Kako je prokopan Tunel spasa: Trajni podsjetnik na otpor Sarajeva i Sarajlija

Prije 30. jula 1993. godine, za vrijeme agresije na BiH i najgore opsade u modernoj historiji, jedini način za nekoga da napusti Sarajevo bilo je trčanje preko piste aerodroma na Butmiru.

Mnoge Sarajlije ovo su nazivali "trčanje na 450 metara s preponama", jer su se na pisti nalazile razne prepreke koje su postavili pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u obliku žice, pokretnih blokada, iskopanih rovova...

U ovim pretrčavanjima - mnogi su poginuli ili ranjeni.

Potpuna blokada Sarajeva, te nedostatak svih sredstava potrebnih za život bili su najvažniji razlozi za razmatranje mnogih ideja kako da se poveže glavni bh. grad sa ostatkom slobodne teritorije BiH.

U tako bezizlaznoj situaciji rodila se ideja o izgradnji tunela, koji bi grad spojio sa prigradskim naseljem Butmir, slobodnom teritorijom u podnožju planine Igman.

Radovi na kopanju tunela započeli su krajem januara 1993. godine.

Vojska RS-a je u međuvremenu saznala za radove na tunelu, pa su ovaj lokalitet konstantno granatirali i napadali kako bi spriječili njegovo prokopavanje.

Uprkos svemu, 30. jula 1993. godine dva čovjeka, kopajući sa dvije različite strane, uspjeli su spojiti ruke negdje ispod sarajevskog aerodroma.

"Proboj se desio 30. jula 1993. godine u 23:10 sati i dobro se sjećam, to neću nikada u životu zaboraviti. Čujemo oni lupaju, mi lupamo. U jednom momentu pojavila se jedna rupa i istog trena začula se vriska, cika. Oni su nama s one strane dodali flašu rakije, bilo je to opšte veselje", prisjetio se za Radiosarajevo.ba Nusret Halilbašić, pripadnik Dobrinjske brigade ARBiH koji je bio u smjeni na iskopu baš u posljednjim satima, kada je probijen tunel ispod piste sarajevskog Aerodroma nazvan "Tunel spasa” (zvanično ime mu glasi "Tunel D-B").

Kroz tunel su se odmah počela prevoziti kolica s opremom, ranjenicima, lijekovima, a ubrzo je proveden i naponski kabl koji je u grad Sarajevo doveo dragocjenu električnu energiju.

"Njegova važnost, nije bila samo zbog dopremanja neophodnih potrepština u grad, već je imala i izuzetan strateški značaj za odbranu BiH jer je služio i za prolaz državnih i vojnih dužnosnika, odnosno njihove odlaske na brojne mirovne pregovore. Također, kroz njega je u Sarajevo unesena dovoljna količina naoružanja i municije da se grad odbrani", kazala je ranije za Radiosarajevo.ba Belma Ćuzović, stručna savjetnica, kustos za muzejske postavke u Fondu memorijala i Spomeničkog kompleksa D-B.

Kako kaže, kroz Tunel je zabilježeno oko dva miliona prolazaka za vrijeme rata, za manje od dvije godine njegovog funkcioniranja. Tako je bilo za vrijeme najdužeopsade jednog grada u modernoj historiji.

Kasnije je tunel postao turistička atrakcija Sarajeva, a iz godine u godinu ima sve više posjetitelja.