Dvije decenije pod zaštitom UNESCO-a: Stari most i dalje spaja obale, narode i vrijeme

Danas se navršava dvadeset godina otkako je Stari most u Mostaru upisan na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine, čime je Bosna i Hercegovina dobila svoj prvi zaštićeni spomenik pod okriljem ove ugledne organizacije.

Ova odluka donesena je na sjednici Odbora za svjetsku baštinu, održanoj u julu 2005. godine u Durbanu, u Južnoafričkoj Republici. Za Mostar i cijelu zemlju, to je bio trenutak koji je označio prekretnicu – priznanje ne samo za arhitektonsku vrijednost mosta, već i za njegov simbolički značaj, kao mosta između naroda, kultura i vjekova.

Stari most, izgrađen sredinom 16. stoljeća pod nadzorom osmanskog arhitekte Mimar Hajrudina, bio je u svoje vrijeme inženjersko čudo – najveća kamena lučna konstrukcija na svijetu. Most je kroz vjekove bio simbol povezanosti, ali je tokom ratnih dešavanja 1993. godine srušen teškim granatiranjem. Njegovo rušenje nije predstavljalo samo fizičku destrukciju, već i duboku emocionalnu i simboličnu ranu za građane Mostara i šire.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini i uporedne dvostruke agresije na Mostar između 1992 i 1995. godine Stari most je bio meta artiljerijskih napada. Granate ispaljene sa položaja srpske vojske u proljeće 1992. godine oštetile su luk mosta, dok je poznata kula Čardak na njegovoj zapadnoj kapiji u potpunosti izgorjela.

Nakon dvodnevnog granatiranja s položaja Hrvatskog vijeća odbrane, Stari most je srušen 9. novembra 1993. godine. Tada je gotovo potpuno uništena i historijska jezgra grada u njegovom okruženju.

[related][related]https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/simbol-mostara-na-danasnji-dan-prije-31-godinu-srusen-stari-most/567300[/related][/related]

Samim tim obnova mosta postala je jedinstveni međunarodni projekat u kojem su učestvovali UNESCO, Svjetska banka, mnoge europske države i domaći stručnjaci. Upravo taj primjer sinergije dao je dodatnu težinu čitavom poduhvatu.

Obnova Starog mosta nije bila samo građevinski poduhvat. Bila je to poruka da su zajedništvo, volja i saradnja snažniji od podjela. Proces obnove pokrenut je ubrzo nakon završetka rata. Iako je prva ponuda stigla od međunarodnih aktera, Mostarci su insistirali da se projekt realizuje zajednički, uz učešće svih konstitutivnih naroda.

Gradnja je izvedena po uzoru na original – korišteni su isti materijali, isti kamenolomi, tradicionalne metode, a posebna pažnja posvećena je svakom detalju kako bi most bio identičan izvornom. Iako su mnogi u početku sumnjali u uspjeh, zahvaljujući upornosti ljudi koji su vjerovali u ideju obnove, projekat je završen, a Stari most je 2004. godine ponovo svečano otvoren. Već godinu kasnije UNESCO ga je uvrstio na listu svjetske baštine, potvrdivši njegovu univerzalnu vrijednost.

Most ne povezuje samo dvije obale Neretve, već i generacije koje dolaze s naslijeđem koje treba čuvati. Njegova uloga nadilazi arhitekturu – on je svjedok historije, ali i simbol pomirenja, otpornosti i obnove.