Ko je Ivo Lozančić kojeg će odlikovati Milanović: Nije krio mržnju prema Bošnjacima

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović sutra će u Mostaru učestvovati na obilježavanju 30. godišnjice utemeljenja Hrvatskog vijeća obrane (HVO), te postrojiti vojnike 1. pješačke (gardijske) brigade Oružanih snaga BiH (OSBiH).

Milanović će tom prilikom posthumno odlikovati generala HVO i ratnog zapovjednika 111. xp brigade HVO-a iz Žepča Ivu Lozančića, i to Redom kneza Domagoja s ogrlicom “za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u ratu“.

Također, Redom bana Jelačića za „iznimno uspješno zapovijedanje jedinicama Hrvatskog vijeća odbrane za sveukupne zasluge u njihovom ustroju“ odlikovat će i Zborna područja Mostar, Tomislavgrad, Vitez i Orašje.

Pored činjenice da Milanović odlikuje tri od četiri Zborna područja HVO-a, i to ona u čijoj zoni odgovornosti su činjeni užasni zločini poput Mostara, Viteza i Tomislavgrada (vidjeti: masakr u Mokronogama), te da to čini u osvit obilježavanja 28. godišnjice zločina u Ahmićima (za razliku od njega hrvatski predsjednik Ivo Josipović se poklonio bošnjačkim žrtvama u srednjoj Bosni davne 2010.), slučaj Ive Lozančića, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći 2007., izaziva posebne kontroverze.

Kao i ranije u slučaju odlikovanja Specijalne policije MUP-a tzv. Herceg-Bosne, koje je u Hrvatskoj primio bjegunac od bh. pravosuđa Zlatan Mijo Jelić!

Ko je Ivo Lozančić kojeg će sutra odlikovati Milanović?

Pored zapovjedanja brigadom iz Žepča, bio je čelnik lokalnog HDZ-a i komandant 4. zone (Maglaj, Tešanj, Teslić, Zavidovći i Žepče). U poratnim godinama bit će u dva navrata zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH i zastupnik u Saboru Hrvatske.

Prema raspoloživim dokumentima komandant Lozančić bio je „među najekstremnijim starješinama HVO u srednjoj Bosni“.

Otvorena mržnja

Kao bilježi historičar, dr. Amir Kliko u temeljito dokumentiranoj knjizi „Rat u srednjoj Bosni 1992.-1994.“, iz Lozančićevih izvještaja „izbija mržnja prema Bošnjacima i islamu, i to mjesecima prije nego je došlo do oružanog sukoba u njegovom kraju“.

„Rijetko se u izvještajima komandanata ostalih brigada HVO-a u srednjoj Bosni može sresti tolika količina uvredljive retorike kakvu je koristio. Često je ucjenjivao ARBiH da će joj pustiti VRS za leđa… Ivo Lozančić je bio veliki hrvatski ekstremista. Još od početka rata 1992. bio je veoma neprijateljski raspoložen prema Bošnjacima. Otezao je otvaranje puta preko Žepča za Maglaj, koliko zbog mržnje prema Bošnjacima toliko i zbog straha da će ARBiH to iskoristiti da zaposjedne Žepče“, bilježi Kliko.

Tražio je od vojnog i političkog vrha tzv. HRHB da se insistira na sveukupnom napuštanju odnosno totalnom iseljenju Hrvata iz Zenice, jer je pozicija hrvatske politike bila odlučno na politici „humanog preseljenja“. Lozančić je to provodio na terenu.

„Očito je bio dobro upoznat s planiranim namjerama čelništva HZHB o iseljavanju zeničkih Hrvata, što i ne čudi, jer je jedan od rijetkih u srednjoj Bosni, uz Ivicu Rajića, koji se direktno obraćao Bobanu, Kordiću, Petkoviću i Stojiću“, dodaje se.

Napadao i franjevce

Bosanske franjevce i vrh Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini ocrnjivao kao najveće hrvatske izdajnike i „Alijine podrepaše“.

„Lozančić se od početka tužio na odnos Katoličke crkve prema HB. Čini se a je u ratu imao samo dva problema, "balije" i Crkvu jer se ponovo žalio Tuđmanu na svećenstvo“, dodaje Kliko.

Lozančić se žalio da je još jak utjecaj Vrhbosanske biskupije i Bosne Srebrene „koji Hrvate i dalje žele u potpunosti probližiti Alijinom opciji.

Sa Vojskom RS bio je u ozbiljnoj fazi dogovora oko zajedničkom djelovanju protiv Armije RBiH u zoni odgovornosti 110. brigade (Usora) u izvještaju 8. marta piše:

„Oružani sukob se bliži, on postaje neizbježan. Mi smo u mogućnosti suprotstaviti se ravnopravno Muslimanima, ali dolazimo u blokadu od Zenice. Potrebno obaviti razgovore s trećom stranom kao mogućnost rješenja za nas i Usoru. Ja ima određene kontakte s odgovornima iz OG Doboj. Potrebne su mi ovlasti za dalje pregovore“, navodi Lozančić, koji je očito dobro čitao poteze vrha tzv. HRHB.

Lozančić je redovno išao u Banju Luku i Teslić gdje je dogovarao saradnju sa vlastima Radovana Karadžića, što u dokumentima potvrđuje.

Protjerati sve muslimane iz Hrvatske

U izvještaju od 7. jula 1993. godine koji je uputio čelniku tzv. Herceg-Bosne Mati Bobanu i Bruni Stojiću, kasnijem osuđeniku za ratne zločine u okviru „udruženog zločinačkog poduhvata“ (UZP), Lozančić piše da su od izbijanja sukoba sa Armijom RBiH prepustili položaje agresorskim snagama.

„Srbi sa naše zone napadaju grad Zavidoviće, uključena je i naša bojna i danas očekujemo napredovanje. Maglaj je u potpunosti u okruženju, kao i Tešanj. Naše snage sudjeluju i operacijama na Maglaj. Angažirana je jedna bojna. Srbi su na ove prostore doveli tri brigade i smjestili se na prostoru Novog Šehera!“.

Uz izvještaje o velikom broju mrtvih i ranjenih, te da se oslanjaju na Srbe (Doboj i Banju Luku), Lozančić daje prijedloge.

„Hitno razgovarati oko našeg statusa. Dogovoriti sa srpskom stranom status našeg prostora. Mi ne želimo živjeti u Srbiji niti u BiH. Utjecati na vrh hrvatske politike da se protjeraju svi muslimani iz Hrvatske, da se napravi puno primirje sa Srbima na cijelom prostoru (Brčko, Orašje i cijela Hrvatska) dok se ne izvrši rasplet u bivšoj BiH“, ističe Loznačić.

Kako su to bili dramatični dani svjedoči i činjenica da su bojovnici HVO-a u Usori odbili sukobe sa Armijom BiH, zbog čega ih Lozančić kritizira.

„Usora odustaje ispoštovati zapovijed i ona je s muslimanima što znači da sad ide Hrvat na Hrvata.

Lozančić tvrdi da se ne smije dozvoliti bilo kakav konvoj za muslimane niti preko HVO Sarajevo.

„Dati zadaću svim postrojbama iz Hercegovine i srednje Bosne (SB) da djeluju ofanzivnije prema balijama pošto im pomalo nestaje streljiva“, predlaže Loznačić.

Odlikovanjima jedinica HVO-a uoči 28. godišnjice obilježavanja masakra u Ahmićima, dok se tek pronalaze i identificiraju posmrtni ostaci cijelih pobijenih porodica poput Salkića iz mjesta Nadioci, kao i komandanata poput Lozančića koji su otvoreno širili mržnju prema Bošnjacima, Milanović šalje jasnu poruku BiH o svojoj politici. Šta drugo reći osim da ju je bosanskohercegovačka javnost sasvim razumjela i da je strašno to što je jedan takav čovjek na čelu zemlje članice Europske unije i NATO-a.