Istorija stripa na Bistriku - Treći dio

I američki stripovi imali su svoje poklonike – čitali su su se Lee Falkovi Mandrak i Fantom te, rjeđe, Flaš Gordon – i gotovo ništa više. Superheroje nije volio niko, smatrali su ih “isuviše fantastičnim”. To je poprilično čudan stav, budući da su se SF epizode Zagora (navijači FK Sarajeva su uzeli ime Horde zla upravo po jednoj takvoj epizodi) te Dilan Dog, Marti Misterija i SF stripovi iz Stripoteke doslovno gutali.

Piše: Adnan Učambarlić, Radiosarajevo.ba

Tek kasnije, nakon filmova, Superman i Batman su se malo popularizirali. Za to je, smatraju fanovi, donekle kriv i Alan Ford sa svojim karikiranjem američkog društva i njihove pop-kulture i stvaranjem slijepe odanosti naših ljudi talijanskom stripu. Što se japanskog stripa tiče – gotovo da niko nije čuo ni da postoji, a kamoli pomislio da takvo nešto čita.

Izbijanje rata doprinijelo je popularnosti stripa na Bistriku, ali i u Sarajevu uopće. Strip je postao jednim od rijetkih načina bijega iz surove svakodnevnice. Nakon što je, na samom početku rata, provaljena i pokradena trafika na trolejbuskoj okretaljci na dnu Bistrika, posljednji artikal koji je, nekim čudom, ostao u njoj skriven iza pulta, bio je Alan Ford – Mister Božić (ujedno i posljednji Alan Ford objavljen u SFRJ). Kući ga je, s ponosom, odnio autor ovoga teksta. Kada su počeli da se formiraju redovi za hljeb ispred granapa Una, kod OŠ Moris Moco Salom (odmah pored štaba zloglasnog komandanta Mušana Topalovića - Cace), prvo pitanje koje bi palo, ukoliko bi se dva derana našli jedan pored drugog, bilo je – “Imaš romana?”

Ratna trgovina stripovima

Vrlo brzo su se “uvezali” i mlađi i stariji strip fanovi. Kad se nije pucalo sa brda, na ulici su se sretali klinci sa ruksacima punim stripova kako obilaze druge strip fanove i razmjenjuju stripove. Budući da je bilo pokvarenjaka koji su podvaljivali stripove bez stranica, vrlo brzo je uvedena praksa prebrojavanja stranica, nakon dogovorene razmjene. Uveden je i novi hobi – od svesaka su se pravili albumi u koje su se ljepile sličice naslovnica narednog broja Zlatne serije ili Lunovog Magnus Stripa koje su se nalazile na zadnjoj korici. Također, kao što su stariji koristili kutije cigareta kao regularnu valutu, klinci su koristili stripove. Za najvrijednije stripove tokom zime ’92. na ’93. smatraju se dva Alana Forda koji su se nekako, u paketima pomoći iz Hrvatske (gdje su nastavili izlaziti), provukli do autora teksta. Jedan je zamijenjen za 10 drugih stripova, a drugi za (tada) jako vrijedno specijalno izdanje Strip zabavnika u kojem se upoznaju Zagor i Čiko. Radilo se, zapravo, o prvoj regularnoj epizodi Zagora, koja je kod nas objavljena tek kasnije.

Stripovima se trgovalo za druge stripove, oni stariji su ga mijenjali za zlata vrijedne cigarete, suvenire kao što su repovi od granata, a neki su ih čak mijenjali i za bicikle. U legendu je ušla trgovina iz ’95., kada je za 120 Zlatnih Serija i Lunov Magnus Stripova dobijen Commodore 64, sa svom pratećom opremom i igricama. Krajem rata, dolaskom struje i stalnim rastom broja TV kanala i VHS kaseta, kultura čitanja stripova na Bistriku polako nestaje. Danas se na prste mogu izbrojati ljudi koji (neredovno) čitaju stripove, ali ostaje ova povijest kao neizbrisiv trag o svijetu u kojem su postojali pravi i crtani junaci.

Istorija stripa na Bistriku - Prvi dio

Istorija stripa na Bistriku - Drugi dio

Strip Mahala