Kako je Kolinda odlikovala "militante" iz Hrvatske koji su napadali Gornji Vakuf?

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović tokom zvanične posjete Izraelu "ispalila" je jednu krajnje opasnu tvrdnju. Bivša pomoćnica generalnog sekretara NATO-a, uz ostalo, nazvala Bosnu i Hercegovinu "nestabilnom zemljom" koja je "pod kontrolom militantnog islama".

Piše: Faruk Vele

Prenijeli su to izraelski mediji, a predsjednica RH (još uvijek) nije demantirala.

Crtanje mete 

Kad na takvom mjestu predstavnica zemlje članice NATO-a i još bivša zvaničnica Sjevernoatalnskog saveza nacrta metu na leđima svojih susjeda, onda je prilično jasno zašto 28. članica Europske unije baulja u mraku neoustaštva, rasta desnice, zašto ulicama hodaju "crnokošuljaši", a premlaćuju ubogi migranti, otkud, recimo, tolika mržnja prema Bosancima na Jadranu... 

Kolinda: BiH je pod kontrolom militantnog islama 

Kao što je u Izraelu odbijala govoriti o Holokaustu i mračnim ideologijama koje i danas, nažalost, žive u Hrvatskoj, a i sama predsjednica, to "srce ponosno", uspješno koketira s takvim vizijama svijeta, Kolinda Grabar-Kitarović zaboravlja i onaj dio bliže nam prošlosti u kojima su "militanti" upravo iz njezine zemlje, a ne obrnuto, stizali u Bosnu i Hercegovinu. 

Štaviše, Grabar-Kitarović je odlikovala jedinice koje su 1993. godine napadale Gornji Vakuf u Bosni i Hercegovini! Naime, krajem marta 2016. godine predsjednica RH je odlikovala Prvi hrvatski gardijski zdrug i Specijalnu postrojbu Ministarstva obrane - bojnu "Zrinski“ za "iskazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu. 

Ministar Čampara o izjavi predsjednice RH: Sraman pokušaj destabilizacije BiH
Komšić: Mislim da je gospođa Kolinda zapravo jedna vrlo nestabilna osoba!
Džaferović: Isti vokabular kojim su se služili ratni zločinci
Advokat Anto Nobilo odgovorio Kolindi: U BiH nema militantnog islama!
SDA: Izjave hrvatske predsjednice predstavljaju izraz njene politike
SBB: Hrvatska ovo ne smije činiti narodu nad kojim je počinjen genocid SDP BiH: Izjave predsjednice Hrvatske štetne poput nuklearnog otpada Jadranka Kosor o izjavi Grabar-Kitarović: Izvinjavam se svim narodima u BiH

Zdrug i Bojna odlikovani su Redom kneza Domagoja s ogrlicom. 

Grabar-Kitarović je tom prilikom kazala kako je odlikovanje Zdrugu "izraz zahvalnosti hrvatskoga naroda i države za požrtvovnosti i hrabrost svih njegovih pripadnika, među kojima su i 73 koji su za slobodu Domovine žrtvovali najvrjednije – svoj život". Dio njih je stradao upravo na teritoriji ove zemlje. 

Podsjetila je i da je Zdrug, osim borbenih djelovanja u svim najvažnijim oslobodilačkim akcijama i operacijama Hrvatske vojske 1994. i 1995. godine, imao i "iznimno važnu i časnu zadaću zaštite prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana". 

Elitne jedinice na Vakufu

Ne bi bilo sporno da predsjednica susjedne zemlje, kao vrhovni komandant, odlikuje istaknute veterane Hrvatske vojske (HV), da se ne radi (slučajno ili ne) o najelitnijim specijalnim jedinicama koje su korištene tokom 1993. i 1994. godine u operacijama u Bosni i Hercegovini. 

Indikativno, Grabar-Kitarović je „Tuđmanove pretorijance“ odlikovala uoči izricanja pravosnažne presude u slučaju „Jadranko Prlić i ostali“ kojom je Hrvatska proglašena odgovornom za "udruženi zločinački poduhvat" (UZP) na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, prvim predsjednikom samostalne Hrvatske. 

A te jedinice su, uključujući i helikopterske desante, vršile napade na, u to vrijeme, jedinu legitimnu i legalnu vojnu silu Armiju Republike BiH. Dio ovih podataka autor ovog teksta donio je u knjizi "Svjedoci zla" koja je nastala u koautorstvu sa Akifom Agićem. 

Inače, ove jedinice predstavljaju samo dio snaga HV-a koje su boravile u BiH, a što je, prema pravosnažnoj presudi Haškog tužilaštva, potvrđuje međunarodni karakter, odnosno agresiju na našu zemlju. 

Angažiranje specijalnih jedinica Hrvatske vojske, odnosno Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini potvrđuje Bojeva zapovijed za napad od 18. novembra 1993. godine. 

Naime, analizirajući stanje "neprijatelja", general HV-a i HVO Žarko Tole, koji potpisuje dokument, navodi da "višednevnim bojnim djelovanjem neprijatelj (ARBiH) i dalje pokazuje žilavost i otpornost na naše udare". Zbog toga Tole planira uvođenje specijalnih postrojbi HV-a, pristiglih u Gornji Vakuf direktno iz Hrvatske. 

U tački 3.15 Bojeve zapovijedi, koja je dio dokaznog materijala Tribunala, Tole izdaje zadatak za "Bojnu Zrinski" iz sastava HV, koja u Gornjem Vakufu djeluje sa vodom VP "Alpha Force" (jedinica koju su osnovali zagrebački studenti iz gornjovrabaske regije, inače iz sastava 1. gardijske HVO "Bruno Bušić"), te vod VP "Garavi". 

Oni su, prema naredbama Tole, u sadejstvu sa specijalnom jedinicom "Matija Vlačić", još jednom iz sastava HV-a, koja će kasnije, naredbom samog dr. Franje Tuđmana od 24. ili 25. februara 1994. godine uči u Prvi gardijski zdrug HV-a. Isti onaj kojeg odlikuje Grabar-Kitarović! 

Smrt na Vranici

Specijalci iz Hrvatske su imali zadatak da „glavninom snaga“ ovladaju  "neprijateljskim položajima" u rejonu Ciganskih livada, a potom da usmjere snage na Krč, oba iznad Gornjeg Vakufa. Snažan napad na tom i drugim pravcima kod Gornjeg Vakufa trebao je započeti 21. novembra u 11 sati. 

U jednoj ranijoj zapovijedi, i to onoj od 13. novembra 1993., koju je, također, potpisao general Tole, jedinice HVO-a se ojačavaju specijalnim postrojbama "Matija Vlačić", i to sa 90 ljudi. 

Njihova je zadaća bila je ovladati vrhuncem Lisina " kojeg će osiguravati desni bok snaga". Trebali su izvesti helikopterski desant sa 67 ljudi iz sastava postrojbe za specijalne namjene (37 ljudi) i postrojbe "Matija Vlačić" (30 ljudi). Imali su zadatak da osvoje kotu Kik i da podrže napredovanje snaga HVO-a, te "spriječe dolazak svježih snaga Armije RBiH iz pravca sela Sebešić". 

Nadalje,  "Bojna Zrinski", čiji je veći dio kasnije popunio jedinicu 1. hrvatskog gardijskog zdruga, bila je prisutna na gornjovakufskom ratištu još u ljeto 1993. godine. 

Potvrđuje to podatak da je Ljubomir (Petra) Radoš zvani Ljubo, rođen 9. oktobra 1972. godine, stradao 7. augusta. 1993. upravo u Gornjem Vakufu, i to kao pripadnik, kako se navodi, "znamenite Bojne Zrinski", specijalne postrojbe Ministarstva obrane Republike Hrvatske. 

Na drugu godišnjicu njegove pogibije, tekst o Radošu piše novinarka Ivana Rora, koja je iz ratnog Sarajeva izbjegla u Zagreb. U tekstu pod naslovom "Pjesnik i ratnik" Rora potvrđuje podatak o Radošu kao pripadniku specijalne jedinice Ministarstva obrane RH i navodi da je stradao "na Crnom vrhu pokraj Uskoplja", tom "mitskome mjestu borbe hrvatskog naroda za svoju opstojnost na tlu Bosne i Hercegovine". 

Precizira da je poginuo u "akciji osvajanja muslimanskih bunkera", i to vodeći skupinu vojnika u napad. Na njegovu pogrebu se, pisala je Rora, postrojila cjelokupna "Bojna Zrinski", na čelu s generalom Filipovićem. 

Koliko je, dakle, Tuđmanu bilo stalo da zauzme Gornji Vakuf potvrđuje podatak da je najelitnije jedinice iz Hrvatske, koje su brinule i o njegovoj sigurnosti, poslao na gradić u srednjoj Bosni.  

Inače, na čelo 1. hrvatskog gardijskog zdruga odmah po osnivanju stupio je, general-bojnik Miljenko Filipović. Ovaj bivši pripadnik Legije stranaca, prema citiranoj Tolinoj Zapovijedi, tih novembarskih dana 1993. bio na zapovjednom mjestu Mačkovac, opet kod Gornjeg Vakufa. 

E, general Filipović je upravo bio na prijemu kod Grabar-Kitarović. 

On se tada zahvalio na odlikovanjima, podsjetivši na cjelokupni ratni put Bojne i Zdruga, kao i na "nepravedno" gašenje Zdruga 2000. godine, za što je optužio bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića. 

„U javnosti smo prikazivani kao Tuđmanovi pretorijanci, opasna postrojba spremna izvršiti vojni udar na legalno izabranu vlast čime je opravdana nimalo mudra odluka o gašenju najelitnije postrojbe hrvatske vojske“,  kazao je Filipović, prenijeli su hrvatski mediji. 

Legionari i "Zelene beretke"

Filipović je prije HV-a bio pripadnik najelitnije, padobranske pukovnije Legije stranaca, odnosno jedne od najelitnijih jedinica za specijalne namjene na svijetu.

Taj čovjek je 18. maja 1991. imenovan dozapovjednikom jedinice za specijalne namjene „Bojne Zrinski“, a od augusta te godine je i zapovjednik Jedinice. Prvi zapovjednik „Bojne Zrinski“ bio je Ante Roso, također, zanimljivo, kasniji načelnik Glavnog stožera HVO.

Pripadnici 1. hrvatskog gardijskog zdruga su hrvatska verzija srbijanske Jedinice za specijalne operacije (JSO) MUP-a Srbije ili "Crvene beretke". 

Tačno je, kako je naveo Filipović, da ih je 2000. godine ukinuo predsjednik Mesić jer se bojao da su kadri izvršiti vojni udar, na isti način kako su pripadnici JSO učestvovali u ubistvu Zorana Đinđića. 

Specijalna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske, bojna "Matija Vlačić" koja se, također, spominje u Zapovijedi je ustrojena je "s namjenom djelovanja na cijelom teritoriju Republike Hrvatske". 

No, u njezinom ratnom putu se otkriva da su u kasnu jesen 1993. godine sa zadarskog područja, a po zapovijedi "izmješteni i izvršavali borbene zadaće u zoni odgovornosti Južnog bojišta", što će reći u BiH. 

Južno bojište se u HV-u i hrvatskoj javnosti uglavnom odnosi na angažman snaga susjedne zemlje u BiH. To u svojoj knjizi  "Sve moje bitke" potvrđuje i sam Janko Bobetko, načelnik Glavnog stožera HV-a. 

Dakle, tako, "zarovimo" li se makar malo u bližu historiju postaje nam jasno ko su militanti i od koga treba strahovati u regionu.  Građani Bosne i Hercegovine, pa i oni muslimanskog porijekla, to svakako nisu i Hrvatska od njih nema razloga strahovati. Bez obzira što to po bijelom svijetu podmeće predsjednica RH.