Bećirović: Rezolucija koja reafirmira Herceg-Bosnu vodi ka opasnoj destabilizaciji BiH

Vladajuća koalicija u Republici Hrvatskoj, koju čine Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Domovinski pokret (DP), postigla je dogovor o tekstu kontroverzne saborske rezolucije kojom se reafirmira koncept tzv. hrvatske republike Herceg-Bosne te zagovara uspostava posebne izborne jedinice za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Kritičari smatraju da je riječ o koraku prema modelu hrvatske izborne jedinice, odnosno nastavku politike kojom službeni Zagreb nastoji utjecati na unutrašnje političke procese u Bosni i Hercegovini.

Posebnu simboličku težinu cijelom slučaju daje činjenica da se ova inicijativa pojavljuje upravo u vrijeme obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici, dok hrvatski zvaničnici odaju počast žrtvama noseći Cvijet Srebrenice?!

O političkim porukama i mogućim posljedicama ove rezolucije za portal Radiosarajevo.ba govorio je prof. dr. Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane.

Bosna i Hercegovina nije prostor za političko tutorstvo

Bećirović ističe da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata i suverena država čiji se ustavni poredak može mijenjati isključivo kroz njene institucije i u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom.

"Svaka rasprava o unutrašnjem političkom i ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine mora ostati u okvirima njenog suvereniteta, bez pokušaja da politički akteri iz susjednih država preuzimaju ulogu arbitara ili kreatora unutrašnjih političkih rješenja", kaže Bećirović.

Na pitanje kako tumači odnos između HDZ-a i Domovinskog pokreta, Bećirović smatra da teško može biti riječ o slučajnoj političkoj dinamici.

"U demokratskim društvima prirodno je da unutar vladajućih koalicija postoje različiti politički tonovi i nijanse. Međutim, pažljivija analiza sadržaja i političkih efekata ovakvih inicijativa ostavlja dojam svojevrsne podjele uloga. Dok jedan partner, u ovom slučaju Domovinski pokret, iznosi maksimalističke zahtjeve, drugi, HDZ, nastupa kao glas umjerenosti i odgovornosti. Na taj način javnost se postepeno privikava na ideje koje su donedavno bile izvan granica prihvatljivog političkog diskursa. Takva strategija nije nepoznata u savremenoj politici. Njome se granice prihvatljivog pomjeraju postepeno, bez naglih političkih potresa, ali s dugoročnim posljedicama", ocjenjuje direktor IFIMES-a.

Oživljavanje projekta Herceg-Bosne

Posebno zabrinjava, smatra Bećirović, činjenica da se u politički prostor ponovo vraćaju koncepti koji nedvosmisleno podsjećaju na ratne projekte iz devedesetih godina, uključujući i tzv. hrvatsku republiku Herceg-Bosnu.

"Pravosnažnim presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđena je odgovornost dijela političkog i vojnog rukovodstva povezanog s projektom tzv. Herceg-Bosne, kao i uloga pojedinih aktera iz Republike Hrvatske u međunarodnom oružanom sukobu. Zbog toga svaki pokušaj političkog oživljavanja ili simboličke rehabilitacije tog projekta predstavlja ne samo historijski revizionizam nego i ozbiljan doprinos destabilizaciji Bosne i Hercegovine i cijele regije", upozorava Bećirović.

Govoreći o prijedlogu uspostave posebne hrvatske izborne jedinice, naglašava da se takva ideja ne može posmatrati izvan ukupnog ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

"Svaka reforma izbornog sistema mora biti rezultat unutrašnjeg političkog dijaloga demokratski izabranih predstavnika u Bosni i Hercegovini, uz puno poštovanje odluka Evropskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i evropskih demokratskih standarda.

Promoviranje pojedinih modela putem institucija druge države ne doprinosi pronalaženju održivih rješenja, nego produbljuje nepovjerenje i dodatno polarizira političke odnose u Bosni i Hercegovini", zaključuje Bećirović.

Politika Zagreba prema Bosni i Hercegovini ulazi u novu fazu

Bećirović smatra da politika Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini posljednjih godina poprima sve izraženije obrise dugoročne strategije, koja se provodi kroz različite političke kanale i izaziva sve više zabrinutosti kako u Sarajevu, tako i u dijelu međunarodne zajednice.

"Nakon pokušaja ostvarivanja političkog utjecaja preko pojedinih aktera vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, pažnja se sada sve više usmjerava prema političkim odnosima u Republici Srpskoj. U javnosti se stvara dojam da dio političkog establišmenta u Zagrebu računa na ponovni izbor Željke Cvijanović u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine kao političke akterke koja bi, uz vlastite političke ciljeve, mogla štititi i određene hrvatske interese.

Smatram da se pritom precjenjuje stvarni politički utjecaj Hrvatske, a istovremeno potcjenjuje politička zrelost Bosne i Hercegovine i njenih institucija. Takva politika dugoročno može proizvesti upravo suprotan učinak i vratiti se kao politički bumerang", upozorava direktor IFIMES-a.

Brisel ne smije tolerirati dvostruke standarde

Prema njegovim riječima, odgovornost za ovakav razvoj događaja nije samo na Zagrebu. Evropska unija, smatra, mora pažljivije pratiti poruke koje dolaze iz jedne od svojih država članica:

"Ukoliko država članica Evropske unije prema zemlji kandidatu nastupa prvenstveno kroz prizmu vlastitih nacionalnih interesa, a ne zajedničkih evropskih vrijednosti, ozbiljno se narušava povjerenje u evropski integracijski proces. U Zagrebu se često može čuti tvrdnja da evropski put Bosne i Hercegovine vodi preko Hrvatske. Takva tvrdnja nema stvarno političko niti pravno uporište. Evropski put Bosne i Hercegovine određuju njene institucije, njeni građani i sposobnost države da ispuni kriterije za članstvo u Evropskoj uniji."

Nadalje, Bećirović upozorava da bi nastavak ovakve politike mogao imati ozbiljne posljedice po percepciju Evropske unije među građanima Bosne i Hercegovine: "Ako se nastavi praksa da jedna država članica koristi evropske institucije za ostvarivanje vlastitih nacionalnih ciljeva, postoji realna opasnost slabljenja podrške evropskim integracijama, posebno među Bošnjacima kao najbrojnijem narodu u Bosni i Hercegovini. To ne bi predstavljalo problem samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za ukupnu politiku proširenja Evropske unije. Zbog toga Brisel mora biti oprezan prema svakom pokušaju paternalističkog odnosa prema Bosni i Hercegovini i dosljedno štititi principe na kojima počiva evropski projekt."

Srebrenica i politička simbolika

Također, sagovornik portala Radiosarajevo.ba smatra da dodatnu težinu cijeloj priči daje trenutak u kojem je saborska rezolucija pokrenuta: 

"Otvarati pitanja koja evociraju ratne podjele upravo u vrijeme obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici predstavlja krajnje neosjetljiv politički čin. Iskazivanje pijeteta prema žrtvama i nošenje Cvijeta Srebrenice na reverima hrvatskih zvaničnika ne može imati puni moralni i politički kredibilitet ukoliko se istovremeno promoviraju inicijative koje kod velikog broja građana Bosne i Hercegovine bude sjećanja na ratne projekte, etničke podjele i politike koje su proizvele ogromna ljudska stradanja. Istinsko poštovanje prema žrtvama podrazumijeva dosljednu politiku pomirenja, odgovornosti i jasno odbacivanje svih ideja koje mogu otvoriti nove političke podjele."

Bećirović smatra da Republika Hrvatska, kao članica Evropske unije i NATO-a, ima posebnu odgovornost za stabilnost jugoistočne Evrope.

"Politika Hrvatske prema Bosni i Hercegovini trebala bi biti usmjerena na jačanje evropskog puta Bosne i Hercegovine, razvoj funkcionalnih institucija, ekonomsku saradnju i zaštitu prava svih konstitutivnih naroda i svih građana, a ne na inicijative koje se mogu tumačiti kao pokušaji redefiniranja dejtonske ustavne arhitekture ili oživljavanja političkih koncepata iz ratne prošlosti.

Kao istinski čin dobrosusjedskih odnosa, Hrvatska bi trebala ratificirati Sporazum o državnoj granici koji su parafirali predsjednici Alija Izetbegović i Franjo Tuđman, te odustati od projekta odlaganja radioaktivnog i nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, koji s pravom izaziva zabrinutost građana Bosne i Hercegovine."

Bećirović dodaje da se istinsko partnerstvo između dvije države može graditi samo na međusobnom poštovanju suvereniteta, ravnopravnosti i evropskih vrijednosti, a ne na pokušajima političkog oblikovanja unutrašnjih odnosa u Bosni i Hercegovini.

Evropski standardi ne mogu biti selektivni

Bećirović podsjeća da je jedno od temeljnih načela savremene evropske demokratije činjenica da državljanstvo predstavlja pravnu i političku vezu između pojedinca i države, a ne pitanje etničkog porijekla.

"Evropska unija počiva na principima jednakosti građana, demokratskog legitimiteta i vladavine prava, a ne na etničkoj ekskluzivnosti ili konceptu takozvanog 'legitimnog predstavljanja' koji se pokušava predstaviti kao evropski standard za Bosnu i Hercegovinu. Demokratski legitimitet proizlazi iz ustavnog poretka, državljanstva i slobodno izražene volje građana, a ne iz njihove etničke pripadnosti."

Kako bi ilustrirao svoju tezu, navodi primjere iz država članica Evropske unije.

"Andrej Babiš, bivši premijer Češke, pripadnik je slovačke nacionalne zajednice. Klaus Iohannis bio je predsjednik Rumunije, iako pripada njemačkoj manjini. Predsjednik Finske Alexander Stubb dolazi iz švedske jezičke zajednice, dok predsjednik Austrije Alexander Van der Bellen potječe iz porodice ruskih i baltičko-njemačkih korijena. U Francuskoj je Jordan Bardella italijanskog porijekla. Nijedna od tih činjenica nije dovela u pitanje njihov demokratski legitimitet niti pravo da obavljaju najviše državne funkcije."

Prema njegovim riječima, upravo zato evropski standardi moraju vrijediti jednako za sve.

"Ono što se smatra demokratski prihvatljivim u državama članicama Evropske unije ne može se istovremeno osporavati ili drugačije tumačiti kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Ne mogu postojati jedni evropski standardi za članice Evropske unije, a drugi za Bosnu i Hercegovinu."

Zašto bi Bosna i Hercegovina bila izuzetak?

Bećirović smatra da se upravo na pitanju izbornog sistema vidi nedosljednost dijela evropskih političkih aktera: 

"Ako se u državama članicama Evropske unije politički legitimitet izvodi iz državljanstva, ustavnog poretka i demokratski izražene volje građana, sasvim je legitimno postaviti pitanje zbog čega bi za Bosnu i Hercegovinu vrijedili drugačiji kriteriji. Evropske vrijednosti mogu biti vjerodostojne samo ako su univerzalne. Svako selektivno tumačenje prava i demokratije otvara prostor za političke manipulacije i slabi povjerenje građana u evropski projekt."

Istovremeno naglašava da odgovornost za sadašnje političke blokade u Bosni i Hercegovini ne snose isključivo vanjski akteri.

"Odgovornost za institucionalne zastoje i političke krize snose prije svega domaće političke elite svih naroda, a posebno SNSD i HDZ BiH. Reforma izbornog sistema mora istovremeno štititi kolektivna prava konstitutivnih naroda i individualna prava svakog građanina, jer upravo na toj ravnoteži počiva evropski demokratski model."

Budućnost se ne može graditi na politikama iz devedesetih

Na kraju razgovora Bećirović poručuje da stabilna i evropski orijentirana Bosna i Hercegovina predstavlja zajednički interes Sarajeva, Zagreba, Evropske unije i cijele jugoistočne Evrope: 

"Budućnost regije ne može se graditi kroz jednostrane deklaracije, političke provokacije ili revitalizaciju obrazaca koji podsjećaju na ratne podjele iz devedesetih godina. Ona se može graditi isključivo na međusobnom poštovanju suvereniteta država, dosljednoj primjeni međunarodnog prava, otvorenom političkom dijalogu i zajedničkoj evropskoj odgovornosti.

Bosna i Hercegovina ne smije biti predmet političkog upravljanja izvan vlastitih institucija. Njen evropski put ne može biti uvjetovan bilateralnim interesima bilo koje susjedne države, a evropski standardi moraju vrijediti jednako za sve, bez izuzetaka i bez selektivnih tumačenja."