LGBT u bh. udžbenicima - put za diskriminaciju i otuđenje

"Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas. Jer, život ne ide unazad, niti ostaje na prekjučer. Vi ste lukovi s kojih su djeca, vaša djeca odapeta kao žive strijele." Kahlil Gibran.

Nepostojanje kvalitetne udžbeničke politike problem je koji je već dugo prisutan u našoj zemlji, ali malo je onih koji su se ozbiljnije bavili njegovim rješenjem. Stoga ne čudi da se niko od institucija koje su nadležne za obrazovanje u BiH dosad nije pozabavio temom tretiranja LGBT pojmova u udžbenicima, i načinom na koji učenici osnovnih i srednjih škola u našoj zemlji uče o pripadnicima ove populacije.

Jedina ozbiljnija analiza koja je napravljena u vezi s ovom temom, urađena je tokom 2010. godine, a riječ je o Analizi srednjoškolskih udžbenika o LGBTIQ pojmovima u BiH koju je uradilo Udruženje Q iz Sarajeva. Analiza je obuhvatila 62 udžbenika iz sva tri programa u BiH, a odnosila se na udžbenike iz predmeta Biologije, Psihologije, Sociologije, kao i stručnih predmeta u srednjim medicinskim školama, te Filozofiju, Etiku, Demokratiju i ljudska prava. Istraživanje se odnosilo na informacije koje se tiču spola, roda, seksualne orijentacije, spolnog identiteta, rodnog identiteta, rodnog izražavanja i seksualnosti, njihov kvalitet, zastupljenost, kontekst i ton.

Ova analiza pokazala je ono što se, na neki način, i očekivalo. Većina udžbenika izbjegla je teme homoseksualnosti, transseksualnosti i interseksualnosti, a u mnogim ove teme uopće nisu ni zastupljene. Ako je udžbenik, ipak, posvetio pažnju LGBT populaciji, primjetan je negativan ton prilikom pisanja o njoj.

„Čovjek kao jedno od najkompleksnijih bića planete Zemlje, je kroz prikaze spola, roda, spolnog/rodnog identiteta i seksualnosti prikazan kao veoma jednostavna jedinka s unaprijed predodređenim kodom po pitanju identifikacije i spolnog/rodnog/seksualnog identiteta. Društveni utjecaj je minimaliziran budući da se društvo prikazuje samo kao provodnik onog što je već predodređeno. Sve što upućuje na kompleksnost ljudske seksualnosti i identiteta je devalidirano tako što se upućuje na ta stanja, anomalije, abnormalnosti, grešnosti ili devijacije“, navodi se u analizi.

Staviti nauku ispred vlastitih predrasuda

Autorica analize Svetlana Đurković objasnila je za Radiosarajevo.ba kako nakon rezultata analize nijedna obrazovna ustanova nije izrazila interes, ili stupila u kontakt s organizacijom Q. Također, ona dodaje kako se slaže s tezom da udžbenike ne trebaju pisati LGBT osobe, nego stručnjaci, ali na zaista stručan način. 

„Ja se slažem da formalne udžbenike treba da pišu stručnjaci/kinje i naučnici/e iz raznih adekvatnih polja pa tako i sociologije, antropologije, historije, psihologije. Bilo bi bitno da te osobe stavljaju svoju nauku ispred vlastitih predrasuda i interesa, ako ih uopće imaju, i da sarađuju sa zajednicom, pogotovo ako treba jednim dijelom predstaviti neki historijat djelovanja te zajednice. Neki/e od tih stručnjaka/inja su i pripadanici/e LGBT populacije, ne treba ni to smesti s uma“, dodaje Svetlana Đurković.

Nadija Bandić, pomoćnica federalne ministrice za obrazovanje i nauku, smatra kako se prilikom pripremanja udžbenika ne treba odstupati od Odluke o pripremanju i odobravanju udžbenika koja kaže: „Ukoliko u rukopisu udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava postoje sadržaji koji su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, posebno u pogledu nacionalnih i vjerskih, ljudskih i manjinskih prava, osnovnih sloboda i odnosa među spolovima, te odgoja za demokratsko pravo, bez obzira na njegove stručne i druge kvalitete, takav rukopis ne može biti odobren za upotrebu.“

Na naše pitanje koliko su zaposlenici Federalnog ministarstva za obrazovanje i nauke zaista spremni otvoreno razgovarati o ovoj temi, Bandić kaže kako je istina da bh. društvo nije dovoljno posvećeno intenzivnijem proučavanju ove problematike. Ipak, dodaje da je u ministarstvu situacija drukčija.

„Zaposlenici Federalnog ministarstva za obrazovanje i nauku su uvijek spremni razgovarati o temama koje mogu doprinijeti da mladi ljudi nauče poštivati različitost, te budu senzibilizirani za pitanja zaštite ljudskih prava. Ova problematika zaslužuje dodatnu pažnju i senzibilitet te će, u predstojećem periodu, u kojem će se izraditi novi kurikulum za devetogodišnju osnovnu školu u skladu sa Zajedničkom jezgrom nastavnih planova i programa na nivou Bosne i Hercegovine, dobiti poziciju koju zaslužuje, naravno, u skladu s uzrastom djece kojoj su namijenjeni.“

LGBT populacija u Srbiji izjednačena s nekrofilima i zoofilima

Ovaj problem nije prisutan samo u našoj zajednici, pa se tako nedavno medijski oglasila i LGBT zajednica Srbije, koja je uradila sličnu analizu. Naslovi koji su se mogli naći u srbijanskim medijima upućivali su na to kako su rezultati istraživanja pokazali da se LGBT populacija u udžbenicima izjednačava s nekrofilima i zoofilima.

Jovanka Todorović, programska koordinatorica za javno zagovaranje Organizacije za lezbejska ljudska prava – Labris, potvrdila nam je da je analiza ove organizacija obuhvatila 26 udžbenika koji se koriste za predmete Psihologije, Medicine i Biologije. Rezultati istraživanja pokazali su da je u devet udžbenika na 18 mjesta pronađen sadržaj koji na diskriminatoran način predstavlja istospolnu seksualnu orijentaciju. Kako bi se borili s ovim problemom pripadnice Labrisa obavile su niz sastanaka s nadležnim institucijama u oblasti obrazovanja, a pokrenuta je i Facebook stranica Ukidanje diskriminatornog sadržaja iz udžbenika.

„Cilj je da se skrene pažnja da diskriminatorni sadržaj postoji i da je neophodno da se isti isključi jer ne samo da se njime krši Ustav i zakoni Republike Srbije, nego nije ni u skladu s tokovima nauke i jako negativno utječe na svakodnevni život već diskriminirane LGBT populacije u Srbiji a naročito istospolno orijentirane djece u srednjim školama, koja se nalaze u osjetljivom uzrastu u uzrastu 14-18 godina, a koji u školama iz školskih udžbenika uče da su bolesni“, kaže Todorović.

Kada je riječ o zainteresiranosti nadležnih da se ovaj problem riješi, ona je, i u Srbiji, nedovoljna.

„Prepoznajemo izuzetno veliku zainteresiranost naših medija i medija u regionu kao što ste vi. Nažalost, mnogo veću nego kod onih koji odlučuju. Tokom proteklog mjeseca imale smo blizu deset gostovanja na televiziji, na RTS-u, na ovu temu. Podržava nas međunarodna zajednica, naročito ambasada Holandije. I naravno druge LGBT organizacije i organizacije za zaštitu ljudskih prava“, dodaju iz organizacije Labris.

Srednja škola - jedan od najosjetljivijih perioda za razvoj mladih osoba

Pričati u seksualnoj orijentaciji za mnoge nastavnike i profesore u bh. školama je još uvijek izazov. Neznanje kako da se pristupi temi, stid, ali i predrasude i stereotipi koji vladaju i u obrazovnim institucijama, koje su slika kompletnog društva u kojem živimo, čine da učenici u školama dobiju samo površne informacije o ovoj temi.

„Smatram da je upravo škola mjesto gdje se naučnim činjenicama mogu i trebaju rušiti predrasude i stereotipi svih vrsta, pa tako i predrasude o LGBT populaciji. Predmeti koje ste pomenuli u svojim sadržajima imaju tu naučnu pretpostavku da učenicima približe osnovna pitanja ljudske seksualnosti, pružajući im objektivne informacije. Nažalost, o temi seksualnosti općenito, stidljivo se govori, a pitanja homoseksualnosti još uvijek se zaobilaze. Razlozi tome su višestruki, a kao osnovni se navodi činjenica da zakonom propisani programski sadržaji ne predviđaju ove teme. Tipični odgovori: 'Nemam dovoljno vremena da realizujem i ono što je propisano programom', 'Takve teme se mogu obrađivati na časovima odjeljenske zajednice', 'Koga to interesuje neka se obrati školskom pedagogu-psihologu'... Čini mi se da se iza svih razloga kriju nelagoda i strah. Nelagoda zbog vlastite neosviještenosti i vlastitih predrasuda i strah od neželjenih reakcija ksenofobičnog dijela zajednice u kojoj su LGBT osobe stigmatizirane i u kojoj su ovakve teme tabu teme“, mišljenje je Jasminke Malkoč, pedagoginje-psihologinje u Gimnaziji Bihać.

Jasminka Malkoč, također, smatra kako je posebno u periodu adolescencije važno s učenicima razgovarati o svim specifičnostima odrastanja jer se radi o periodu u kojem se formira njihov identitet.

„Mladi moraju znati da se i s naučnog i medicinskog stanovišta homoseksualnost posmatra kao prirodni varijetet ljudskog ponašanja i nedjeljivi dio ličnog identiteta. Ova informacija je bitna kako onim učenicima koji osjećaju da su drukčije seksualne orijentacije, kako bi prihvatili vlastiti indentitet, ali isto tako učenicima heteroseksualne orijentacije, kako bi razumjeli i prihvatili osobe koje su drugačije po pitanju spolne orijentacije i rodnog identiteta. Svesti ovu tako značajnu temu na par knjiških definicija, nedopustivo je. S učenicima o temi seksualnosti treba razgovarati otvoreno, sa naučno utemeljenim informacijama, potičući ih da izražavaju svoje mišljenje kroz različite vidove rasprava i debata.“

Bez obzira na to o kojem predmetu i udžbeniku se radilo, ukoliko on za centar svog istraživanja ima čovjeka, njegov život i razvoj, svi oni koji se nalaze na učiteljskim pozicijama trebali bi biti svjesni svoje odgovornosti prilikom približavanja ovih tema učeniku. Kao jedna od najznačajnijih smjernica u razvoju jedne mlade osobe, škola, pored toga, što je osnovni izvor znanja, postaje i mjesto na kojem učenici stječu sposobnost kritičkog razmišljanja i suštinskog razumijevanja stvari. Upravo zbog toga veoma je značajno temama koje su važne za razvoj mlade ličnosti, kakva seksualnost sigurno jeste, dati onakav značaj kakve one imaju. Približiti ih djeci i mladima na površan i pogrešan način, često može imati neizbrisive štete za njih, i u tom periodu školovanja, ali i u kasnijem životu. 

„Udžbenici, ono što u njima piše, još uvijek se doživljavaju kao naučne istine. Šta da misli mladi čovjek kada pročita da je ono što mu se dešava i što osjeća prirodnim dijelom svoga identiteta, u stvari devijantna pojava? Njegovo ponašanje je ekscesno i konfliktno!? Koga on ugrožava? Što da čini? Kako da se popravi? Može li se popraviti? Najveći konflikti se zapravo dešavaju u njegovoj ličnosti, a rezultat tih konflikata jesu nesigurnost, nizak nivo samopouzdanja i mogući psihički poremećaji. Ovakve konstatacije daju pravo društvu da ga osuđuje jer njegovo ponašanje odstupa od pravila i prihvaćenih normi. Ovakve konstatacije su direktan put u pakao homofobije, transfobije, diskriminacije i otvorenog nasilja prema osobama drugačije spolne orijentacije i rodnog identiteta. Možemo zamisliti scenarij života jedne takve osobe. Izopćenost, bol i patnja, umjesto ostvarenosti, integracije i samoaktualizacije“, zaključuje Jasminka Malkoč.