Nekad kritikovao Dodika, danas lobira za RS: Šta Jonathan Moore radi oko državne imovine BiH?

Vlasti bosanskohercegovačkog entiteta RS nastavljaju ulagati značajna sredstva u lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama, a najnoviji slučaj otvara posebno osjetljivo pitanje – državnu imovinu Bosne i Hercegovine.

Bivši šef Misije OSCE-a u BiH Jonathan Moore, kako smo već pisali na portalu Radiosarajevo.ba, angažovan je da pomogne vlastima RS-a, a Žurnal sad tvrdi da radi na pripremi izmjena zakonskog rješenja o državnoj imovini, te u nastojanjima da se promijeni dosadašnji stav američke administracije o ovom pitanju.

Riječ je o čovjeku koji je godinama djelovao u diplomatskim krugovima u Bosni i Hercegovini, a koji je ranije upozoravao na poteze Milorada Dodika i mogućnost da vlasti RS-a pokušaju oslabiti državu. Sada se njegovo ime ponovo pojavljuje u kontekstu lobističkih aktivnosti koje bi mogle imati značajne posljedice za jedno od najvažnijih ustavnih i političkih pitanja u BiH.

Više od 800.000 KM za lobistički angažman

Prema pisanju Žurnala, vlasti RS-a angažovale su američku lobističku kuću Lucas Compton, kojoj plaćaju 40.000 dolara mjesečno tokom perioda od godinu dana. Ugovor, prema navodima ovog portala, obuhvata i angažman Jonathana Moorea, koji je od potpisivanja ugovora u februaru ove godine dva puta boravio u regiji i sastajao se s predstavnicima vlasti RS-a. Ukupna vrijednost jednogodišnjeg ugovora iznosi 480.000 dolara, odnosno više od 800.000 KM.

Žurnal navodi i da su u okviru lobističkih aktivnosti već evidentirane uplate od ukupno 14.000 dolara, po 3.500 dolara na četiri adrese povezane s američkim političkim akterima. Među njima su zastupnici u Kongresu Jen Kiggans i Morgan Griffith, republikanski kandidat Chris Gober te politički odbor zastupnika Roba Wittmana. Ovi podaci ukazuju na to da aktivnosti nisu ograničene na uspostavljanje kontakata, već obuhvataju i finansiranje političkih aktivnosti u SAD-u.

Od susreta s Cvijanović do državne imovine

Ovo nije prvi put da se Jonathan Moore našao u fokusu zbog lobiranja za interese vlasti RS-a. Portal Radiosarajevo.ba je u maju ove godine pisao o njegovom prisustvu na sastanku Željke Cvijanović u Washingtonu s Justinom Siberellom, izvršnim direktorom za regionalna i korporativna pitanja kompanije Bechtel. Cvijanović je tada na društvenim mrežama objavila da su razgovarali o infrastrukturnim projektima u RS-u i mogućnostima saradnje s američkim kompanijama, dok je prisustvo bivšeg šefa Misije OSCE-a prošlo gotovo nezapaženo. Njegovo prisustvo na tom sastanku dodatno je skrenulo pažnju na angažman u kompaniji Lucas Compton, koja je preuzela lobistički posao za vlasti RS-a.

U martu ove godine Moore je za N1 potvrdio da je angažovan kao nezavisni konsultant koji je spreman pomoći ovoj kompaniji. Tada je naglasio da do tog trenutka nije obavljen nikakav posao u okviru angažmana te da bi svaki eventualni rad bio u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom. No, nekoliko mjeseci kasnije, prema informacijama koje je objavio Žurnal, njegov angažman povezuje se s jednim od najosjetljivijih političkih sporova u Bosni i Hercegovini.

Politički cilj

Pitanje državne imovine godinama je predmet sukoba između institucija Bosne i Hercegovine i vlasti entiteta RS. Dok vlasti ovog entiteta insistiraju na tome da imovina na njegovoj teritoriji treba pripasti RS-u, državni nivo, Ustavni sud BiH i Ured visokog predstavnika polaze od toga da se pitanje mora riješiti u skladu s Ustavom BiH i na državnom nivou. Stav Sjedinjenih Američkih Država ranije je bio izričit.

U saopštenju iz maja 2023. godine Ambasada SAD-a u BiH navela je da je Bosna i Hercegovina, kao država koja nastavlja međunarodnopravni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, nositeljica državne imovine. Istaknuto je i da su oba entiteta prihvatila ustavne aranžmane sadržane u Dejtonskom mirovnom sporazumu te da su obavezna poštovati Ustav Bosne i Hercegovine. Upravo je zbog toga eventualni pokušaj promjene američkog stava posebno značajan. Ako je cilj lobiranja, kako se navodi u Žurnalovom istraživanju, da se Washington privoli na drugačiji pristup pitanju državne imovine, onda se ne radi samo o podršci jednom zakonskom rješenju, nego o pokušaju utjecaja na međunarodnu poziciju prema ustavnom poretku BiH.

Žurnal je naveo da Moore nije odgovorio na pitanja o ciljevima i rezultatima njegovog angažmana do zaključenja njihovog teksta. Zbog toga ostaje nejasno kakav je konkretan obim njegovog rada na ovom pitanju i postoje li već određeni rezultati lobiranja. Poseban ugao priči daje Mooreova ranija diplomatska karijera. Kao zamjenik ambasadora SAD-a u Sarajevu i kasnije šef Misije OSCE-a u BiH, bio je izvrsno upoznat s političkim odnosima u zemlji i često je javno govorio o rizicima koje nose potezi vlasti RS-a.

U novembru 2024. godine, kako smo ranije pisali, poručio je da Sjedinjene Američke Države neće dozvoliti otcjepljenje RS-a. Godinama ranije upozoravao je i na pokušaje Milorada Dodika da oslabi ulogu međunarodne zajednice i stvori uslove za faktičko odvajanje entiteta. Danas se, pak, pojavljuje u kontekstu lobističkog angažmana koji se odnosi upravo na pitanje državne imovine i pokušaje promjene američkog stava.

Ključno pitanje

Lobističke aktivnosti vlasti RS-a u Washingtonu traju godinama, a, za angažman ukupno 14 lobističkih kuća u SAD-u, izdvojeni milioni su dolara, sve s ciljem da se osigura podrška američke administracije za političke ciljeve vlasti ovog entiteta. U tom kontekstu, slučaj Jonathana Moorea nije izolovan. On dolazi nakon niza kontakata i sastanaka predstavnika RS-a s ljudima iz američkih političkih i poslovnih krugova, uključujući i nedavne aktivnosti Željke Cvijanović u Washingtonu.

Otvara se i pitanje odnosa ovih lobističkih aktivnosti prema velikim infrastrukturnim projektima u BiH, posebno Južnoj interkonekciji, u kojoj značajnu ulogu ima američki privatni investitor. Pitanje državne imovine moglo bi imati praktične posljedice za realizaciju pojedinih projekata, zbog čega je važno razlikovati potvrđene ugovorne obaveze od političkih procjena o mogućim interesima uključenih aktera. U konačnici, ostaje ključno pitanje: da li je cilj ovih aktivnosti samo predstavljanje stavova vlasti RS-a ili pokušaj da se promijeni međunarodni okvir u kojem se odlučuje o državnoj imovini Bosne i Hercegovine? Odgovor na to pitanje mogao bi biti mnogo važniji od bilo kojeg pojedinačnog lobističkog ugovora.