'Bilo gdje da krenem, o tebi sanjam, putevi me svi tebi vode...'

''Zajedno smo rasli grade ja i ti,

isto plavo nebo poklonilo nam stih,

ispod Trebevića sanjali smo sne,

ko će brže rasti ko će ljepši biti.

Ti si bio velik, a rodio se ja

s Igmana uz osmijeh slao si mi san

dječak koji raste zavolio te tad

ostao je ovdje vezan za svoj grad

Bilo gdje da krenem, o tebi sanjam 

putevi me svi tebi vode,

čekam s nekom čežnjom na svjetla tvoja

Sarajevo ljubavi moja

Pjesme svoje imaš i ja ih pjevam

želim da ti kažem šta sanjam

Radosti su moje i sreća tvoja 

Sarajevo ljubavi moja.

Kada prođu zime i dođe lijepi maj

djevojke su ljepše, ljubavi im daj

šetalište tamno uzdasima zri

neke oči plave, neke riječi nježne.

Sad je dječak čovjek, a zima pokri brijeg

Park i kosa bijeli, al' otići će snijeg

Proljeće i mladost ispunit će tad

Sarajevo moje, jedini moj grad.''

(Kemal Monteno, 'Sarajevo ljubavi moja')