FOTO: Uoči promocije monografije Sarajevske filharmonije

Uoči današnje promocije monografije o devedeset godina Sarajevske filharmonije, koja će se održati u foajeu Narodnog pozorišta u Sarajevu, u nastavku donosimo prikaz njihovog koncerta održanog prošle sedmice.

Piše: Esma Sulejmanagić

Ne dešava se često da orkestri svoje koncerte u cijelosti posvete nastupima solista iz vlastitih redova. Prepoznatljiva lica koja smo navikli povezivati s tačno određenom stolicom i pozicijom u orkestarskoj strukturi, odjednom su pred nama u svom punom sjaju, spremni da pokažu da su sposobni transformisati se u jednu posve novu ulogu. Upravo takav koncert održan je u petak, 30. januara u sali Narodnog pozorišta u Sarajevu kada se na takav korak odlučio orkestar Sarajevske filharmonije, priredivši nastup čak 18 solista. Svi solisti, mladi i spretni orkestarski muzičari, nastupili su uz pratnju matičnog orkestra, a pod dirigentskom palicom maestra Darija Vučića, kreirajući vrlo interesantnu i dinamičnu muzičku večer.

Na programu se našlo deset djela stilski različitih muzičkih epoha, s mnoštvom različitih zvučnih rješenja, te raznovrsnim instrumentalnim sastavima. Prvi dio koncerta je u cijelosti bio posvećen koncertnim ostvarenjima majstora baroka, Johanna Sebastiana Bacha i Antonia Vivaldija. Večer je svečano otvorena zvucima Bachovog Brandenburškog koncerta br. 6 u B-duru, BWV 1051 u kojem su kao solisti nastupili violisti Etleva Karadža i Flobens Zyma. Na momente dominantnija, prva viola bila je nosilac cjelokupnog zvučanja naročito u tembrovskom smislu, koje je druga viola nastojala što dosljednije imitirati u kompleksnim polifonim kretanjima. Posebno impresivna bila je pratnja dionice violončela u izvedbi Lidije Paulin, koja je izvodila ornamentiranu liniju continua. Koncert je nastavljen u bachovskom ozračju, publici predstavljajući prvi stav Bachovog Dvostrukog violinskog koncerta u D-molu, BWV 1043 uz solistički nastup violinistica Anamarije Marić i Corine Stambolić. Jedno od najpoznatijih Bachovih muzičkih ostvarenja donijelo je vrlo kompaktan zvuk gudačkog korpusa u cijelosti, u koji su se s lakoćom uklopile i same solistice. Iako u nešto užim okvirima dinamičke gradacije, te s pomalo različitim pristupom solistica inicijalnoj temi, posebno je došla do izražaja kontrapunktska struktura djela. Nakon Bacha uslijedio je vivaldijevski niz, započet prvim stavom Koncerta za dvije trube i gudače u C-duru, RV 537 u izvedbi trubača Admira Vrače i Ivana Ščitinskog. Izvedba je donijela zanimljiv dijalog truba i gudačkog orkestra, te i povremenu nesigurnost solista, ali u cijelosti kreirala simpatičan dojam i u vizuelnom i u zvučnom smislu. U istom maniru nastavilo se i sa cjelovitom izvedbom Koncerta za dvije oboe i gudače u D-molu, RV 535, u okviru koje su kao solistice nastupile Megan Robbins i Lindsey Kleiser. Ujednačenom tonskom bojom, te tehnički preciznim izvedbama zahtjevnih fragmenata prvog i trećeg stava koncerta, oboistice su vrlo spretno pokazale svoje muzičke i tehničke sposobnosti. Posljednji u vivaldijevskom nizu, Koncert za četiri violine u H-molu, RV 580, predstavio je violinistice Arijanu Zupčević, Arvidu Kullolli, Ingrid Zhegu i Mateu Arsovski. Deseti koncert u Vivaldijevoj kolekciji L’estro Armonico donio je vrlo tembrovski ujednačene izvedbe solističkih dionica svake violine koje je maestro Dario Vučić pomno pratio, te ideje solista prenosio orkestru, kojem je u izvedbama svih Vivaldijevih koncerata ponekad nedostajalo lakoće u izrazu, ali ne i energije u pratnji.

Drugi dio koncerta donio je nešto raznovrsniji program gotovo u cijelosti posvećen koncertantnoj muzici za duvače. Na samom početku ovog koncertnog dijela oboistica Megan Robins, klarinetistica Azra Ramić, hornista Mattia Bussi, te fagotist Edin Hadžić izveli su prvi stav Sinfonie Concertante u Es-duru, K. 297b Wolfganga Amadeusa Mozarta. Vrlo vješte smjene solističkih dionica, te spretne i virtuozne izvedbe zahtjevnijih pasaža naročito u dionici klarineta i oboe, s pažnjom su praćene od strane dirigenta i orkestra, kojem je na momente nedostajalo mozartovske lakoće. U nastavku koncerta nastupio je i fagotist Kevin Pfister izvodeći Koncert za fagot i orkestar op. 75 u F-duru Carl Maria von Webera. Vrlo virtuozan koncert od soliste je zahtijevao mnogo tehničke spretnosti u izvedbama brojnih pasaža, ali i tonskog bogatstva u različitim registrima. Iako je pomalo nedostajalo intenziteta u zvuku fagota u poređenju s bogatim zvukom orkestra u pratnji, fagotist je vrlo vješto izveo solističke dionice, te pokazao veliku spretnost i umijeće. No, vrhuncem koncerta bez sumnje možemo nazvati nastupe posljednje dvojice solista, tromboniste Kevina Dombrowskog i čeliste Isaka Haračića. Izvedbe Larssonovog Koncertina za trombon i gudače op.45, te djela Pezzo capriccioso op. 62 u H-molu Petra Iljiča Čajkovskog za violončelo i orkestar imale su mnoštvo toga zajedničkog, od izuzetno muzikalnih pristupa djelima, do tehnički besprijekornih izvedbi uz dinamičke gradacije, te bogatstvo tembra. Prilika čuti trombon u solističkoj ulozi je zaista rijetka, a posebno kada je riječ o izvanrednom muzičaru koji muzicira s velikom lakoćom, igrajući se zvukom. Izvedba mladog čeliste u duhu Čajkovskog donijela je iskrenu emociju pretočenu u tonove, te u svakom pogledu impresivnu izvedbu. Koncert je zaključen orkestarskom izvedbom djela Slavonski ples – Pljeskavica br.1, op.2 bosanskohercegovačkog kompozitora Mladena Stahuljka baziranom na folklornim elementima stopljenim u gotovo filmsko ozvučje.

Sve izvedbe publika je nagradila gromoglasnim aplauzom, te potvrdila da je bogati koncertni program ispunio, pa čak i nadmašio očekivanja. Sve čestitke solistima, dirigentu i orkestru Sarajevske filharmonije, s nadom da će nastaviti pozitivnu praksu, te na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu kao soliste sve češće predstavljati mlade uspješne muzičare, lica Sarajevske filharmonije koja svi prepoznajemo.