Boris Dežulović: Nedjelja kad je došao Vincent
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Šahin da ispriča vic. Ima i on taj običaj, zovne u gluho doba noći s Boračkog jezera da ispriča vic.
Piše: Boris Dežulović
za Oslobođenje
Elem, malezijski milijarder Vincent Tan na rasprodaji kupioFK Sarajevo, pa okupio upravu kluba da ih pita što mu valja uraditi da Sarajevo
bude šampion BiH. "Šampion BiH?!", iznenadili se na Koševu
ambicioznošću novog vlasnika. "Da bi Sarajevo bilo šampion, morali biste
napraviti isto što i s Cardiff Cityjem u Engleskoj: uložiti sto miliona eura,
pa promijeniti klupski grb, boje, i na kraju ime kluba." "Pare nisu
problem", odmahnuo je Vincent Tan, "šta s bojama?" "Pa, u
Cardiffu ste tradicionalnu plavu klupsku boju promijenili u crvenu, ovdje znači
obrnuto", odgovorili mu u upravi, "promijenite bordo u plavu."
"A ime kluba?", pitao na kraju novi vlasnik. "Jebiga",
rekli mu domaćini, "Željezničar."
Nisu ni do sad u FK Sarajevu previše držali do Božića, ali
ubuduće će ga bogami slaviti: na Badnji dan pojavio se konačno na Koševu Djed
Božićnjak i donio vreću para. Svi oni što su cijelo ovo vrijeme tvrdili da
Vincent Tan ne postoji - da je djedica u crvenom, što se s vrećom na leđima
noću uvlači u dječje sobice i klupske uprave, tek marketinška izmišljotina
korporativnog kapitalizma - ugrizli su se za jezik. Na potpisivanju ugovora u
Titovoj 38b navodno se dogodio i manji incident, kad su mu neki skeptici
pokušali skinuti umjetne brkove, uvjereni da je djedica u crvenom zapravo
prerušeni Nihad Imamović, ali bio je to zaista bogati vlasnik Cardiff Cityja: u
crvenoj majici velškog kluba u utorak se pojavio na Koševu i otkupio većinski
paket klupskih dionica.
"Vidiš dolje Chelsea?", rekao je, kaže legenda,
Malezijac poslovnom partneru u počasnoj loži. "Istog takvog Želju ću da
kupim, samo bordo."
Vijest da je malezijski milijarder Vincent Tan kupio FK
Sarajevo izazvala je, jasno, neviđenu euforiju u bordo polovici grada, ali i
šire: najzad se, eto, pojavio famozni "strani investitor",
fantastično biće iz slavenske mitologije koje ulaže u propulzivne balkanske
ekonomije, zapošljava desetine hiljada ljudi i pumpa nacionalni brutto dohodak.
Već sutra, prošetat će bordo zeleni prvenstvom kao Ferhadijom i uzeti prvu
titulu od Hidžre, neće možda u prvoj sezoni uzeti Ligu prvaka, ali nije ni
Europska liga mala stvar, nepravedno je to potcijenjeno natjecanje, slit će se
milijuni u klub, doći će atraktivna pojačanja iz malezijske Super Lige,
procvjetat će Koševo.
"Poštovani gledaoci, šta je ovo, zumbuli i lale po
celom terenu!", urlat će u mikrofon Marjan Mijajlović. "Eno ga i
kapiten Junajteda Vejn Runi protestvuje kod sudije, od leptira uopšte ne može
da se igra!"
Sve o cvjetanju kluba znaju, uostalom, navijači Cardiff
Cityja. Prije tri godine Vincent Tan je kupio taj velški klub, sanirao mu
dugove i doveo ga najprije u finale Liga-kupa, a onda - nakon punih pedeset
godina - u prvu englesku ligu. Pa u prvoj domaćoj utakmici rezultatom 3:2
pobijedio moćni Džekin City. Sve je bilo kao u bajci o crvenom djedici, pa ipak
sa tribina su spasitelju zviždali i pjevali uvredljive pjesme.
Vincent Tan je, naime, tu stvar s liberalnim kapitalizmom
shvatio na način da sa svojim privatnim vlasništvom može raditi što god hoće.
Što je, jasno, manji problem. Veći je problem što stvar s liberalnim
kapitalizmom upravo tako i stoji. Prije godinu dana novom je gazdi tako palo na
pamet da promijeni grb i boje kluba. Od 1908., kad je ustanovljen pod današnjim
imenom, pune stotinu i četiri godine igrao je Cardiff City u plavim dresovima,
s plavom pticom - Bluebirdom, simbolom kluba - u grbu, prije nego je "strani
investitor" nešto malo razmišljao pa zaključio kako bi bilo bolje da budu
crveni, i da im u grbu umjesto bezopasne ptičice bude strašni zmaj. Uprava se
vrdala nemušto tumačeći crvenog zmaja simbolom Walesa, ali gospodin Tan nije
imao problem s vrdanjem: jednostavno je objasnio kako crvena boja i zmaj u
Aziji imaju snažnu simboličku vrijednost, što prevedeno na engleski znači
"snažni marketinški potencijal".
Navijači mu, naravno, to nikad neće oprostiti, ali
"strani investitor" se nije previše sekirao - Wales ima samo tri
milijuna stanovnika, a sama Malezija deset puta više - pa je uskoro povukao još
tri genijalna poteza: najavio je smjenu kod navijača omiljenog trenera Malkyja
Mackaya, onda smijenio i sportskog direktora Iaina Moodyja, pa umjesto njega
doveo potpuno nepoznatog Kazahstanca Ališara Apsalijamova. Što ne bi bio osobit
problem da Apsalijamov nema dvadeset tri godine i nikad u životu nije radio ni
u nogometu, ni u menadžmentu. Od kvalifikacija za sportskog direktora Cardiffa
Kazahstanac, međutim, ima onu najvažniju: dobar je prijatelj Vincentovog sina,
jednoga od njegovo jedanaestoro djece.
Neugodnu istinu korporativnog kapitalizma - da crveni
djedica s poklonima u stvari ne postoji - navijači Cardiffa otkrili su tako na
teži način. Do nesporazuma je došlo zato što navijače zanima samo nogomet i
ništa ostalo, a vlasnika sve ostalo, sve zapravo osim rukometa. Dobro,
nogometa, štogod, ista stvar. U stvarnom životu, naime, koncept božićne bajke
je neznatno suprotan: ne kupuje Djed Mraz po Europi klubove njihovim
navijačima, nego svojoj djeci.
- Šta je ovo? - vidno zbunjen odmotao je Vincentov sin
maleni paket, umotan u sjajni zeleni papir na medvjediće.
- Paket dionica FK Sarajeva - odgovorio je otac veselo. -
Klub jedan, iz Bosne i Hercegovine, bio dva puta šampion Jugoslovačke. Možeš se
igrati s prijateljima, vidi: ovdje dođe sportski direktor, ovdje menadžer, a
ovdje desni vratar.
- Sarajevo? - razočarano će mladac, rezignirano vrteći u
rukama klub s Koševa. - Zayed je dobio Manchester City.
- Ne budi nezahvalan! - popizdio je na to Vincent. - Zayedov
otac je šeik Mansour, zamjenik premijera i polubrat predsjednika Ujedinjenih
Arapskih Emirata! Sram te bilo!
Klub s Koševa, naime, u ovom trenutku - baš kao uostalom i
nijedan klub iz bivše Jugoslovačke - na tržištu ne vrijedi jednog pfeniga. Sva
je njegova vrijednost simbolička, jer iracionalni emotivni paket nema tržišnu
cijenu: ima samo tržišni kapacitet. Vincent Tan s FK Sarajevom, ne znam smijem
li to sad odati Benji, Durmi i ostalim navijačima, uopće nema ambiciju osvojiti
Ligu prvaka: u boljem slučaju, njemu treba regionalni regrutni centar za
trgovinu ljudima u Premiershipu, u gorem tek ulaz na tržište koje ga zaista
zanima.
FK Sarajevo od toga neće imati baš ništa: pojavi li se sutra
među zumbulima i lalama na Koševu desetogodišnji neki Ferhatović ili novi Safet
Sušić, završit će već do nedjelje u kadetima Cardiff Cityja, pa na posudbi u
Aberystwyth Townu, i nakon avantura na klupama Sweansea, Munchena 1860 i
Trenkwald Admire karijeru završiti u malezijskom Selangoru.
Grubo će to biti triježnjenje iz božićne bajke o
"stranim investitorima" sa šalovima lokalnih nogometnih klubova,
željezara i drvnih industrija, gazdama što možda mijenjaju boje i grbove, možda
i trpaju sav profit u svoj džep, ali zato zapošljavaju ljude. Nogomet je upravo
metaforička ilustracija te bajke: od dvadeset osam igrača zaposlenih u ponosnom
velškom "crvenom zmaju" iz Cardiffa, svega su tri Velšanina, od čega
su trojica stabilne rezerve.
Niste, najzad, stvarno mislili da je nogometni klub u
Sarajevu Vincent Tan kupio zato što je kao mali gledao rahmetli Haseta? Čovjek,
podsjećam, ima jedanaestoro djece.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.