Darko Rundek za Radiosarajevo.ba: Vrijeme je za novi početak

Darko Rundek već decenijama zauzima posebno mjesto na regionalnoj muzičkoj sceni, a pjesme koje je stvarao, od vremena Haustora do bogate samostalne karijere, postale su dio muzičkog naslijeđa generacija koje su odrastale uz njegov rad.

Sarajevska publika imat će priliku ponovo uživati u njegovim pjesmama 21. novembra u Bosanskom kulturnom centru (BKC), a posebnu dimenziju koncertu dat će dolazak dvojice nekadašnjih članova Haustora, Damira Price Caprija i Zorana Zajeca Zexe.

Posebna boja

U razgovoru za Radiosarajevo.ba Rundek je govorio o naslijeđu Haustora, posebnoj vezi sa sarajevskom publikom, promjenama na regionalnoj muzičkoj sceni, ali i novoj stvaralačkoj fazi u koju ulazi nakon deset godina saradnje s dosadašnjom ekipom.

Radiosarajevo.ba: Na koncertu u Sarajevu pridružit će Vam se Damir Prica Capri i Zoran Zajec Zexa, nekadašnji članovi "Haustora". Koliko će ovaj koncert biti poseban upravo zbog njihovog dolaska?

Rundek: U velikoj mjeri, jer su oni dali posebnu boju albumima Bolero i Tajni grad. To su dva albuma koja smo snimili nakon prve faze Haustora, kada su u bendu još bili Srđan Sacher i Srđan Gulić.

Budući da obilježavamo 41 godinu od izlaska albuma Bolero, njihov dolazak je posebno prigodan. Oni zaista donose jednu specifičnu boju koju današnja ekipa nema kada svira taj repertoar. Osim toga, izvodimo i neke pjesme koje inače nismo svirali, a pripadaju tom periodu.

Radiosarajevo.ba: U jednom ranijem razgovoru govorili ste o pokušaju ponovnog okupljanja "Haustora" koji se ipak nije realizovao. Je li ova saradnja s Caprijem i Zexom možda način da se ponovo oživi dio te energije?

Rundek: Upravo tako. Bilo je nekoliko pokušaja ponovnog okupljanja koji, nažalost, nisu urodili plodom. Međutim, s Caprijem i Zexom zapravo sam prirodno nastavio saradnju koja je prekinuta krajem osamdesetih, kada smo nas trojica činili Haustor. S dvojicom članova koji su obilježili prvu fazu benda u međuvremenu smo se razišli i više nismo uspjeli pronaći zajedničku vezu.

Radiosarajevo.ba: "Haustor" je obilježio generacije, ali Vi ste nakon njega izgradili potpuno drugačiju autorsku priču. Je li Vam ikada smetalo što publika Vaše ime prvenstveno veže za "Haustor"?

Rundek: U početku mi je to smetalo, prije svega dok sam se pokušavao emancipirati kao samostalan autor i izvođač. Međutim, čini mi se da je taj proces dobro krenuo s albumom Apokalipso, koji je bio prilično markantan i jasno označio moje autorsko odvajanje od Haustora. I naslovna pjesma postala je veliki hit.

Tako su svi koje je to zanimalo mogli saznati da to više nije Haustor, nego Darko Rundek. U svakom slučaju, taj proces odvajanja dobro je počeo s Apokalipsom, dok se s albumom Ruke pojavila i nova generacija publike koja me više ne povezuje s Haustorom.

Radiosarajevo.ba: Kada danas čujete pjesme koje ste napisali prije 40 godina, prepoznajete li u njima sebe kakav ste danas ili nekog sasvim drugog čovjeka?

Rundek: Nekako mi se čini da su te pjesme postale bezvremenske. Na albumu Bolero su Ena, Šejn, Šal od svile, Sejmeni i čitav niz drugih pjesama koje su s vremenom dobile i neka nova značenja. Nikada ih nisam svojatao. To su jednostavno pjesme koje sam napisao, mada mogu reći, možda malo pretenciozno, da su se one zapravo napisale kroz mene.

Kažu da je poezija dobrih pjesnika bolja od njih samih. Ja od svojih pjesama danas učim mnogo više nego što one mogu naučiti od mene.

Velika prekretnica

Radiosarajevo.ba: Sarajevo ste ranije opisali kao grad čija publika prepoznaje ono što je snažno i istinito. Šta je to u sarajevskoj publici što Vam je toliko posebno?

Rundek: Sarajevska publika objedinjuje više karakteristika onog što balkanski mentalitet krasi i čini specifičnim. S jedne strane to je publika koja je obrazovana i upućena, a s druge strane ne prepoznaje fejk stavove i ne pada lako pod utjecaj nekih poluvažnih autoriteta, nego će jasno reći kad nešto jeste ili nije istinito.

Radiosarajevo.ba: Najavljivali ste nove pjesme i album. Možete li nam otkriti šta trenutno stvarate i u kojem pravcu ide Vaša muzika?

Rundek: Mislim da se ovim koncertom u Sarajevu završava jedno desetogodišnje razdoblje saradnje s ekipom koje je bilo veoma sadržajno i lijepo.

Nalazim se na velikoj prekretnici i vjerovatno ću promijeniti dio saradnika te krenuti u istraživanje nekih novih muzičkih pravaca. Mislim da to neće biti nešto izrazito simfonijsko, već manji sastav, u formi trija ili kvarteta.

Radiosarajevo.ba: Nekada je muzika na prostoru bivše Jugoslavije bila mnogo više od zabave. Koliko se današnja regionalna muzička scena promijenila u odnosu na osamdesete?

Rundek: Promijenila se utoliko što su internet i dostupnost svih mogućih muzičkih sadržaja zapravo smanjili vidljivost lokalnih stvari koje su važne.

Mislim da se novi val, kakav se dogodio početkom osamdesetih, danas mnogo teže može ponoviti jer je publika raspršena. Više nema toliko pažnje usmjerene na ono što se stvara na lokalnoj sceni. Ipak, mislim da i danas svuda postoje kvalitetni bendovi, samo što imaju nešto užu publiku koja ih prati.

Radiosarajevo.ba: Koliko Vas današnji društveni i politički trenutak inspiriše za stvaranje? Ima li muzika još snagu da bude glas otpora?

Rundek: Napisao sam pjesmu Rijeka, naš posljednji singl koji smo objavili prije nekoliko mjeseci. Ona izražava određeni stav prema prirodi i našem odnosu prema rijekama, odnosno prema svemu onome što čovjek prijeti uništiti, a što još uvijek nije uništeno. Kao vrsta ponašamo se vrlo nerazumno i brutalno prema drugim živim bićima i svijetu koji nas okružuje, posmatrajući ga isključivo kao resurs za neke naše sumnjive komfore.

Ta pjesma je jedan korak u tom pravcu. Pretpostavljam da će se na novom albumu naći još nekoliko pjesama koje će se baviti sličnom tematikom. Naš odnos prema prirodi potpuno je skrenuo s nekog zdravog i mudrog puta, ali su i međuljudski odnosi ušli u svojevrsni kovitlac, za koji je teško predvidjeti u kojem će smjeru otići.

Radiosarajevo.ba: Nakon svih godina na sceni, šta Vas još uvijek tjera da izađete pred publiku, uzmete instrument i ponovo krenete ispočetka?

Rundek: Muzika je vjerovatno jedan od razloga zbog kojih će moj sljedeći korak biti manji sastav i nastupi u intimnijim prostorima. Čini mi se da je to prostor budućnosti, jer omogućava ljudima da se susretnu na drugačiji način. Tu nema svijeta spektakla, već ljudskog susreta, razmjene, radosti i doživljaja. Upravo je to ono što muzika može probuditi u čovjeku.

Sjećam se da sam jednom bio u Australiji, na festivalu aboridžinskih plesova. Mladići su plesali vrlo energično i vješto, dok je jedan stariji gospodin to radio s mnogo manje energije, ali s mnogo snažnijom povezanošću sa samim smislom plesa.

Mislim da me sviranje i danas uzbuđuje na sličan način. Muzika je za mene još uvijek tajna i vjerujem da ću svirati dok god budem mogao.