Dragan Bursać: Jeste li pitali Ninu Ćatića smijete li promijeniti ime Srebrenice?

Radiosarajevo.ba

"Sve nas odozgo gleda Nino Ćatić, ljudska gromada i pita nas glasom koji nadjačava sve glasove svih svjetova, hoćemo li krvolocima dozvoliti da Srebrenica po drugi put bude ubijena ako ostane bez svoga imena? A biće Srebrenice taman onoliko koliko će biti Nine i 8 hiljada ubijenih u našim sjećanjima. A on i njegove riječi opominju više nego ikad, pa je Nino življi i prisutniji tako 'nestao od svih nas živih i 'pronađenih'."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

U Srebrenici se dešava nešto nevjerovatno. 

Saznajemo: Opet dojava o bombi u srednjoj školi u Sarajevu

Nakon što zlotvori nisu uspjeli negirati genocid na svjetskom nivou, Dodik i kamarila su se ostrvili na mjesto zločina, preciznije na mjesto genocida, na Srebrenicu. Po principu nema leša, nema zločina, nema imena, nema genocida - izopačeni ljubitelji ratnih monstruma Karadžića i Mladića pokušavaju promijeniti ime Srebrenice misleći da će tako izbrisati i genocid i sjećanje na genocid. 

Ovo je doslovno nezabilježeno u svjetskim okvirima. Bilo kada i bilo gdje. 

Zamislite samo da su Nijemci poslije Drugog svjetskog rata pokušali izbrisati toponime poput Aušvica, Dahaua, Mauthauzena ili ostalih fabrika smrti. Ne da je nezamislivo, nego je ljudskom umu strano. Normalnom ljudskom umu.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Ljudi bez srama, ljudi bez stida...

Ali Dodik odavno nema normalan ljudski um. S sramom i sramotom, izgubio je i svaki tračak ljudskost, a po naredbi Rusa ljulja balkansko bure baruta u nadi da će ono eksplodirati i tako otvoriti novi, južni front. 

"Neki naši ljudi tamo u Srebrenici su pokrenuli inicijativu da promijene naziv da se ne zove Srebrenica, nego da se da neko drugo ime opštini", poručuje ovih dana slavodobitno Milorad Dodik. 

A ti "njegovi ljudi" su Mladen Grujičić i ekipa terenskih izvođača radova srpskog sveta koji pokušavaju uništiti sjećanje na genocid. 

Pazite čega se sjetio Grujičić: On naime smatra da će ime Srebrenica izazivati "negativnu konotaciju" i da će je zbog toga investitori i projekti "naširoko zaobilaziti".

"Možda će nama svima biti žao ako dođe do realizacije jedne takve ideje, ali sigurno je da je Srebrenica oskrnavljena ovom rezolucijom i da je njeno ime oblaćeno i stavljeno na spisak nepoželjnih mjesta za življenje i za investiranje, što mi ne želimo da dozvolimo", rekao je Grujičić. 

Aha, dakle Srebrenica je oskvrnavljena Rezolucijom, a nije genocidom u kome je ubijeno preko 8 hiljada ljudi, a Mladene? Znači problem je u rezoluciji, a ne u genocidu kao takvom i ne u ratnim zločincima koje i dan danas slavite? Problem je ime grada nagrđenog genocidom i poratnim pljačkama, a ne sam genocid i poratne pljačke? Problem je ime grada, a ne neljudi, zločinci, kriminalci, sjecikese, monstrumi i ostali krvoloci i njihova imena. 

A da probate ukinuti u javnom prostoru imena Ratka Mladića, Krstića, Beare i ostalih nakaza??? 

Osim što bi se promjenom imena Srebrenice jasno zatiralo sjećanje na genocid, ovom nebuloznom i strašnom inicijativom bi se provocirao budući sukob koji Dodik i njegovi beogradski i moskovski mentori silno priželjkuju. 

A cilj je, sad se to vidi, sasvim jasan: Isprovocirati ono malo preostalog bošnjačkog stanovništva na neki incident i onda krenuti sa nekom nasilnom akcijom u režiji srpskih specijalaca. A i ako sabur-Bošnjaci ne reaguju, moguće je fabrikovati nekakav lažni bošnjački napad kao izgovor za nasilje. 

E zato inicijativa za promjenu imena grada Srebrenice! 

A čovjek koji to sve radi, Milorad Dodik, ne samo da je još na slobodi, nego je i na poziciji moći. 

Foto: A. K. / Radiosarajevo.ba: Dragan Bursać

Pa se onda kao i u slučaju komisije za razdruživanje krije iza pojedinaca koji svojim imenom i prezimenom, potpisom pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću brane Dodika i njegove sulude poteze koji imaju za cilj, balkanski rat, a šta drugo?! 

I ne, nemojte misliti da je ovo usamljen primjer. Samo je najeklatantniji i najgori. 

Satko Mujagić, pravnik i bivši prijedorski logoraš, ističe tako za srbijanski Danas da, na žalost, postoji mogućnost u ovakvom RS-u da se ime Srebrenice promijeni.

"Promijenjen je i naziv Bosanska Dubica u Kozarska Dubica, u Banja Luci ima dio grada Obilićevo, a prije Mejdan, Lazarevo, nekada Budžak, Mrkonjić grad je stoljećima bio Varcar Vakuf, Bosanski Novi je danas Novi Grad... Kako su mogli počiniti genocid devedesetih, mogu mijenjati i imena, to je izgleda legalno. Međutim, historija se ne može izbrisati i kako spomenik srpskim vojnicima u logoru Trnopolje govori više o tom logoru, o zločincima i negatorima, tako bi i eventualno mijenjanje imena Srebrenica reklo sve o naslijeđu Karadžića i Mladića u današnjoj RS”, ističe Mujagić. 

Dakle, imena se mijenjaju, silnici četnički pokušavaju zatrijeti povijest. Ali se ona tako ne zatire. 

Pa evo i dok ovo pišem, baš u Srebrenici se dešava promjena imena. I to kakva! 

Naime, upravo sad je skinuta tabla sa nazivom ulice Maršala Tita u Srebrenici, od danas se ona zove, pogađate, ulica Republike Srpske. A kad je ulica Republike Srpske, onda se, valjda, briše sve ono pod čim stenje Srebrenica. Pa možda i njeno ime u budućnosti, koliko god zastrašujuće to zvučalo. Jer ako ima Republike Srpske u Srebrenici, onda nema Srebrenice, mislio je nekad zločinac Mladić, a misli jednako tako danas i Dodik. 

Nego, mene nešto drugo interesuje. Predlagači promjene imena imaju onaj poznati modus operandi kada kažu, hajde da se okrenemo realnosti i da brišemo imena ljudi koji nemaju veze sa Srebrenicom. 

I tu se slažem! 

A šta ćemo reći Nini i Bogu? 

Ne mora se, odista, ulica zvati Maršala Tita, ali neka se zove ulica Nine Ćatića - novinara i ratnog reportera koji se i danas vodi kao nestalo lice, a koji je izbrisan u srebreničkom genocidu. Ali ne biva da se ulica heroja mira u doba rata dobija u gradu gdje su neočetnici na vlasti. 

Dok ovo pišem ispred mene stoji knjiga Nine Ćatića Ljudi beznađa

Zapisao sam: To  je najvažnija knjiga u mojoj zemlji! Ima 55 stranica i 55 miliona tona tuge. Ima papir i korice, a još više srce i dušu. Ima čovjeka koga više nema! A taj čovjek ima više nas nego što mi imamo njega. A taj čovjek, gore iz visina, gleda ovaj svijet i pita se, jesmo li ljudi beznađa?

A ja se pitam, kad ćemo uspravni ispod zvijezda prošetati glavnom srebreničkom ulicom Nihada Nine Ćatića, novinara, pjesnika i Čovjeka?  

I sjetite se posljednjih Nininih riječi iz jula 1995, iz opkoljene Srebrenice, izgovorenih u radijski eter: 

"Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni neprestano se dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padnu na ovaj grad. U bolnicu je trenutno dovezeno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih. Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima?" 

I sad zamislite, sve nas zaista odozgo gleda Nino Ćatić, ljudska gromada i pita nas glasom koji nadjačava sve glasove svih svjetova, hoćemo li krvolocima dozvoliti da Srebrenica po drugi put bude ubijena ako ostane bez svoga imena? 

A bit će Srebrenice kao što će biti Nine u našim mislima i srcima! Biće Srebrenice taman onoliko koliko će biti Nine u našim sjećanjima. A on i njegove riječi, sazdane i utkane u ovu knjigu koju držim u ruci, opominju više nego ikad, pa se Nino čini življi, odlučniji i operativniji tako "nestao" od svih nas živih i "pronađenih". 

Nino opominje:

"Slijep je ovaj grad
Vraća ono proživljeno
Slijep sam i ja zbog nje
Sumnjam u ono doživljeno"
Nihad Nino Ćatić: 1969-beskonačno!

Srebrenica, do kada???

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak