Dino Merlin: Vidjeti priču Bijelog dugmeta izbliza bilo je neprocjenjivo iskustvo

O svemu onome što je Bijelo dugme predstavljalo za njega kao pojedinca i muzičara, jedan od najpoznatijih kantautora u regiji, Dino Merlin, govorio je za portal Radiosarajevo.ba.

Dino se prisjetio vremena u kojem je bend Bijelo dugme izdao prvu ploču, prije 40 godina, i trenutaka koje je provodio sa, kako sam kaže, najvažnijim rock bendom bivše Jugoslavije.

Iz biografije:

Edin Dervišhalidović, poznatiji kao Dino Merlin, jedan je od najslavnijih bh. i regionalnih kantautora. Nikada do sada nijednom muzičaru iz regije, Evrope ili svijeta nije uspjelo tri puta zaredom napuniti Stadion Koševo u Sarajevu (turneja Sredinom 2000, Burek 2004, i Ispočetka 2008), te tri noći zaredom (25, 26. i 27. novembra 2011.) napuniti beogradsku Kombank Arenu.  Počeo je kao idejni vođa, kompozitor, tekstopisac i pjevač pop-rock grupe Merlin, koju osniva 1983. godine i tako postaje jedan od najmarkantnijih frontmena na području bivše Jugoslavije. Solo karijeru započinje 1991. godine pod umjetničkim imenom Dino Merlin. Ukupni opus autorskih pjesama broji preko 150, a mnoge od njegovih pjesama smatraju s evergreenima i među najpoznatijim i najslušanijim su u regiji. Tokom karijere sarađuje sa priznatim umjetnicima s međunarodne scene od kojih se izdvajaju Cat Stevens (V. Britanija), Mustafa Sandal (Turska), Lutvi Bošnjak (Tunis), Edo Zanki (Njemačka), Arjinder (V. Britanija), Gani Tamir (Izrael), Orkestar Kempa i Hüsnü Senlendirici (Turska) i dr. Dobitnik je više nagrada i priznanja u oblasti muzike, kulturnog stvaralaštva i humanitarnog rada, kao što su Davorin, Porin, Hrvatski Radijski Festival, Priznanje za humanost - međunarodna nagrada dodijeljena 2013. godine. Danas živi i stvara u rodnom Sarajevu.

„Četrdeset godina od nastanka Bijelog dugmeta na taj period gledam kao na davno prošlo vrijeme koje se meni nekada čini pomalo nestvarno. Ali moram reći sa jednom posebnom dragošću i toplinom kao da ovog časa pod rukom nosim taze "Dugmetovu" ploču", kaže Merlin za Radiosarajevo.ba.

Ikonografija toga vremena može se opisati kao hippie socijalizam. Iako nam iz ove perspektive izgleda da su to bila manje-više bezbrižna vremena, pitamo Dinu Merlina da li je zaista bilo tako? 

"To je vrijeme naše mladosti, a vrijeme kad smo bili mladi prirodno povezujemo sa bezbrižnošću. Ipak, nijedno vrijeme nije samo po sebi bezbrižno. Moguće je da okolnosti budu dobre, a da se pojedinac osjeća loše i obratno. Društvo je bilo uređenije nego danas, ali nisu svi bili jednakih startnih pozicija i jedankih šansi. I tada kao i danas bilo je teško onima koji nisu mamini i tatini sinovi i kćeri da uspiju u životu. Morali su se, kao i danas, boriti za sve za šta su mislili da imaju pravo", kaže naš sugovornik.

Da li je  Dugme bio “pastirski” rock, ili je to, ipak, bio dobro osmišljen koncept u kojem je muziku Beatlesa, Led Zeppelina i ostalih britanskih bendova trebalo “obući” u ovdašnju odoru?

"U svakom slučaju Bijelo Dugme je jugoslovenska verzija rock and rolla, ili rock and roll na jugoslovenski način. I to je je najjednostavnije objašnjenje. Bili su najpopularniji ili, ako baš hoćete, najvažniji rock bend bivše Jugoslavije“, kaže Merlin za Radiosarajevo.ba.

Merlin priznaje da je riječ o bendu koji je ostavio snažan utjecaj na njega, a vrijeme koje je provodio sa članovima Bijelog dugmeta opisuje kao neprocjenjivo.

„Nikad nisam krio da su mi bili idoli ili uzori u ranoj fazi i drago mi je da je tako, jer sam imao pred sobom, u gradu u kojem sam rođen, samo nekoliko ulica dalje, nešto veliko, važno i inspirativno. Tako sam jednom nekako načuo da vježbaju za novi album u jednom domu kulture u starom gradu u Sarajevu, mislim da se taj dom zvao Medrese. Odlazio sam tamo i cijele dane provodio gledajući ih kako probaju. Bili su u postavi sa Mićom Vukašinovićem ili Đijđijem Jankelićem, nisam siguran koji je od ove dvojice bio za bubnjevima i Sanjinom Karićem kao basistom, jer su Ipe Ivandić i Zoka Redžić tada bili u vojsci. I naravno alfa i omega Brega. Vidjeti to izbliza, za mene je bilo neprocjenjivo“, zaključuje Dino Merlin u razgovoru za Radiosarajevo.ba.