Balkanska ruta i problemi migranata: "Nije lako doći u EU, ko zaostane na putu, ostavlja se"

Srbija je politička savezništva nagrađivala ukidanjem viza. Tako je migrantima iz Burundija otvoren put prema Europskoj uniji. Tomu bi trebao doći kraj. Jer, za Srbiju je puno toga u igri.

Assu ima 16 godina. Ovaj Burundijac se trenutno nalazi u tranzitnom centru za migrante u Bruxellesu. Kao i mnogi njegovi sunarodnjaci on je iskoristio mogućnost dolaska u Srbiju bez vize, a onda se uputio u EU – u nadi da će pronaći bolji život, piše Deutsche Welle.

"Noću sam stigao u Srbiju, sljedećeg jutra sam otišao na jedno mjesto gdje je bilo krijumčara. Oni su nam pomogli da odatle dođemo u Bosnu. Svako je morao platiti 250 eura ako je htio putovati iz jedne zemlje u drugu", prisjeća se Assu svoga opasnog putovanja koje ga je na kraju dovelo u Belgiju.

3.000 dolara za balkansku rutu

Zapadna balkanska ruta je rizična i skupa. Da bi stigli do krajnjeg odredišta migranti moraju platiti do 3.000 dolara, doznao je DW u razgovorima. Migranti prelaze Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Sloveniju, Italiju, Švicarsku, da bi na kraju preko Njemačke ili Francuske stigli u Belgiju.

Assu se odlučio za Bruxelles jer tamo već postoji velika zajednica migranata i tražitelja azila iz Burundija. Ali, put preko Balkana ga je traumatizirao. Putovao je sa skupinom mladih ljudi kroz šume i teško prohodni teren, spavao u napuštenim zgradama i smrzavao se. „Ko zaostane na putu, njega se ostavlja", kaže Assu u razgovoru za DW.

„Kad smo stigli u Hrvatsku hrvatska policija nas je pretukla, prije nego što nam je dopustila da uđemo u zemlju. Izdržali smo to. Kad smo stigli u Sloveniju išli smo prugom i tamo sam vidio više leševa ljudi koji su tamo ostavljeni, ja sam ih jednostavno zaobišao, to je bilo zastrašujuće."

Zahtjev za azilom: čekanje na saslušanje

Još uvijek Asu čeka na saslušanje. Belgija je preopterećena zahtjevima za azilom s obzirom na dolazak sve većeg broja izbjeglica iz Sirije, Afganistana, a u novije vrijeme i iz Ukrajine. Nema dovoljno smještaja, loša je opskrba hranom i potrepštinama, a često nema ni pravne pomoći, kažu migranti u razgovoru za DW.

Belgijska Savezna agencija za prihvat tražitelja azila na upit DW-a priznaje te nedostatke i dodaje da je budžet kojim raspolaže i dalje problematičan: iako je uspostavljeno nekoliko hiljada tranzitnih centara njihov kapacitet nije dovoljan. Zato se pri smještanju daje prednost ženama, djeci i maloljetnim osobama bez pratnje.

Brojni tražitelji azila ne dobiju smještaj i spavaju na otvorenom, u središtu europskoga glavnoga grada. Jedan od njih je i Tony. On već dva mjeseca živi u parku u blizini željezničkog kolodvora Bruxelles-Sjever. Sad se boji hladnoće tijekom predstojeće zime.

„Ja sam ovdje jer u svojoj zemlji imam puno problema, bojim se i za svoju sigurnost. Htio bih nastaviti raditi u Bruxellesu", kaže Tony. Još nije pozvan na saslušanje, smije se zadržavati samo u parku. Povremeno svrate suradnici jedne humanitarne organizacije. Tony se i dalje nada da će dobiti mjesto u smještaju za izbjeglice.

Sve više migranata hoće u EU

Burundi je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Od 2015. se situacija jako pogoršala zbog političke krize. Organizacije UN-a izvješćuju o kršenju ljudskih prava i nasilju prema civilnom stanovništvu. Pučanstvo je suočeno s ekstremnom nestašicom hrane, nedostatkom čiste vode za piće i nedovoljnom zdravstvenom skrbi.

Po navodima Europske agencije za nadzor granice Frontex u posljednjih devet mjeseci je registrirano više od 228 hiljada iregularnih ulazaka izbjeglica u Europsku uniju, za oko 70 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Najveći dio s preko 106.000 otpada na Balkansku rutu – tu je porast čak 170 posto.

U Europskoj uniji su te brojke izazvale žestoku raspravu. „Utvrdili smo osjetan porast migranata na Balkanskoj ruti", izjavila je u listopadu Ylva Johansson, povjerenica EU-a za u nutarnju politiku, i skrenula pozornost osobito na one „koji bez vize putuju u zemlje zapadnog Balkana, pa i prostor Europske unije. A to je nešto što nas zabrinjava."

Srbija reagirala na kritike

I njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser jasno je dala na znanje da ne smatra dobrom politiku Srbije koja ukida vize onim zemljama koje nisu priznale Kosovo. To „nije prihvatljivo", izjavila je Faeser.

Beograd se stvarno oslobađanjem viza revanširao onim zemljama koje nisu priznale Kosovo, koje je 2008. proglasilo neovisnost. Burundi je 2018.povukao svoje priznanje Kosova. Nakon toga je Srbija ukinula obvezu viza za građanke i građane Burundija.

To je u Bruxellesu izazvalo negodovanje, kaže politička analitičarka iz Srbije Jakša Šćekić u razgovoru za DW. „Kad je EU to uočio zaprijetio je Srbiji da će ponovo uvesti vize za njezine građane, ako izbjeglice i dalje budu dolazile", kaže Šćekić. To bi bio gorak korak natrag za Srbiju koja od 2014. vodi pregovore o članstvu u Europskoj uniji.

Pod pritiskom EU-a Srbija je sad odlučila za neke afričke zemlje ponovo uvesti obvezu viza: 21. listopada je srbijansko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo da putnici iz Burundija i Tunisa od toga dana trebaju vizu za ulazak u Srbiju.

Povratak u Burundi

„Srpski predsjednik Aleksandar Vučić funkcionira samo pod pritiskom i ako ga se ucjenjuje, u to sam siguran da će on do kraja godine uvesti obvezu viza za sve te zemlje", kaže Šćekić u razgovoru za DW. „Svi ti jadni ljudi će pokušati doći u EU. Srbija je tranzitna zemlja, jer ti ljudi ne žele ovdje ostati, oni ne žele ovdje raditi za 500 eura, nego u EU-u za 2.000 eura."

Nikola Kovačević, odvjetnik i aktivist koji pomaže izbjeglicama u Beogradu, naglašava: Srbija je s jedne strane suverena država i ima pravo sa svakom zemljom prema vlastitim interesima dogovoriti se oko viza. „Ali, Srbija nije u stanju kontrolirati val migracije koji je s time povezan." Posljedice se mogu vidjeti ne samo u Srbiji nego i u Europskoj uniji.

U međuvremenu se po informacijama DW-a više od 100 Burundijaca vratilo u svoju domovinu. S obzirom da ulazak bez vize u Srbiju nije više bio moguć oni su se sa zračnih luka u Istambulu, Dohi ili Beogradu vratili u Bujumburu.