Issa Osmić igra glavnu ulogu u filmu o opsadi Sarajeva: "Rat nije igrica, već uništeni snovi"

U toku je snimanje filma i serije Kad sam bio hodža, nastalih prema istoimenom romanu Damira Ovčine. U režiji Ademira Kenovića, ovo ostvarenje donosi priču o životu na Grbavici tokom opsade Sarajeva.

Glavna uloga povjerena je mladom sarajevskom glumcu Issi Osmiću, koji je tim povodom govorio za portal Radiosarajevo.ba.

Odskočna daska

Uloga u Kad sam bio hodža predstavlja Osmićev prvi veliki glumački angažman, zbog čega ovaj projekat vidi kao značajan iskorak i važnu priliku za daljnji razvoj karijere.

"Mnogo mi znači, osjećam se sretno i privilegovano da učestvujem u ovakvom projektu. Čast mi je što sam dio ovakve priče, imam priliku da upoznam velike profesionalce i iskusne ljude u filmskoj industriji. Naravno, trema je prisutna, ona je neizbježna, kao i želja za dokazivanjem i iznimno se trudim da ne potraćim priliku koja mi je pružena.

Uzimajući u obzir to da sam poprilično nov kada je riječ o profesionalnom svijetu - nedavno sam napunio godinu dana otkako sam diplomirao na Akademiji, ovo predstavlja veliku odskočnu dasku i zahvalan sam na prilici", rekao je Osmić za portal Radiosarajevo.ba.

Pripremajući se za ulogu, Osmić je prošao kroz zahtjevan proces istraživanja i upoznavanja s iskustvima ljudi koji su rat proveli na Grbavici, što je, kako ističe, značajno utjecalo na njegovo razumijevanje lika i same priče.

"Dosta sam se pripremao za ovu ulogu, mnogo sam čitao i gledao dokumentarce, razgovarao sa osobama koje su dio rata proveli na Grbavici, upijao njihova sjećanja ali i traume. Pokušavao sam zamisliti na koji način je funkcionisao život u nenormalnim uslovima. Pronaći osjećaj straha u borbi za sopstveni život kao i stalno prisutan osjećaj neizvjesnosti.

Ono što sam naučio vremenom, preko članova porodice, ljudi koje poznajem, komšija i poznanika jeste da su u sebi nosili ogromnu količinu hrabrosti. Velika želja za opstankom, preživljavanjem, nadom i nepokolebljivost. Njihov duh nikada nije pao i mislim da je to oličenje herojstva. Ljudi koji su svoju slobodu morali da zarade na najteži mogući način", riječi su ovog mladog glumca.

Odrastanje na Grbavici i poznavanje prostora u kojem se odvija radnja filma pomoglo mu je da se poveže s likom kojeg tumači i autentično prenese njegovu priču na filmsko platno.

"Odrastanje na Grbavici i poznavanje lokaliteta, svakako je pomoglo tokom priprema za ovu ulogu. Proces čitanja teksta postane mnogo intimniji kada se spominju ulice ili dijelovi naselja u kojem si odrastao. Pogotovo uzimajući u obzir to da je ista ta ulica koja se spominje nekada bila potpuno drugačija od onoga kakvu je ja danas pamtim.

A Grbavica koja je tokom opsade Sarajeva bila odsječena od ostatka grada, nosi sa sobom mnoge neispričane priče. I zbog toga mislim da je ove priča drugačija od ostalih, jer nismo imali priliku toliko pričati o Grbavici, iz raznih perspektiva", istakao je Osmić.

Razgovori s ljudima koji su preživjeli opsadu Grbavice ostavili su snažan utisak na mladog glumca, a posebno ga je dojmilo ono što je tokom tog istraživanja saznao o njihovim iskustvima.

"Priprema je zahtijevala dosta istraživanja i u tome su svakako pomogli razgovori sa ljudima koji su prošli kroz slične strahote. Svaka priča onih koji su preživjeli u sebi krije univerzalne emocije, strah za porodicu i želju za preživljavanjem. Postoje različite perspektive, različita iskustva ljudi, koja se moraju uzeti u obzir kada se bavite prikupljanjem informacija.

Nadam se da će mlađa publika, moja generacija, shvatiti da rat nije kompjuterska igrica niti statistika u udžbenicima historije. Rat predstavlja prekinute živote, uništene snove i patnje običnih ljudi. Volio bih da ovaj film pokrene razgovore o empatiji, miru i tome koliko je važno sačuvati ljudskost u najmračnijim vremenima", naglasio je naš sagovornik.


Autentičan pristup

S obzirom na ličnu povezanost s Grbavicom, osjećao je dodatnu odgovornost da ovu priču i iskustva ljudi koji su tamo živjeli prikaže na što autentičniji način.

"Autentičan pristup je nešto čemu bi trebali uvijek težiti tokom svakog rada. Pogotovo kada se bavimo ozbiljnijim temama. Traganje za istinom i prikazati nešto da bude uvjerljivo bi uvijek trebao biti prvi prioritet. Nadam se da ćemo mi to uspjeti, da će publika prepoznati i primijetiti naš trud.

Generalni dojam koji je prisutan na setu tokom snimanja jeste da nam je stalo do ove teme, želimo je ispričati, tiče nas se. Takvim pristupom i energijom, to što radimo prelazi u nešto potpuno veće od samo: 'bavimo se svojim poslom'. Mi želimo nešto reći, želimo poslati poruku. Nadam se da ćemo uspjeti u tome", jasan je Osmić.

Govorio je i o saradnji s rediteljem Ademirom Kenovićem, iskustvima i lekcijama koje je stekao tokom snimanja, kao i o tome koliko mu je Kenovićevo bogato iskustvo pomoglo u izgradnji lika.

"Rad sa Ademirom od samog početka je izuzetno inspirativan. Od prvog dana smo izgradili odnos pun povjerenja, bar s moje strane, što je ključno kada radite na ovako osjetljivoj temi. S obzirom na to da je snimanje filma u toku, upijam svaku konstruktivnu kritiku. Ekipa filma je također nevjerovatna podrška. Kada radite s vizionarom i iskusnim rediteljem, koji zna šta želi, ali također meni kao glumcu daje prostor za prijedlog, mišljenje, definitivno čini iskustvo rada uzbudljivim.

Profa, kako ga zovemo, veoma je direktan, konkretan, posjeduje autoritet što je također bitno kada radite na velikom i zahtjevnom setu. Iako je fokusiran na rad, svojim humorom u momentu osvježi atmosferu. Tu je i ko-reditelj Neven Samardžić koji je također odličan, otvoren za razgovor i konsultacije. Obojica su mi pomogli u pripremi prije nego što smo započeli snimanje. Mislim da kao duo funkcionišu i za sada sve ide odlično.

Osjećam se slobodno, opušteno pred njima, što smatram da je najvažnija stvar za saradnju između glumca i reditelja. Gledajući režisera kako pored velikog broja glumaca, statista, vremenskih uslova i sl. ostane potpuno fokusiran, smiren i pažljiv prema svakom članu ekipe, shvatiš da je filmski set mjesto gdje ego ne postoji. Svakako da sam naučio da budem strpljiviji, disciplinovaniji i da uvijek slušam i poštujem partnere kako ispred kamere, tako i iza", istakao je ovaj Sarajlija.

Spoj nespojivog

Pored filmskih i televizijskih uloga, Osmić je glumačko iskustvo sticao i na pozorišnim daskama, između ostalog u predstavi Ubistvo u Orijent Expressu i mjuziklu Sarajevo moje drago. Različiti formati i žanrovi donose i različite glumačke izazove, što otvara pitanje njegovih glumačkih afiniteta, ali i granica koje želi pomjerati kroz nove uloge.

"Izazov mi je uvijek ono novo što počnem da radim. Cijelo moje odrastanje i ono iz čega crpim znanje i inspiraciju, imam osjećaj da je spoj nespojivog ali na neki način funkcioniše. I zato mislim da je raznovrsnost i istraživanje nepoznatog ključ za upoznavanje sebe i onoga šta mi želimo da postignemo. I zbog toga žanrovsko širenje mi omogućava priliku za rast i daljnje učenje i usavršavanje. To nikada ne prestaje.

Pozorište nudi kontinuitet i živu razmjenu energije s publikom koja glumcu daje posebnu vrstu discipline. S druge strane, film traži snažnu unutarnju dubinu gdje kamera hvata svaku mikroekspresiju. Svaki žanr zahtijeva veliku ozbiljnost i rad. Moj način razmišljanja nikada nije bio usmjeren na to da se negdje više pronalazim ili manje. Već želim da budem sposoban i jednako dobar u više kategorija. Ne znam da li ću uspjeti, ali vjerujem da me svaki korak, uz dovoljno truda i ustrajnosti, približava ostvarenju tog cilja", poručio je glumac drame Narodnog pozorišta Sarajevo.

Za kraj razgovora, osvrnuo se na svoje glumačke ambicije, očekivanja i uloge koje bi volio ostvariti u budućnosti.

"U poslu volim izazove i volio bih da se okušam u nečemu potpuno različitom od dosadašnjih uloga koje sam imao priliku igrati. Otvoren sam za sve žanrove i formate, želim raditi, učiti i konstantno pomjerati vlastite granice. Privatno sam ljubitelj promjena, čak i u najsitnijim stvarima, na taj način imamo priliku razbiti svakodnevnu monotoniju i potencijalno otkriti nešto novo u vezi sebe", zaključio je Osmić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.