Azijske smrdibube preplavile BiH: Profesor Karić upozorava na štetu i objašnjava kako se zaštititi

Azijske smrdibube posljednjih sedmica sve češće privlače pažnju građana, posebno uoči hladnijeg perioda kada počinju tražiti mjesta pogodna za prezimljavanje. Iako ih mnogi doživljavaju kao dosadne kućne napasnike, riječ je o invazivnoj vrsti koja može napraviti ozbiljne probleme u poljoprivredi.

Profesor na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu Nedžad Karić za portal Radiosarajevo.ba pojašnjava da je ova vrsta u Bosni i Hercegovini zvanično registrovana od 2019. godine, ali je vrlo moguće da je bila prisutna i ranije.

Zašto ih sada ima toliko?

Razlog zbog kojeg građani upravo sada primjećuju veliki broj smrdibuba vezan je za njihovo prirodno ponašanje pred zimu. Odrasle jedinke u ovom periodu traže pogodna mjesta gdje će prezimiti, pa se mogu okupljati oko objekata, u pukotinama, na ambalaži, u biljnim ostacima i drugim zaklonjenim prostorima.

Profesor Karić kao jedan od važnih razloga širenja ove vrste navodi i klimatske promjene.

"Sve toplija ljeta i blage zime omogućavaju opstanak i u našim uslovima", objašnjava.

Azijska smrdibuba prezimljava kao potpuno razvijena odrasla jedinka. U toplijim područjima može imati više generacija tokom godine, dok u sjevernijim klimatskim područjima uglavnom razvija jednu do dvije generacije.

Prema riječima profesora Karića, vrsta je danas rasprostranjena širom BiH, a posebno je izražena u toplijim južnim krajevima. Koliko će se njena brojnost povećavati u budućnosti zavisit će, između ostalog, od temperature i prisustva prirodnih neprijatelja.

Nisu agresivne, ali mogu napraviti veliku štetu

Iako se u javnosti često opisuju kao 'agresivne', Karić smatra da taj izraz nije odgovarajući.

"Agresivnost je pogrešna riječ. Nema direktne opasnosti za čovjeka i životinje. Ipak, problem je mnogo ozbiljniji kada je riječ o poljoprivredi. Azijska smrdibuba je polifagni štetnik, što znači da se može hraniti velikim brojem različitih biljnih vrsta. Posebno joj odgovaraju voće, grožđe i povrtlarske kulture sočnih plodova, ali može napadati i kukuruz, soju i druge mahunarke", pojašnjava.

Karić upozorava da su već nanijele veliku štetu na pojedinim poljoprivrednim kulturama.

"Smrdibuba rilicom pravi mehanička oštećenja na plodovima, dok njeni sekreti utiču na okolno tkivo. Posljedica mogu biti deformacije plodova i njihovo propadanje. Štete u pojedinim dijelovima BiH već su velike do te mjere da je nemoguće bilo što ubrati od istih", pojasnio je za portal Radiosarajevo.ba.

Kako su stigle u BiH?

Halyomorpha halys porijeklom je iz jugoistočne Azije, ali se danas proširila na veliki broj područja širom svijeta. U Evropi je registrovana u brojnim državama, uključujući Bosnu i Hercegovinu, ali i susjednu Hrvatsku i Srbiju.

U nova područja može dospjeti na više načina. Osim prirodnim širenjem i letom, može se prenositi transportom biljaka, plodova i drugog biljnog materijala, ali i kao 'slijepi putnik' u transportnim sredstvima i ambalaži.

Upravo zbog toga stručnjaci posebno naglašavaju značaj praćenja ove vrste na mjestima gdje se obavlja uvoz biljnog materijala.

Šta građani mogu uraditi?

Brojni savjeti o uklanjanju smrdibuba posljednjih dana šire se društvenim mrežama, uključujući korištenje paste za zube, mente, sirćeta ili sapunice. Međutim, stručni pristup zaštiti ne svodi se na kućne recepte. Kada je riječ o zaštiti kuća i stanova, profesor Karić preporučuje prije svega mehaničke mjere.

"Samo mehaničke mjere sprečavanja ulaska u objekte, mreže i zatvaranje pukotina i drugih pogodnih mjesta za njihovo prezimljavanje", kaže on.

To znači da je najvažnije spriječiti insekte da uđu u prostor u kojem će provesti zimu. Budući da se često okupljaju u grupama, njihovo uklanjanje može biti olakšano upravo tokom perioda prezimljavanja.

Karić navodi i nekoliko karakteristika koje mogu biti korisne u kontroli ove vrste: relativno su spori letači, često prezimljavaju u grupama, a tokom zime mogu biti podložni napadu gljivica. Zbog neugodnog mirisa koji ispuštaju rijetko su plijen grabljivica.

Za zaštitu poljoprivrednih kultura situacija je mnogo složenija. Profesor Karić upozorava na problem smanjenja broja dozvoljenih sredstava za zaštitu bilja, ali i na druga agroekotoksikološka ograničenja.

Kada je riječ o ozbiljnijoj zaštiti usjeva, među mogućim mjerama navode se preventivne aktivnosti, mehaničke metode poput zaštitnih mreža, biološke metode koje uključuju istraživanje prirodnih neprijatelja te, kada je opravdano i dozvoljeno, primjena odgovarajućih insekticida.

Poseban problem predstavlja upravo nedostatak prirodnih neprijatelja ove vrste u našim uslovima. Karić navodi da ih trenutno ima malo ili ih ova vrsta u našim uslovima uopće nema, zbog čega bi daljnje proučavanje biologije i načina suzbijanja azijske smrdibube trebalo biti važna tema za nauku.