Kako su se djeca igrala u ratu: Igramo se TO, cjevkom ću te, 'ajmo ganje u haustoru... (FOTO+VIDEO)
Bila su to 44 mjeseca užasa.
Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada jednoga glavnog grada ikada. Gradom su vladale smrt, glad i nestašica – svega.
Najteže je možda bilo djeci, najmlađima, kojima su roditelji teško mogli objasniti zašto nečega nema i zašto nešto, poput obične igre u parku, nije moguće, ni danas, ni sutra, ni ko zna kada.
No, dječija igra opstala je i u vihoru ratnih stradanja. Igre, koje su se najčešće izmišljale, vraćale su bar djelomično osmijeh na lica, mada je najčešća igra bila, igranje rata.
Loading...
Da se djeca igraju rata, nije novina i često se, pa čak i
prije agresije, moglo čuti ta-ta na ulicama. Ipak, ratna igra „rata“ bila je
posve drukčija jer niko od djece nije htio biti neprijatelj. Svi su željeli
biti branioci, a borili su se protiv zamišljenog neprijatelja, poredeći ga
stvarnim agresorom koji ih je svaki dan ciljao s okolnih brda. Ljeti, kao oružje su se koristile i tzv. cjevke (okvir od hemijske olovke se koristio kao cijev kroz koju se ispuhivao pljuvačkom
natopljeni komadić papira).
Naglasimo da je u tom periodu ubijeno 1.600 djece: četrdeset posto svih dječaka i djevojčica doživjelo je da snajper puca na njih.
Igramo se TO-a (Teritorijalna odbrana), bila je najčešća igra na početku rata. Djeca su imitirala odrasle, oblačili su se kao oni i brojni su stradali jer je njihova, dječija uniforma zasmetala osobi koja ih je gledala preko nišana.
Igrališta su zamijenili napuštenim objektima, i svako dijete, sva mala raja, imai su neku svoju „građevinu“ (čitaj, ruševinu) u kojoj su odrastali.
Na početku opsade bilo je posebno teško jer škole nisu radile niti postojale, roditelji su bili dovoljno zbunjeni i uništeni mukom da prežive i prehrane obitelji, a valjalo je odbraniti i grad.
Djeca su se tako okupljala po podrumima i haustorima, "ganje" se igralo po hodnicima ulaza, podrumi su bili "savršeno" okruženje za igru „ćora bake“, a čovječe, ne ljuti se, te kartaške igre tač i remi bile su, također, među omiljenim. Sveske i teke bile su ispunjene igrama „gradova“ i „vješala“, a brojna dječica počela su skupljati tekstove patriotskih pjesama.
Njihovi najbolji drugovi postali su družina TNT-a, Zagor, Komandant Mark i Veliki Blek.
Jedna od okrutnih igara među djecom bilo je skupljanje gelera i čahura od metaka kojih je bilo napretek, posvuda.
Jednog ljeta, u Pofalićima, nekoliko djevojčica skupilo je sve knjiga što su imale pa su napravile improviziranu biblioteku...
Zimi se svaki kutak koristio za sanke i mini skije, a bilo je pokušaja i da se pohabanim klizaljkama kliže na smrznutoj bari ispred haustora. Ljeti su se iz sehara izvlačili klikeri, a na svakom igralištu se igrao fudbal. Djevojčice su oblačile svoje stare lutkice, a poneki talentirani komšija bi, za kilo brašna, pravio namještaj za lutkice i prodavao roditeljima koji su bili presretni što kroz tu sitnicu mogu usrećiti svoje dijete.
Također, djeca bi se često zavlačila u napuštena i devastirana vozila, zamišljajući kako se voze na more, na planine, kako je sve divno i niko ni na kog ne puca.
Oni stariji bi se ljeti skupljali u parkovima, gdje bi pjevali uz gitaru, dok bi ih poneke nervozne komšije gađale trulim povrćem. Oni hrabriji bi bježali roditeljima kako bi se okupali na nekoj od plaža na Bentbaši (Brana, Oficirka, Mostovi...).
Zimi, pak, stariji bi se povlačili u svoju „prostoriju“, kako su se zvali objekti napuštenih poduzeća koje bi preuredili u svoju „bajtu“. Ne treba zaboraviti ni derneke, gdje bi, po cijele noći, pijuckali po koju "maznutu" pivu i pjevali:
Sviraj mi, sviraj, brate
Vrati me mome kraju
Vrati mi Sarajevo
I staru dobru raju...
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.