Kožari, radio-amateri i nacionalni spomenici BiH: Znate li priču o sarajevskoj Kotromanićevoj ulici?

Radovi na otklanjanju ruševina na Marijin Dvoru su skoro pri kraju, ono što je nekada bila Električna centrala uskoro će postati samo sjećanje.

Demontaža nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine - nekadašnje Električne centrale na Hisetima, počela je u petak, 24. marta, a vlasnik je saopćio da je rok za uklanjanje radova 30 dana.

Stara električna centrala, za koju je Valter Perić dao svoj život, nalazi se u sarajevskom naselju Marijin Dvoru, a smještena je na raskršću ulica Hiseta i Kotromanića.

Kotromanića ulica nalazi se na desnoj obali Miljacke. Preciznije, proteže se od mosta Vrbanja, na zapadu, do nekadašnje Električne centrale, na istoku.

Sedamdesetih godina 19. stoljeća, kada je Topal Šerif Osman-paša naredio premještanje tabačkih (kožarskih) radiona sa čaršije, ovdje su otvorene radionice kožara, pa su kraj i ulica nazvani Novi Tabaci. Od 1885. godine ulica nosi naziv Donji Tabaci. Godine 1919. ulica je dobila ime Gundulićeva, po dubrovačkom pjesniku Ivanu Dživi Gunduliću. Od 19. maja 1994. godine, ulica nosi ime Kotromanića, po srednjevjekovnoj bosanskoj vladarskoj porodici.

Prema podacima koje smo pronašli, nacionalni spomenik u Kotromanićevoj ulici u Sarajevu, čine 3 stambena objekta:

Stambene vile Ernesta i Marije Schnaubelt u Kotromanićevoj br. 38 iz 1908. godine je njihova prva izgrađena vila. Sudeći po natpisu na sačuvanom dijelu projekta, izvedena je po projektu Ernesta Schnaubelt, iako postoje pretpostavke da je autor arhitekta Zlatko Pop Alamur. Objekat je rađen u duhu secesije, ali sa velikim brojem historicističkih elemenata. 

Stambene vile Ernesta i Marije Schnaubelt u Kotromanićevoj br. 36, predstavlja drugu po redu izgrađenu vilu porodice Schnaubelt. Radi se takođe o projektu Ernesta Schnaubelta u duhu eklektike. Nakon 1911. vlasnici postaju porodice Šećeragić, Pašić i Čengić.

Zgrade Andrije Janeža, na uglu ulica Kotromanićeva i Kalmija Baruha, je izgrađena 1912. godine po nacrtima građevinskog preduzetnika Ernesta Schnaubelta u duhu secesije. Zgrada je primjer naglašene tektonike, čija pročelja imaju tipičnu secesionističku raščlanjenost, karakterističan detalj i obradu malterisanih površina, ali i veoma prepoznatljive tradicionalne forme doksata, verande, krova i strehe. 

Tokom perioda između dva svjetska rata i tokom druge polovine 20.vijeka objekti su imali stambeno-poslovnu namjenu, a nisu poznati podaci o njihovom redovnom održavanju ili konzervatorsko-restauratorskim radovima. Nakon završetka II svjetskog rata, u prizemnom prostoru objekta su se nalazile prostorije radio-amatera, koji tu djeluju do kraja prve decenije ovog vijeka.

Kako danas izgleda Kotromanića ulica u Sarajevu, pogledajte u fotogaleriji portala Radiosarajevo.ba.