Ko je čovjek kojeg su studenti odlučili suprotstaviti Vučiću na izborima u Srbiji?

Ilija Srdanović je jedno od najneobičnijih novih imena na srpskoj političkoj sceni, ali istovremeno i figura koja otvara važno pitanje: šta zapravo znači "novo lice" u zemlji koja se decenijama bori s nasljeđem ratova, negiranjem zločina i dubokim otporom prema suočavanju s prošlošću?

Studentska lista "Studenti pobeđuju", nastala iz protesta i plenuma, izabrala je univerzitetskog profesora i kardiologa za nosioca svoje liste za parlamentarne izbore 23. oktobra, predstavljajući ga kao simbol stručnosti, integriteta i distance od kompromitovanih političkih struktura.

Međutim, njegov javni narativ, posebno insistiranje na "ratnom putu" i samodefinisanju kao "vojnika cijelog života" koji je prošao sva ratišta od Krajine do Kosova, otvara prostor za kritičko preispitivanje, posebno u regionalnom kontekstu u kojem se očekuje jasan raskid s politikama negiranja i relativizacije zločina.

Srdanović je rođen 1970. u Novom Sadu, školovan u Vrbasu, a medicinsku karijeru gradio je na Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine, gdje radi od 1997. godine. Akademski put je zaokružio doktoratom 2012. i napredovanjem do redovnog profesora 2025. godine. Njegovi javni nastupi prije ulaska u politiku bili su uglavnom stručni, fokusirani na urgentnu medicinu, kardiologiju i sistemske probleme u zdravstvu. U tom smislu, djelovao je kao tipičan predstavnik medicinske struke koji povremeno progovara o stanju u sistemu, bez političkih ambicija.

Ulazak u politiku dogodio se tek 2026. godine, kada je Studentska lista odlučila da na izbore izađe samostalno. Srdanović je postavljen na prvo mjesto liste, a pokret ga je predstavio kao "prvog među jednakima", osobu koja simbolizuje profesionalnost i stabilnost. Međutim, prema pisanju lista Danas, na listi od 250 kandidata nema nijednog studenta, što dodatno komplikuje narativ pokreta koji se predstavlja kao autentično studentski. Time se otvara pitanje da li Studentska lista zaista predstavlja generaciju koja je protestovala, ili je riječ o političkom projektu koji koristi studentski identitet kao simbolički kapital, dok se stvarna struktura liste oslanja na odrasle, formirane profesionalce.

[related]https://x.com/detelinara_zbor/status/2099850647222800736[/related]

U zemlji u kojoj su političke elite duboko kompromitovane, izbor univerzitetskog profesora može djelovati kao pokušaj da se izgradi novi politički identitet - onaj koji se ne oslanja na partijske strukture, već na stručnost i moralni integritet. Međutim, u njegovim javnim nastupima pojavio se element koji je izazvao pažnju: insistiranje na ratnom iskustvu. Srdanović je u više navrata govorio da je "ceo život vojnik", prvo kao regrut tokom ratnih godina, a kasnije kao ljekar "u borbi za živote pacijenata".

Ratna prošlost - teret ili prednost?

Iako je jasno da metafora "vojnika" može imati simboličko značenje - disciplinu, posvećenost, spremnost na žrtvu - u političkom kontekstu Srbije i našeg regiona ona nosi dodatnu težinu. Ratna prošlost, posebno ona iz devedesetih, nije neutralna kategorija. Ona je duboko politizovana, često instrumentalizovana, a u javnom prostoru Srbije nerijetko se koristi kao legitimacijski kapital, kao dokaz „patriotizma“ ili „državotvornosti“.

U regionu koji je godinama posmatrao kako zvanični Beograd negira presuđene zločine, relativizuje odgovornost i gradi narativ o "srpskom stradanju", svaki političar koji ističe ratni put nužno ulazi u osjetljivu zonu. Studentska lista je predstavljena kao pokret koji želi modernizaciju, europske vrijednosti, obnovu institucija i prekid s praksama koje su obilježile eru Aleksandra Vučića.

U tom kontekstu, očekivalo bi se da nosilac liste bude figura koja jasno simbolizuje raskid s ratnim nasljeđem, a ne osoba koja ratno iskustvo koristi kao dio vlastite biografije.

ILIJA SRDANOVIĆ
NOVI SAD
17.9
DOSTOJAN. pic.twitter.com/bNQRky2vvB

— V (@BraticVlad3613) September 17, 2026

Srdanovićev narativ ne mora nužno biti problematičan sam po sebi, ali postaje relevantan kada se posmatra u širem političkom okviru. Srbija se nalazi u trenutku kada region, posebno Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Kosovo, očekuje da se pojave političari koji će otvoreno priznati zločine, poštovati sudske presude i graditi odnose na istini, a ne na mitovima.

Europska unija godinama insistira na suočavanju s prošlošću kao ključnom komponentom demokratizacije. U tom smislu, političar koji se predstavlja kao "vojnik" može djelovati kao nastavak starog obrasca, čak i ako to nije njegova namjera.

Studentska lista bez studenata

Kritički posmatrano, Studentska lista je možda željela da izbjegne političare koji su već dio sistema, pa je izabrala profesora i ljekara kao neutralnu figuru. Međutim, neutralnost u Srbiji je relativna kategorija. Ratna prošlost nije samo lična biografija, ona je politički signal. A činjenica da na listi nema studenata, uprkos nazivu i porijeklu pokreta, dodatno potkopava narativ o generacijskom otporu i autentičnoj studentskoj pobuni.

U trenutku kada region očekuje istinski prouvropske političare, koji će jasno raskrstiti s nasljeđem devedesetih, izbor osobe koja ratni put koristi kao dio identiteta može biti pogrešan korak ili barem nedovoljno promišljen.

Dođite do Mastera da uzmete plan. Tu je i prvi na listi Ilija Srdanović. pic.twitter.com/OuJrBg8IYR

— Zbor građana MZ Detelinara ☘️ (@detelinara_zbor) September 15, 2026

Srdanović je nesumnjivo stručnjak, ljekar s dugom karijerom i čovjek koji se nije kompromitovao političkim djelovanjem.

Ali u političkom prostoru Srbije, gdje simboli imaju jednaku težinu kao i programi, ostaje otvoreno pitanje: da li je Studentska lista zaista ponudila prekid s prošlošću, ili je, možda nesvjesno, zadržala jedan njen element koji region već predugo pokušava ostaviti iza sebe, i to u kombinaciji s paradoksom da "studentsku" listu čine ljudi koji više nisu studenti.