Balkanski stoicizam i umjetnost preživljavanja

"'Dok sam živjela u SAD-u bila sam zapanjena kako se prosječni Amerikanac vodi ka uspjehu i ličnim dostignućima. To je duboko ukorijenjen sklop vrijednosti koje su Amerikanci usadili u svoje dnevne živote, što ostatak svijeta zove "Američkim snom', piše Elenora Veninova za Balkaninsight.com.

S druge strane kada god sretnem ljude iz Azije, naročito iz Indije, uvijek se nanovo iznenadim njihovom mirnoćom i 'zen' pristupu životu. Njihov pristup životu je obrnut: budi sretan s onim što imaš i teži za unutrašnjim mirom.

To me navelo da se zapitam: koja ideologija je dominantna na Balkanu ovih dana?

Balkan je 'zapeo' između istoka i zapada sa svim prednostima i nedostacima koje to donosi. Ljudi sa Balkana su "istočnjaci" kada je u pitanju trud koji ulažu da dođu do nekih stvari: oni biraju da imaju manje da ne bi morali raditi puno.

Stan, porodica, dvoje djece i dobar posao su dovoljni. Ako će to ostvariti pristupanjem nekoj stranci, radom za državnu instituciju ili podrškom korumpiranom sistemu... tako će i biti. Ali  su i 'zapadnjaci' u njihovim strahovima i željama: strah ih je gubitka onoga što imaju i vođeni su željom da imaju više, u slučaju da sistem propadne.

Ovo stvara razmišljanje u kojem su ljudi konstanto u strahu i nikada se ne bune zbog vjerovanja da 'stvari mogu uvijek biti gore'. Ovaj apsurdni optimizam drži ljude u stanju udobnog mirovanja.

Često se divim Balkancima i njihovoj volji da izdrže sve od političkog sistema u njihovim zemljama do kvaliteta usluge u uredima javne službe. Ove tvrdoglave tehnike preživljavanja nesvjesno upućuju na filozofski stav - stoicizam.

Da, stoicizam na Balkanu se praktikuje u duhu kontroveznog stoika Seneke.

Dobar stoik sa Balkana slaže se sa Senekom u filozofiji da 'onaj ko rado slijedi naredbe izbjegava najteže robovanje, radeći što drugi ne žele raditi'. Na primjer, kada u Makedoniji dođe vrijeme izbora zaposleni u vladinim institucijama su mobilisani da 'sakupljaju glasove' za vodeće stranke i dobijaju specifična naređenja kako to da rade.

Slijedeći Seneku oni uzimaju naređenja sa ozbiljnošću i obezbjeđuju glasove, čak i ako je protiv njihove volje, opravdavajući to činjenicom da rade za dobrobit svoje djece.

U procesu izvršavanja naredbi ovi sljedbenici počinju se zadovoljavati sa sve manje: manje slobode i digniteta, ali sa privremenim mirom, još jednom nesvjesno slijedeći Senecu u vjerovanju da su ljudi nesretni zato što razmišljaju o prošlosti i budućnosti, dok 'sadašnjost ne može učiniti čovjeka jadnim'.

I evo nas, 20 godina poslije, živimo u sadašnjosti gdje je bivša socijalistička ideologija solidarnosti i jednakosti napuštena kao cijena vesternizacije zemalja.

Ali ideološko profiliranje ovih bivših socijalističkih država nije ni blizu završeno. Dok ova društva traže novu ideologiju lideri pustoše socijalnu i političku sferu sa svojim lažnim i koruptivnim ideologijama. Nije ni čudo što su vrijednosti ovih društava izopačene kao rezultat ovih ideologija.

Realnost je da ljudi rade ono što im je rečeno iz straha i lijenosti. Seneka, koji je poštovao svog kolegu filozofa Epikura, rekao je: 'Radi sve kao da te Epikur posmatra', ali se nekako izgubio u prijevodu na slavenske jezike gdje je to interpretirano kao 'Radi sve kao da te tvoj politički lider gleda'".

O autorici: Eleonora Veninova je makedonska novinarka za nacionalnu televiziju Sitel TV. Ona radi i za Cre8ive 8 Production gdje producira dokumentarce i promocionalne videe za British Council. Osvojila je  UNICEF-ovu "Make a difference (Napravi razliku)" nagradu za jednominutni video u New Yorku 2005. godine.