Kada jedno piće postane noćna mora: Spajking se dešava najčešće među mladim ženama

Spajking se dešava najčešće među mladim ženama, pojašnjava Blerta Sejdija, ali nedavni slučaj silovanja Gisele Pelicot u Francuskoj pokazao nam je da se može desiti bilo kada i u bilo kojim okolnostima.

"Može se desiti na romantičnom sastanku, između para ili vjenčanih ljudi, može se desiti među prijateljima iz 'zabave'".

Da se radi o raširenoj pojavi potvrđuju i slučaj sa muzičkog festivala također u Francuskoj kada je 145 osoba prijavilo da su ubodeni špricom.

Razlozi zbog kojih se dešava su također različiti i ne odnose se samo na seksualni napad, već i na krađu, neke druge vrste napada, pa čak nekada i iz "zezancije" bez obzira što može imati razorne posljedice. U većini zemalja ovaj čin nije posebno kriminalizovan, a Sejdija dodaje da Velika Britanija ima pozitivnu praksu.

Blerta Sejdija je imala 17 godina kada je od nepoznatog muškarca prihvatila piće.

"Nekoliko puta sam mu rekla da ne želim," priča Sejdija za Radio Slobodna Evropa. No, on je insistirao i otišao je kupiti energetsko piće. Upravo je ta upornost i navela Sejdiu da instinktivno prati njegove korake i da vidi kako joj u piće sipa nešto.

"Iako ti roditelji stalno govore da budeš oprezna nisam mislila da je to nešto što se događa", dodaje Sejdija.

Događaj iz kafića u blizini Prištine promijenit će tok njene karijere i podstaknuti je da se posveti problemu spajkinga - podmetanja droge ili drugih supstanci u piće bez znanja i pristanka osobe.

Razlog zbog kojeg je te noći djelovala instinktivno i zaštitnički duguje znanju koje je stekla kroz Beat Sexism organizaciji koju je pokrenula godinu ranije kako bi se, kako kaže, borila protiv patrijarhata.

Rođena i odrasla u Češkoj sa roditeljima sa Kosova, Sejdija danas dijeli i vrijeme i svoj angažman između ove dvije zemlje. Ali, da je "spajking" toliko raširen shvatila je tek 2021. godine kada je odlučila svoje iskustvo podijeliti javno i otvoriti diskusiju u Češkoj.

"Odlučile smo da prikupimo priče drugih žena jer smo shvatile da ovo nije izolovan problem, već nešto što pogađa mnoge žene," priča Sejdija.

Da se ne radi o pojedinačnim slučajevima već širem društvenom problemu pokazuju i podaci do kojih su došli i priče koje su sa njima podijelile žrtve.

Svaki treći ispitanik Praga suočio se sa neželjenim sipanjem droge u piće pokazali su podaci koje je njena organizacija prikupila u saradnji sa policijom i vladom ranije ove godine.

Šta uraditi ako ste napadnuti?

Kada vas neko drogira protiv vaše volje, vi imate 20-30 minuta da poduzmete nešto, pojašnjava Blerta Sejdiju.

"Prvo primjetite da vam se nešto dešava u organizmu. Osjećate vrtoglavicu, vid vam je pomućen, možete prestati osjećati neke dijelove tijela potpuno."

Nekada droga promijeni ukus pića pa ono postane gorko, nekada promijeni boju ili postane pješunasto. "Sve ovo su male stvari koje biste mogli primjetiti i koje su pod vašom kontrolom. Ono što nije pod vašom kontrolom jeste kako će vaše tijelo reagovati."

Savjetuju svima da ukoliko se odjednom ne osjećaju dobro da kažu osobi do njih ili osoblju bara. "Nemojte se osamiti jer ne znate koliku ste dozu primili i kako bi vaše tijelo moglo reagovati."

Ako je moguće bilo bi poželjno sačuvati ostatak pića jer se u njemu može testirati prisustvo na drogu, jer će ona brzo izaći iz tijela. Piti dosta vode, otići na sigurno mjesto, smjestiti se u stabilan položaj i obavezno nazvati policiju.

"Kada stignete u hitnu pomoć tražite da vam urade toksikološki nalaz, jer možda neće znati da vas je neko drogirao. Često se dogodi da odete u hitnu pomoć i kažu vam da ste popili previše," pojašnjava Sejdiju. Ono što se također često dešava jeste da ljudi ne prijavljuju policiji šta im se dogodilo jer će njih kriviti ili im neće vjerovati.

"Nije vaša krivica, odgovornost je uvijek na strani napadača."

Kada se te večeri u kafiću pored Prištine nepoznati muškarac vratio sa pićem u kojem se već nalazilo nešto na šta nije pristala, Blerta se uspaničila. Ali nije to pokazala.

"S te strane sam bila ponosna na sebe. Ali nisam ponosna po pitanju daljeg rješavanja, nisam prijavila, nisam se suočila s tim, samo sam pobjegla, što jeste bio čin samozaštite," pojašnjava.

No, u tom momentu kaže nije željela da on postane još agresivniji, te je izmislila da sa drugaricom treba da ode do toaleta i nikada se nisu vratile.

"Ta noć je stvarno oblikovala kako mislim o sigurnosti tokom izlazaka i naročito podmetanja u piće kao cijelog fenomena kojeg sam od tog momenta krenula da istražujem."

Sa svojom organizacijom Sejdija danas planira da radi na edukaciji i pronalaženju rješenja za problem podmetanja supstanci u piće. Za sada rade u centralnoj Evropi, ali u budućnosti planiraju da prošire svoje aktivnosti na zemlje Zapadnog Balkana i druge dijelove Evrope.

Cijeli tekst na ovu temu pročitajte na linku OVDJE.