Kako je jedan klik mišem nakon 57 godina spojio brata i sestru iz Zenice

Radiosarajevo.ba
Facebookova opcija "Poznaješ li ove ljude" bila je izuzetno korisna za Marijanu Tadić i Dragana Škvaru, brata i sestru iz Zenice koji su bili razdvojeni 57 godina.

Jedan znatiželjni klik na Facebooku uoči prošlog Božića ponovo je spojio brata i sestru, piše Slobodna Dalmacija.

"Vrlo brzo nakon mog rođenja roditelji su se rastali, razloge ne znam, ali donesen sam već kao beba u selo Živinice južno od Tuzle, gdje se moja majka Šefika našla s jednim finim čovjekom Družiani Kletom koji me othranio i prihvatio kao svoga. Imao sam lijepo djetinjstvo, ali uvijek me kopkalo zbog čega svi u kući imaju isto prezime, a ja sam jedini Škvara. Takva su bila vremena, niko se nije smio mnogo raspitivati", ispričao je Dragan, koji je tek 1961. godine, kao momčić od 11 godina, čuo da ima devet godina mlađu sestru.

Da ima sestru saznao je od tetke koja je živjela u Zenici i kod koje je znao provoditi vikende.

"Zove ona mene kad sam krenuo kući, ja mislim dat će mi čokoladu ili neku sitnicu, kad ona kaže, sine, imaš sestru Marijanu kojoj su sada dvije godine. Da sam znao što me u životu čeka, pitao bih za detalje, ali u ono doba djeca nisu smjela postavljati mnogo pitanja. Godine su prolazile, a koga god bih pitao, nije mi znao reći gdje je Marijana ili kako doći do nje", govori Dragan, kojega je posao poslije odveo u Austriju, gdje je u Klagenfurtu sreo i oca, ali mu nikad nije spomenuo sestru, a on nije imao snage pitati ga.

Marijana je saznala da ima brata od svoje majke kada joj je bilo deset godina.

"Po ko zna koji put listala sam obiteljske fotografije u albumu, ali ovog puta pažnju mi je privukla jedna na kojoj se nalazio meni nepoznat dječak od oko pet godina, iza koje je pisalo Dragan Škvara. Pitam ja mamu ko je to, a ona mi je otvoreno priznala da ja i taj dječak imamo istog tatu, ali da nema nikakvih informacija gdje se nalazi", ispričala je Marijana koja je otkrila da se kao i Dragan raspitivala o bratu kod poznanika u Zenici. 

Zahvaljujući modernoj tehnologiji i možda "božičnom čudu", nakon 57 godina Draganu je pažnju privukao profil Zane Tadić za koju će se ispostaviti da je Marijanina kćerka. Dragan je priznao da ga je čista znatiželja privukla profilu te mlade djevojke, ali da joj se zbog toga što je mlada nije javio jer mu je bilo nezgodno.

"Čika Dragane, moja majka se preziva djevojački kao vi, a ima i brata kojem je ime Dragan“, bila je sudbonosna poruka koju je napisala Zana.

"Grlo mi se osušilo, odem se ja napiti vode, nervoza me hvata. Ali mislim se, sumnjivo mi je sve to, možda se neko igra sa mnom. Kad kaže ona, evo mama živi prekoputa, zovnit ću ja da dođe. Nakon par minuta, piše gospođa jesam li ja Dragan, da je ona udana Tadić, ali da je rođena Škvara. I nakon par minuta šalje mi fotografiju. Na njoj moj otac u mlađim danima", prisjetio se Dragan.  

"Ako je ovo i tvoj otac, onda smo brat i sestra", napisala mu je Marijana, a nakon tog razgovora počeli su intenzivno razgovarati preko telefona i planirati susrete kako bi nadoknadili propuštene godine. 

"Prvi telefonski razgovor bio je težak, nikako se nisam mogla osloboditi niti početi pričati. Kad sam počela više pisati i razgovarati, već mi je bilo predivno, i jedva sam čekala da se vidimo, srcu mi je odmah prirastao", kazuje nam Marijana, koja je bila "zatočena" u Njemačkoj jer ju je nakon operacije kuka čekala operacija kralježnice pa je Dragan bio taj koji je morao na put. Ali on je bio bacio pasoš jer se zarekao da više neće napustiti Bosnu i Hercegovinu, no u ovom slučaju, kako kaže, krenuo bi i pješice.

Konačno, brat i sestra susreli su se nakon 57 godina, prije nekoliko sedmica u Freiburgu.

"Dođem ja do vrata, gleda ona u mene kao u kip, totalno u šoku", priča Dragan.

"Nikad ga nisam vidjela, osim na onoj jednoj fotografiji kad je bio dijete od pet godina. Ali u tom trenutku vidjela sam sliku svoga oca pred sobom", nadopunjuje ga Marijana.

"Riječima ne mogu to pisati. Ako ste ikada imali strah u životu, u tom trenutku neka blagost me je prošla, zaplakao sam. Kad nemaš dinara u džepu, svaki dinar ti je kao dobitak na lotu. Bio je ovo prst sudbine, zvali vi to Bog ili kako god, sto puta sam se uvjerio da postoji neka viša sila. Zahvalan sam mu jer su u tom trenutku sve moje brige bile kao rukom odnesene", zaključio je Dragan.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak