Bijeljina: Slomili ruku 2,5-godišnjaku i prodali ga

Pronađeno je na ulici krajem novembra prošle godine, promrzlo, pretučeno i sa polomljenom rukom.Tek prohodalo dijete već je osjetilo tegobu življenja romske zajednice. Tjelesne rane zacjeluju, a kako će one na duši? Neizvjesna je sudbina dvoipogodišnjeg D.S. iz Bijeljine, koji se uspješno oporavlja u bolnici. Policija, ljekari i socijalni radnici obavili su i obavljat će svoj posao, onoliko koliko je to u ovoj zemlji moguće. Sada je red na pravosuđu da sankcioniše krivce za krivična djela trgovina ljudima i nasilje prema djetetu.

Istražitelji su razgovarali sa majkom, bližim i daljim srodnicima, komšijama. Čekaju se odgovori na pitanja ko je dijete prodao i zašto, ko ga je pretukao, ko polomio ruku i koristio za prosjačenje? U nadležnosti tužilaštva je da utvrdi da li je majka prodala svoje dijete, prepustila ga tegobnoj sudbini, a potom otišla u Švedsku?

Sankcionisati krivce i pomoći žrtvi

Vesna Savić, pravnica u bijeljinskom Centru za socijalni rad, kaže da novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici daje nadu da će se krivci adekvatno kazniti. “Svaki oblik fizičkog nasilja više ne predstavlja samo prekršaj, kao što je to ranije bilo, nego predstavlja krivično djelo koje se dalje procesuira u krivičnom postupku, piše DW.de.

Također, ono što je naglašeno jeste pojačana zaštita djeteta kao moguće žrtve nasilja. Raniji zakon nije predviđao da je dijete u svakom slučaju žrtva nasilja. Negdje se pravila razlika između direktne i indirektne žrtve nasilja, a sada ovaj novi zakon navodi da je dijete u svakom slučaju žrtva, bez obzira da li je bilo direktno izloženo nekoj radnji nasilja ili ne.”

Pravnica Savić ističe da je djetetu određen staratelj, te da, također novi, Zakon o socijalnoj zaštiti pruža više mogućnosti za bolju socijalnu pomoć žrtvama nasilja.

Položaj Roma u BiH

Smatra se da u BiH živi oko 60.000 Roma, od čeka u Bijeljini oko 3.500. Uprkos naporima i potpisanim poveljama, položaj ovih građana BiH nije se bitno promijenio. Mahom su nezaposleni, mnogi prikupljaju sekundarne sirovine ili prose, a sve više ih odlazi u inostranstvo.

“Sav romski narod, trenutno u Bosni i Hercegovini, da im nije sekundarnih sirovina, ne znamo šta bismo mi mogli uraditi. Mi se snalazimo kako-tako pa nekako preživljavamo,” kaže Hamdija Husić, predsjednik Udruženja Roma RS “Budi mi prijatelj”. On je uzornu kuću i imanje zaradio u Austriji, ali tvrdi da većina Roma teško živi. Kaže da odnos vlasti prema Romima može i treba biti daleko bolji.

Oni ovdje ne vide budućnost

Slično razmišlja i Dragan Joković, izvršni direktor Udruženja građana za promociju obrazovanja Roma “Otaharin” (Jutro), koji se već desetak godina bavi problemima romske populacije. Slučaj prodaje djeteta osuđuje i smatra drastičnim primjerom očaja i bijega u bolji život. Kaže da su Romi na ivici siromaštva i još uvijek na svim poljima diskriminirani. Nezaposlenost je 99%, a nakon početnih uspjeha u afirmiranju obrazovanja, Joković kaže da se stanje i tu pogoršava.

“Ljudi gube vjeru u obrazovanje kao jedan od izlaza. Svoja prava pokušavaju ostvariti negdje na Zapadu. Oni se ovdje ne osjećaju udobno, prije svega, ne vide svoju nekakvu dalju, svjetliju budućnost nego je traže tamo. Ako odemo u romsko naselje vidjet ćemo kakvi su uslovi života, ako dođemo u grad vidjet ćemo koji je to nivo diskriminacije i predrasuda prema Romima. Bez obzira i na siromaštvo i na sve, vidi se da nisu prihvaćeni.”