Ahmed ef. Burek: Veliki alim koji je „oštrio olovke“

U Bosni i Hercegovini ima izvjestan broj malih mjesta iz kojih potječu porodice koje su ovoj zemlji dale naučnike iz raznih oblasti stvaralaštva. Jedno od takvih mjesta je Gornji Vakuf, gradić koji se može pohvaliti da je u svojoj prošlosti imao pojedinaca koji su svojim obrazovanjem i učenošću nadaleko pronijeli ime svog rodnog mjesta, pisala je svojevremeno naša ugledna orijentalistica i bivša direktorica Orijentalnog instituta dr. Lejla Gazić.

Vakufski velikani

Još u vrijeme osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini - nastavlja dr. Gazić - u Gornjem Vakufu je početkom 17. stoljeća živio i stvarao pjesnik Kāmilī, poznat po hronogramima koje je pjevao na osmanskom turskom jeziku.

Iz Gornjeg Vakufa je hadži Mustafa Bošnjak – Muhlisī, dobar poznavalac arapskog, turskog i perzijskog jezika, pjesnik i putopisac iz prve polovine 18. stoljeća koji je pisao na sva tri ova jezika, kadija u više mjesta u Bosni i Grčkoj.

Bio je rodonačelnik porodice Hadžijahić iz koje je bio i poznati erudita i istraživač prošlosti Bosne i Hercegovine Muhamed Hadžijahić (1918.-1986.). Ne smijemo zaboraviti ni Fehima Bajraktarevića, osnivača Katedre za orijentalnu filologiju na Filozofskom (kasnije Filološkom) fakultetu u Beogradu. Tu je i njegov rođak Sulejman Bajraktarević, koji se istakao rezultatima svog dugogodišnjeg rada na arhivskoj i rukopisnoj građi u Orijentalnoj zbirci JAZU (danas HAZU) u Zagrebu.

Gornjovakufljanin je bio i učeni Ahmed ef. Burek (1876.-1948.), koji je diplomirao islamske nauke u Istanbulu, a ostao u sjećanju svih učenika i studenata u medresama i drugim obrazovnim ustanovama u kojima je predavao u Sarajevu, kao i kod slušalaca njegovih predavanja iz Tefsira i Hadisa.

E, upravo je Ahmed ef. Burek povod za ovaj tekst.

Drugo i dopunjeno izdanje djela „Učenje i djelo Ahmeda Bureka“ autora prof. dr. Ahmeda Kice, koje osvjetljava životni put ovog alima, bit će predstavljeno sutra, 28. novembra, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevo, s početkom u 15 sati.

O ovoj knjizi, koja se pojavljuje u izdanju „Dobre knjige“, govorit će mr. Dževad Pleh, direktor Gazi Husrev-begove medrese (GHM) Sarajevo, Izedin Šikalo, izdavač, prof. dr. Ferid Dautović, prof. dr. Nusret Isanović, kao i autor djela prof. dr. Ahmed Kico. Moderator promocije bit će Amin Mahmutović.

Riječ je o djelu koje se, kako pojašnjava autor u Pogovoru ovome izdanju, pojavljuje nakon četvrt stoljeća i u kojem su prezentirane činjenice o učenju i djelu ovog znamenitog bošnjačkog i bosanskog učenjaka. Drugo izdanje knjige o Ahmedu ef. Bureku, također, pokazuje da „ukupni potencijal Burekovog učenja i djela nije do kraja iscrpljen, te da još uvijek izdržava povjesni smisao i kušnju koji se, prije svega, ogledaju u očuvanju i daljem razvoju Bosne, opstojnosti Bošnjaka i drugih naroda u našoj domovini Bosni i Hercegovini.”

Čitaoci ovoga vrijednoga djela mogu, na samim stranicama knjige, iščitati i prepoznati ovakvu autorovu motiviranost i iskrenu namjeru da život, djelo i nesumnjivi doprinos sveukupnoj bošnjačkoj misli ovoga istaknutog alima, polihistora, enciklopedijski obrazovanog naučnika predstavi široj javnosti i dadne vlastiti doprinos istraživanjima intelektualne i duhovne baštine našega naroda.

Ko je bio Ahmed ef. Burek?

Ahmed ef. Burek je rođen 1876. godine u Batuši kod Gornjeg Vakufa. Tu je stekao i početno vjersko obrazovanje, a nakon toga odlazi u Sarajevo gdje pohađa Gazi Husrev-begovu medresu i Dar-ul-mualimin (učiteljsku školu).

U ovim školama sluša i uči iz predavanja (dersova) Mehmed ef. Muftića, istaknutog i u svoj Bosni priznatog učenjaka i profesora (muderisa). Po završetku ovog školovanja odlazi u Istanbul, gdje nastavlja naukovanje pred Salih ef. Denizlijom, od koga uzima i profesorsku diplomu (idžazetnamu), godine 1904-1905.

Po povratku sa studija Ahmed ef. Burek predaje na Daru-l-mualiminu, Merhemića i Ismail ef. Misrije – Atmejdanskoj medresi. Pod konac 1910. godine imenovan je vjeroučiteljem u Velikoj gimnaziji u Sarajevu gdje ostaje sve do 1922. godine, kada je premješten za profesora Šerijatske sudačke škole, na kojoj ostaje do kraja 1925. godine, kada je praktično prisilno umirovljen jer se našao pod udarom režima.

Rješenjem Ulema Medžlisa u Sarajevu od 04.09.1924.godine Ahmed ef. Burek je imenovan za prvog muderisa GHM (prvi muderis je po položaju i ugledu bio stariji od upravitelja Medrese). Počeo je predavati tek početkom 1926. godine, dakle, nakon umirovljenja na Šerijatskoj sudačkoj školi, a za upravitelja-direktora Gazi Husrev-begove medrese postavljen je 1938. godine.

Iako relativno mlad (35 godina) Ahmed ef. Burek je bio biran u prvu Hodžinsku kuriju, izabranu na temelju propisa Štatuta za autonomnu upravu muslimana BiH u vjerskim i vakufsko-mearifskim poslovima 1910. godine. Kurija je birala reisul-ulemu i članove Ulema medžlisa u Sarajevu. S nepunih 40 godine starosti, Ahmed ef. Burek je 1914. godine bio kandidat za položaj muftije u Banjoj Luci.

Kao prvi muderis i upravitelj GHM, Ahmed ef. Burek je ostao do 1. novembra 1947.godine, kada je zbog bolesti i relativne starosti (71. godina života) prestao i predavati na Medresi.

„Najistaknutiji teolog kod nas“

Umro je 13. juna 1948. godine, ožaljen od brojnih svojih učenika i još većeg broja poštovalaca. Mezar sa nišanima mu se nalazi na greblju “Pod trešnjom”, preko puta džamije u Vinogradu, iznad Kovača u Sarajevu. Tarih povodom njegove smrti napisali su mu takođe naši znameniti bošnjački alimi Mujaga Merhemić i prof. dr. Šaćir Sikirić.

Kao duhovna gromada i kao muderis-profesor, Ahmed ef. Burek je u GHM predavao sljedeće predmete: Islamsko ćudoređe (Ahlak), Dogmatiku (Akaid), Arapski jezik, Filozofsku propedeutiku, Islamsko pravo (Fikh), Turski jezik, Tumačenje Kur'ana (Tefsir) i Korpus tradicije (Hadis).

Također, u Višem tečaju GHM (Alijja), koji je postojao u školskim 1930/1931. i 1931/1932. (četiri semestra), Ahmed ef. Burek je bio rektor i glavni predavač. Na Višoj islamskoj šerijatskoj-teološkoj školi, koja je trajala osam semestara, u periodu od 1939. do 1943. godine predavao je dogmatiku, šerijatsko pravo i islamsku tradiciju.

Zbog njegove učenosti Ahmed ef. Bureka će poznati hafiz Mahmud ef. Traljić, koji je inače bio i Burekov učenik, u knjizi 450 godina Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, okvalificirati kao “u svoje vrijeme najistaknutijeg teologa kod nas”. Pored toga što je bio poznavalac svih islamskih disciplina, kao i sva tri orijentalna jezika, Traljić ističe da je Ahmed ef. Burek dobro poznavao i prirodne nauke, a posebno fiziku.

Zbog toga je “… za svako pitanje koje je tumačio, imao potvrdu ne samo u vjerskim izvorima, nego i u prirodnim naukama…”. I u običnom razgovoru sa Ahmed ef. Burekom, ističu njegovi učenici, čovjek je redovno nešto novo naučio. Nije štedio ni sebe ni znanja, nego ga je obilato na druge prenosio.

I upravo zbog toga, kada su ga njegovi učenici i njegove kolege profesori, kao i mnogi drugi ugledni alimi pitali: “Zašto svoje ogromno znanje ne prenese na papir i zašto ne piše knjige?”, Ahmed ef. Burek bi smireno odgovarao:

“Ja zarezujem i oštrim olovke”. Drugim riječima, on je prenosio znanje svojim učenicima i podučavao ih temeljnim vrijednostima Islama i svekolike bošnjačke kulture i tradicije, vjerujući da će oni jednog dana pisati vjerske i znanstvene rasprave i da će se u toj aktivnosti ponekad prisjetiti i Ahmed ef. Bureka i znanja koje im je on prenio i kojem ih je on podučio. I zaista, sve ono što ima zapisano o mišljenju, učenju, djelu i životu Ahmed ef. Bureka je plod pisanja i usmene predaje njegovih “zarezanih i naoštrenih olovaka”, odnosno njegovih učenika, piše Ahmed Kico.

Pokojni akademik Vladimir Premec, jedan od recenzenata prvoga izdanja Ahmeda Kice napisao je:

„Za mene je ponuđeni trud gospodina Ahmeda Kice višestruko vrijedan. Svim metodološko poznatim putevima prišao je zadaći rekonstrukcije i recepcije UČENJA mualima Bureka u čemu je, zahvaljujući brojnim svjedočanstvima i objavljenim raspravama, uspio do najdosezljivije mjere. U tim naporima istraživača, Ahmed Kico je, na temelju brojnih dokumenata i pisane riječi, rekonstruirao i povijest BOŠNJAČKOG ŠKOLSTVA, utirući sebi tako put opisa sloma Otomanske imperije i nit vodilju do političke i nacionalne SAMOSVIJESTI BOŠNJAKA u, danas, samostalnoj državi BOSNI I HERCEGOVINI. Ni iz jednog od ovih segmenata Ahmed – efendija Burek, niti historijski, a još više duhovno, nije izdvojiv“.

Rahmetli prof. dr. Amir Ljubovića, o Kicinoj knjizi je, također, zapisao:

„...Ovaj zadatak je zahtijevao dugotrajna i mukotrpna istraživanja i primjenu različitih znanstvenih metoda. Zadatak je bio tim složrniji što su se u ličnosti i djelovanju Ahmed ef. Bureka preplitala i prožimala dva kulturno – civilizacijska kruga: orijentalno – islamski iz kojeg potiče, u kojem je odrastao i obrazovao se i koji je u njemu i njegovom narodu ostavio dubok trag i zapadno- evropski – najprije oličen u Austro – Ugarskoj monarhiji, a potom u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji – u kojem je, najvećim  dijelom, živio i djelovao.

Njegov život i djelovanje padaju, dakle, u prelazno doba, doba historijske drame za bošnjački narod koja nije značila samo puku smjenu osmanske vladavine austougarskom, nego – što je posebno značajno kada govorimo o Ahmed ef. Bureku – i opće vrijednosne degradacije orijentalno – islamske duhovnosti i osmanske obrazovanosti na tlu Bosne i Hercegovine. Najveći korpus čitavog bošnjačkog naroda je u svega nekoliko godina, postao „nepismen“, a njegova duhovna elita obrazovanosti – u koju je, neosporno, spadao i Ahmed ef. Burek – ostaje, naprosto, deklasirana. Otuda je Ahmed ef. Burek i paradigmatična ličnost čiji je život i djelovanje zasluživalo rekonstrkukciju, kako bi se, uz pomoć te slike, bolje razumijevalo sve ono što se dešavalo u to presudno vrijeme na planu obrazovanja kod Bošnjaka i sa bošnjačkom intelektualnom elitom koja je ostala na istoj, njegovoj matrici“.

Uzevši sve u obzir, djelo Ahmeda Kice „Učenje i djelo Ahmeda Bureka“  čini se višestruko značajnim. Ono je, kako poručuju organizatori promocije, više od svjedočanstva o jednome vremenu jer je ličnost Ahmed ef. Bureka paradigma obrazovanosti kojoj musliman Bošnjak treba težiti, a njegov društveni angažman važan je kao putokaz za ovo vrijeme i za nove generacije naše intelektualne elite.