhova u Bosni i Hercegovini - viših od dvije hiljade metara. Na neke je moguće doći biciklom, neki su dobra planinarska destinacija, a ima i onih za koje se treba dobro pomučiti, imati alpinističko iskustvo i znanje i naravno sreću sa vremenom. S obzirom da Čvrsnica obiluje kotama višim od 2000 metara odlučiil smo "prohodati" po tim nebeskim visinama.

Da bi se u jednom danu osvojilo pet vrhova potrebno je rano ustati. Već u pet sati krećem iz Sarajeva. Previdio sam da u ta doba ni pekare ne rade, ali spas nalazim u Čelebićima gdje se tradicionalno snabdijevamo kiflama i pogačama s kajmakom. Prodavačica me prepoznaje jer ovdje sam čest gost i obraća riječima: "Danas ste nešto poranili". Eh, kad bih joj počeo objašnjavati gdje idem...

Zoru dočekujem pred Sovićkim vratima, uživam u prvim zrakama sunca koje obasjavaju vrh Vran planine, da bi se u nekoliko minuta cijelo područje Risovca i jezero Blidinje našli okupani "zlatom". Nebo je kristalno čisto, bez oblačka. Čini se da ćemo imati savršen dan.

Foto: Emir Vučijak

Makadamski put ka Pločnom je dug, vijugav. Na sreću prvi kilometri nisu zatrpani snijegom što koristimo kako bi odmakli što dalje. Međutim, tada maler: Jedan od terenaca se zaglavio u snijegu koji je vjetar nanio noć prije. I tada slijedi borba: Vadimo lopate, kopamo, čistimo, dizalicom podižemo auto, podmećemo kamenje, čupamo ga drugim vozilom i konačno oslobađamo. No, gubimo sat vremena koji će se na kraju dana pokazati dragocjenim.

A onda ono najljepše: Uspon na monument od planine. Svakim osvojenim metrom pogled biva sve ljepši. Bjelina snijega pravi kontrast teget plavom nebu, a izgorjela kleka i pokoje drvo, potpuno crno i garavo, daje neki čudan osjećaj. Nakon što smo dobro odmakli i popeli se blizu prve kote, u daljini iznad Biokova vidimo i Jadransko more. I tu pada prvi vrh.

Foto: Emir Vučijak

Potom pokušavamo doći do drugog, ali na skijama je preopasno. Do njega put vodi preko ledene plohe, koju nekako savladavamo, no, ispriječila se provalija sa stijenama u podnožju. Tu se vidi da nijedan postavljeni cilj osvajanja vrha nije vrijedan rizika, pa od te kote odustajemo. Doći ćemo ljeti. Čvrsnica ima mnogo vrhova pa grabimo dalje. Vjetar šiba ali se i oprema pokazuje da vrijedi svake uložene marke.

Vrhovi padaju jedan po jedan, ali pada i sunce koje već kreće ka zapadu. Na Pločno stižemo u suton posmatrajući možda i najljepši zalazak sunca koji se može doživjeti. Objekat na vrhu je vojni, u njega je zabranjen ulazak civilima, ali dobri ljudi nas nude čajem koji brzo ispijamo jer valja se prije mrklog mraka dohvatiti  barem put u podnožju planine. Osvojili smo vrhove Kota (2.093 m), Ivina kosa (2.219 m), Ćuprija (2.101 m), Kota (2.182 m), Pločno (2.228 m). 

Foto: Emir Vučijak

I tada spektakl. Ko nije skijao po noći van staze teško da će razumjeti užitak i adrenalin koji se javlja dok pri spuštanju niz padinu dok je svuda aokolo purpurna boja zalazećeg sunca. Uz ono malo svjetlosti koja se odbija od bjelinu snijega i lampe koje koristimo nekako prolazimo i kleku. Put hvatamo kada je se dobrano navukao mrak, ali dalje je lakše slijediti ga nizbrdo. Na kraju pronalazimo i automobile što po mraku i nije baš bio jednostavan zadatak.

I da bi dan bio završen još bolje, pobrinuli su se naši prijatelji iz HPD Pločno, planinari, brdski biciklisti i članovi GSS-a. U poluzavršenom domu koji grade dočekali su nas s već spremljenim mesom s roštilja, velikim osmjehom i riječima dobrodošlice.

Čestitaju na podvigu, prepričavaju svoje doživljaje a začas pada i plan za druženje. Obećavam na ljeto obaveznu zajedničku biciklističku turu na Pločno, a kako najavljuju, do tada bi i dom mogao biti dovršen. U njemu  će biti stotinjak kreveta. Eto prilike za zabavu, harmoniku i zajedničko veselje.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak