Herojski otpor iz logora smrti: 16. maj, dan kada su Romi pokazali da se i u paklu može boriti

15. maj 1944. tajni pokret otpora obavijestio je Rome o planovima nacista da narednog dana zatvore taj dio logora i ubiju sve romske zatvorenike (u tom trenutku ih je bilo 6000) u plinskim komorama kako bi napravili mjesta za novu skupinu logoraša, tek pristiglu i fizički sposobniju za rad.

16 maja, se stoga obilježava kao podsjetnik da nema te destruktivne sile kojoj se nije moguće suprotstaviti, odnosno da nema te situacije u kojoj otpor, koliko god beznadan, nije moguć. Ustanak se se dogodio u nemogućim uvjetima – u prostoru koji je zamišljen, projektiran i izgrađen kao najučinkovitiji model za masovno ubijanje ljudi bez mogućnosti njihovog bijega i spasa, u uvjetima sveprisutnog straha i sistemskog uništenja ljudskog tijela i duha.

Budući da su vlakovi sa novim logorašima već pristigli u Auschwitz, uprava logora odlučila je da se prekine napad i povuku jedinice, kako se otpor ne i raširio na ostale barake. Tog dana Romi su sačuvali svoje živote, ali je odmah zatim uslijedilo njihovo izgladnjivanje.

Sedmicu dana kasnije, nacisti su prebacili 1500 najsnažnijih Roma u Auschwitz I, a mnogi su poslati u logor Buchenwald i druge logore. 

3000 preostalih logoraša, uglavnom starijih ljudi i djece, unatoč otporu, ubijeni su u plinskim komorama 2. augusta 1944, koji se obilježava kao Dan sjećanja na Holokaust Roma (pharrajimos ili porajmos)

Nikad se u Auschwitzu nije dogodilo nešto slično: umjesto pasivnosti, Romi su pokazali proaktivnost, umjesto pokornosti, pokazali su otpor. Današnji dan stoga se pamti kao međunarodni Dan romskog otpora.