Sjećaju se Kulin bana: Dva bosanska stabla tise stara su skoro 2000 godina

Putem iz pravca Zenice prema Žepču nalazi se Begov Han iz kojeg se makadamskim putem u dužini od oko 10 kilometara stiže do sela Pepelari, u kojem se nalaze muško i žensko drvo tise za koje se smatra da su stara preko hiljadu godina.

Žensko drvo tise koje se nalazi u Pepelarima nalazi se tik uz cestu u samom srcu Pepelara i na prvi pogled ne može se zaključiti da ovo drvo ima ovako impresivne karakteristike.

Akif Smajlović, ekolog iz Zenice rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) kako se uporedbom obima drveta tise u visini pola metra iznad zemlje može zaključiti kako je drvo tise koje se nalazi u Pepelarima staro i do 2000 godina.

”Njen obim je 483 centimetra mjeren pola metra iznad zemlje, a 500 metara dalje se nalazi muška tisa čiji je obim 390 centimetara. Hrvatski šumarski fakultet je zatražio da hrvatski izviđači, planinari i šumari pronađu tisu sa najvećim obimom, te su je pronašli u mjestu Mrkopolje, u Gorskom kotaru, čiji je obim bio 290 centimetara, što je otprilike 200 centimetara manji obim od ove, a laserskim mjerenjem su ustanovili da je njena starost preko 2100 godina”, pojašnjava Smajlović.

Ako kao jedan parametar uzmemo obim i visinu tise, onda je, kaže Smajlović, ova pepelarska tisa mnogo starija od te koja se nalazi u Hrvatskoj.

”Tise su bile pod zaštitom bivše države, a sada su pod zaštitom mještana i planinara, odnosno ljubitelja prirode. Mještani imaju poseban odnos prema ovim tisama, pogotovo kada uzmete u obzir da su zime bile oštre, i nije bilo drveta dovoljno, ali tisu nisu dirali, kao što postoji predanje da ko našteti tisi, slijedi mu loša sreća“, rekao je Smajlović.

 Pepelari spas od ratova pripisuju zaštiti drveta tise 

Smajlović je dodao kako je kontaktirao UNESCO te zajedno sa lokalnom zajednicom pokušava staviti drvo pod prirodnu baštinu te zaštitu UNESCO-a, što bi, prema Smajlovićevim riječima trebalo potpomoći razvoju planinskog turizma.

”Mještani zaštitu ovog mjesta pridaju tisama, s obzirom da Pepelari nisu bili zahvaćeni ni Prvim, ni Drugim svjetskim ratom, niti ovim posljednjim, odbrambenim ratom. U Drugom svjetskom ratu je ovdje bio i štab Zeničkog partizanskog odreda koji je boravio nedaleko od ovog mjesta, čiji su članovi preživjeli, dok članovi ovog odreda nisu imali tu sreću u drugim mjestima“, kaže Smajlović, dodavši kako je drvo tise nešto posebno.

Smajlović je napomenuo kako je sve na drvetu tise otrovno, osim ploda, ali se mora paziti s obzirom da je koštica koja se nalazi u plodu izuzetno otrovna, te da građani često pomiješaju tisu za drvo bora, smreke ili jele, što može imati tragičan ishod.

Vahdet Gačić, mještanin je Pepelara kod Zenice rekao je kako je zaštita tisovog drveta ostala na mještanima Pepelara.

”Tisovo drvo je dosta staro, iako nemamo tačnih pisanih tragova. Mi imamo dobar odnos prema drvetu i štitimo ga kako bi se ono očuvalo. Nekada su naši stari ašikovali ispod same tise, ali danas se i to izgubilo jer je u selu ostalo malo ljudi. Drvo je zaista staro i mislim da je na području Balkana staro, ako ne i najstarije tisovo drvo i lijepo ga je vidjeti ako ništa“, rekao je Gačić, dodavši kako mještani brinu o samom drvetu kako bi se očuvalo bez obzira na praznovjerje i vjerovanje da ono štiti i donosi sreću.

O tisovom drvetu na Pepelarima pisalo je i Šumsko-privredno društvo Zeničko-dobojskog kantona koje potvrđuje priče mještana o ovoj vrsti drveta kao jednom od najstarijih na Balkanu, ali i u Evropi.