Grad na Neretvi: Zašto samo dvije mostarske ulice nose imena žena?

Činjenica da od 165 mostarskih ulica samo dvije nose imena žena puno govori o položaju nježnijeg spola u bh. društvu, istaknuto je na događaju "Njena priča – Herstory", koji je u povodu Međunarodnog dana žena organizirala Inicijativa građanki/na Mostara.

Tom prigodom prikazan je kratki film Nevidljive žene iz prošlosti i sadašnjosti Mostara i Hercegovine, film o ženama koji su imale značajnu ulogu u povijesti, ali su u međuvremenu uglavnom zaboravljene.

"Mi ne znamo tko su bile prve učiteljici i zaboravljamo tko su žene koje su otvorile prve obrazovne ustanove, tko su doktorice znanosti, tko su bile žene u svim sferama života. Bile su svugdje zastupljene, ali je jako malo tragova. Ako pođemo od Mostara, imamo 165 ulica, a samo dvije ulice nose naziv žena. Po tome izgleda kao da žene nisu ni postojale u Mostaru, a Mostar su oblikovale i gradile i žene", izjavila je direktorica Inicijative građanki i građana Mostara Ifeta Ćesić Škoro.

Ocijenila je kako su žene nevidljive i diskriminirane te da ih je Mostar nepravedno stavio na marginu, odnosno učinio ih nevidljivim.

"Da bi se to promijenilo apeliram na sve žene da reagiraju, da se ne boje i da se ne stide jer žene i oblikuju i mijenjaju svijet", poručila je Ćesić Škoro.

U filmu Nevidljive žene iz prošlosti i sadašnjosti Mostara i Hercegovine predstavljeno je 19 povijesnih osoba, kao i 29 žena koji danas žive i rade u Mostaru, a čiji je doprinos određenim djelatnostima značajan.

Po riječima potpredsjednice Inicijative građanki/na Mostara Alme Pelo Zagorčić, te žene su heroine čiji doprinos ne treba i ne smije biti zaboravljen.

"Te žene nije nužno da su rođene u Mostar, nego da su došle u Mostar sa svojom djelatnošću. Ono što je posebno značajno jeste da smo radeći na filmu došli do nekih novih saznanja, pa smo tako, na primjer, otkrili da je jedna od prvih bosanskohercegovačkih arhitektica Sabaha Isak bila porijeklom iz Mostara", istaknula je Pelo Zagorčić.

Govoreći o položaju žena u današnjem vremenu, Pelo Zagorčić je kazala kako se o tom položaju najbolje može govoriti kroz prizmu radnog prava.

"Koliko smo danas ravnopravne ili ne, to može svaka od nas procijeniti iz svoje osobne perspektive. Smatram kako žene nisu ravnopravne, pogotovo kada je u pitanju radno pravni status žene jer su ta prava, koja su zagarantirana okvirnim zakonom o radu, na neki način ugrožena, odnosno ne poštuju se. Zakonodavac je propisao određena pravila, međutim ta se pravila od poslodavca do poslodavca različito primjenjuju", zaključila je Pelo Zagorčić.