Bosanci u Jordanu: Ljudi o kojima se malo zna i piše

Poznata bh. znamenitost - Stari most u Mostaru je podsjetnik na naslijeđe Nadijine porodice.

Dok sjedi u fotelji u svom domu u Ammanu, Bushnaq se prisjeća dana kada bi se početkom 1950-tih njena majka i tetke zajedno okupljale da naprave pitu zeljanicu - tradicionalno bosansko jelo od tijesta, špinata i sira, jelo u kojem i dan danas uživa njena porodica, opisuje novinar Basel Smadi u svom tekstu za Jordan Times.

“Moja majka i tetke bi govorile na bosanskom jeziku među sobom. Mogla sam razumjeti sve, ali kako su se porodice polako raseljavale jezik je blijedio i sada pamtim svega nekoliko riječi, koje bi moja majka često ponavljala”, priča Nadia.

Prezime Bushnaq je izvedeno iz prezimena Bošnjak, što je nacionalnost bosanskih muslimana. Većina Bošnjaka koji su imigrirali na Bliski istok - iako nisu svi došli iz iste porodice, usvojili su ovo prezime Bushnaq - kako bi ono bilo jedina poveznica s njihovim bošnjačkim korjenima.

“Naše porodice mnogo su se trudile da sačuvaju našu bosansku kulturu i naslijeđe. Vjenčavanje s ljudima koji nisu iz Bosne bilo je jako rijetko. Nekada bi se muškarci vraćali u Bosnu da nađu ženu i onda bi se vraćali u Palestinu s mladom”, priča Nadia Bushnaq.

“Oni dobre veze sa ostatkom zajednice, ali osjećaju da trebaju štititi svoj indentitet. Snažne porodične veze jedini su razlog zašto su osobe sa prezimenom Bushnaq u Jordanu uspjele prenijeti dio bosanskog identiteta za više od pet generacija”, objasnila je Nadia Bushnaq.

Kasnih 1800-ih, Bošnjaci su bili zabrinuti zbog nestabilne situacije u Bosni. Kao muslimani oni su se osjećali nesigurno jer se Osmansko carstvo povlačilo a započela je Austro-Ugarska okupacija Bosne.

Uplašeni da će biti zlostavljani i mučeni, jer su muslimani, oko 100 porodica odlučilo je izbjeći na Bliski istok. Hitno su prodali sve što su mogli i gledali su da što više novca pribave za dug put. Nadijini dedo i nena su bili u toj grupi od 50 bošnjačkih porodica koje su stigle u mjesto Caesera na obali Sredozemnog mora u Palestini.

Tokom 2007. godine, njen nećak Hussein Bushnaq dogovorio je ponovni susret porodica u Sarajevu gdje je oko 70 članova porodice stiglo u glavni grad BiH. Željeli su naučiti više o svojoj historiji i upoznati daleke rođake po prvi put.

“Nisam znala mnogo o prošlosti svoje familije sve dok to nismo počeli istraživati prije dvije godine”, rekao je Hussein Bushnaq na predavanju održanom tada u Sarajevu.

“Prikupio sam informacije koje sam mogao pronaći u malo slobodnog vremena. Nije to bio lak zadatak naučiti o prošlosti familije. Ne postoji knjiga koja bi se zvala ‘Historija Bosanaca u arapskom svijetu’, zato što je niko nije ni napisao”, pominje Hussein Bushnaq navodi Jordan Times.

Bošnjaci se danas u Jordanu osjećaju potpuno integriranim u društvo. Njihov europski izgled jedino je ono što ih razlikuje od Arapa.

“To je odličan primjer kako Jordan ‘melting pot’ ili mjesto spajanja različitih nacija i kultura koje zajedno žive u harmoniji. Doduše, takav karakter Jordana omogućava da nacionalne manjine ostanu manje primjetne. Ipak sve je na nama da pokažemo i dokažemo različitost i multietničnost društva u kojem živimo”, napominje Nadia Bushnaq.

Nadia Bushnaq je ponosna Jordanka i posvećena je zalaganju za jednaka prava, služila je Jordanu gotovo 40 godina. Bila je jedna od prvih žena koja se na izborima kandidirala za Parlament Jordana.