Afera 'Lobiranje': "Dodik bi mogao biti procesuiran pred američkim pravosuđem"

Dolazak Stephena Millera na poziciju šefa kabineta američkog predsjednika Donalda Trumpa i promjene koje se najavljuju u načinu komunikacije Bijele kuće s lobistima mogli bi utjecati i na lobističke aktivnosti vlasti bosanskohercegovačkog entiteta RS, predvođenih Miloradom Dodikom, koje su posljednjih godina obilježene višemilionskim izdvajanjima.

Prema dopisu iz Ureda šefa kabineta, o kojem je prvi izvijestio POLITICO, zaposlenici Bijele kuće ubuduće će morati dobiti prethodno odobrenje Ureda pravnog savjetnika prije sastanaka s registrovanim lobistima unutar kompleksa Bijele kuće, ukoliko se razgovori odnose na vladinu politiku. Nove smjernice već privlače pažnju vašingtonskih lobističkih krugova, a posebno su značajne u kontekstu intenzivnih aktivnosti koje vlasti RS-a provode u Sjedinjenim Američkim Državama.

Šta ove promjene znače za lobističku strategiju Milorada Dodika, lidera vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), ko se nalazi iza mreže političkih posrednika i savjetnika te koliko se javnog novca izdvaja za aktivnosti čiji se stvarni dometi teško mogu procijeniti? O tim pitanjima, ali i mogućim političkim, finansijskim i pravnim posljedicama, za portal Radiosarajevo.ba govori prof. dr. Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane.

Bećirović smatra da se Dodikove aktivnosti u Washingtonu ne mogu posmatrati samo kroz iznose izdvojene za lobiranje ili broj ostvarenih sastanaka. Prema njegovoj ocjeni, riječ je o mnogo široj političkoj, poslovnoj i interesnoj mreži čije bi stvarne razmjere tek trebalo utvrditi, posebno kroz istraživanje finansijskih tokova, posrednika i krajnjih korisnika novca.

Lobiranje ili sistem političkog posredovanja?

"Slučaj aktivnosti Milorada Dodika u Washingtonu mnogo je ozbiljniji i kompleksniji od pitanja koliko je novca potrošeno na angažman američkih lobističkih kompanija i koliko je sastanaka održano s predstavnicima Trumpove administracije. Smatram da javnost zasad ima uvid tek u dio mnogo šire političke, poslovne i interesne mreže, čiji bi se stvarni razmjeri tek trebali otkriti", kaže Bećirović.

Upravo zbog toga, ističe, istraživanje se ne bi smjelo zaustaviti na formalnim ugovorima s lobističkim kompanijama, nego bi trebalo obuhvatiti i odnose između političkih posrednika, savjetnika, poslovnih struktura, donatora i osoba koje imaju pristup najvišim nivoima američke politike.

"Posebno je važno utvrditi ko su stvarni naručioci pojedinih aktivnosti, ko ih finansira, kome se novac isplaćuje i kakve se usluge zauzvrat pružaju. Bećirović smatra da bi upravo finansijski tokovi, krajnji korisnici pojedinih aranžmana, mogući sukobi interesa i politička obećanja mogli otkriti mnogo više od dosad objavljenih informacija", smatra sagovornik portala Radiosarajevo.ba.

Prema njegovom mišljenju, klasično lobiranje podrazumijeva transparentno zastupanje interesa pred institucijama vlasti, uz poštivanje zakonskih propisa, obavezu registracije i objavljivanja izvora finansiranja. Međutim, kada se politički i finansijski resursi jednog entiteta koriste za izgradnju mreža utjecaja, posredovanje u pristupu centrima odlučivanja i ostvarivanje ciljeva koji su prvenstveno usmjereni na očuvanje političke pozicije jednog lidera, tada se otvara mnogo šire pitanje prirode takvih aktivnosti.

"Smatram da se istraživački i novinarski rad ne bi smio zaustaviti na pitanju koliko je Dodik platio američkim lobistima. Mnogo je važnije utvrditi šta je za taj novac stvarno dobiveno, ko je sve bio uključen, kakve su usluge pružane i postoje li dodatni finansijski i politički aranžmani koji nisu obuhvaćeni dosad dostupnom dokumentacijom", naglašava Bećirović.

U tom kontekstu otvara i pitanje mogućeg posredovanja kroz manje transparentne kanale političkog utjecaja, pa čak i eventualne "kupovine utjecaja". Ipak, naglašava da se ne smije izjednačavati pristup političkim krugovima sa stvarnim utjecajem na odluke američke administracije.

Fotografija s utjecajnim političarem, organizirani sastanak ili pristup određenom političkom krugu sami po sebi ne predstavljaju dokaz da je ostvaren utjecaj na kreiranje američke vanjske politike. Ta razlika, prema njegovoj ocjeni, izuzetno je važna za razumijevanje stvarnih dometa Dodikovih aktivnosti u Washingtonu.

Pitanje javnog novca i odgovornosti institucija RS-a

Jedan od ključnih aspekata cijelog slučaja jeste i trošenje javnog novca Republike Srpske. Bećirović smatra da građani imaju pravo znati koliko su institucije izdvojile za lobističke aktivnosti, ko je od njih ostvario finansijsku korist i jesu li postignuti rezultati u interesu građana ili prvenstveno u funkciji političkog rukovodstva i očuvanja vlasti Milorada Dodika.

Posebno problematizira ulogu glavne revizorke Republike Srpske Božane Trninić i njenog zamjenika Jove Radukića, za koje smatra da nisu adekvatno reagovali na, kako navodi, nenamjensko i enormno trošenje javnih sredstava.

Bećirović ukazuje i na pitanje revizorskog nadzora, navodeći da su revizorski izvještaji redovno pozitivni uprkos, kako smatra, indicijama da pojedini oblici potrošnje nisu bili u skladu s važećim računovodstvenim standardima.

Zato smatra da odgovornost ne može biti ograničena samo na političke aktere koji su organizirali i provodili lobističke aktivnosti, nego mora obuhvatiti i institucije zadužene za kontrolu trošenja javnog novca.

Nove okolnosti u Trumpovoj administraciji

Bećirović se osvrće i na nove smjernice povezane s djelovanjem Stephena Millera u Bijeloj kući, ocjenjujući da bi one mogle "značajno promijeniti dosadašnje lobističke kanale".

Miller, prema njegovoj ocjeni, pripada krugu političkih aktera s jasno definiranim ideološkim prioritetima, na koje uobičajeni lobistički mehanizmi, lični kontakti i finansijski interesi ne moraju nužno imati utjecaja. Takav pristup mogao bi otežati pristup pojedinim centrima odlučivanja, ali ne znači da će postojeće mreže političkog utjecaja nestati.

Naprotiv, Bećirović smatra da bi se one mogle prilagoditi novim okolnostima i preusmjeriti aktivnosti prema drugim političkim, poslovnim i institucionalnim kanalima.

U tom smislu upozorava da ne treba precjenjivati značaj pojedinačnih kontakata s osobama bliskim Trumpovoj administraciji. Stvarni utjecaj na američku vanjsku politiku ne može se mjeriti samo brojem sastanaka ili blizinom pojedinaca centrima moći.

Moguće posljedice i odgovornost pravosuđa

Dodikove aktivnosti u Washingtonu, prema Bećiroviću, imaju i širu geopolitičku dimenziju. Potrebno ih je posmatrati u kontekstu odnosa rukovodstva Republike Srpske prema Bosni i Hercegovini, Dejtonskom mirovnom sporazumu, međunarodnoj zajednici, američkim sankcijama i ukupnim regionalnim odnosima.

On pravi razliku između legitimnog predstavljanja ekonomskih, investicijskih i razvojnih interesa građana jednog entiteta i nastojanja da se promijeni međunarodni politički tretman njegovog rukovodstva.

Posebno važnim smatra i odgovornost američkih lobističkih kompanija i pojedinaca koji su prihvatili saradnju s političkim strukturama Milorada Dodika. U tom kontekstu spominje kompaniju Continental Strategy, kao i pojedince Alexa Garciju i Chrisa LaCivitu, ukazujući na moguće reputacijske i dugoročne poslovne rizike takvih angažmana.

"U konačnici, pitanje nije samo koliko je ko zaradio, nego i kakvu je političku, institucionalnu i reputacijsku cijenu spreman platiti za takvu saradnju", ističe Bećirović.

Govoreći o mogućim pravnim posljedicama, Bećirović ne isključuje mogućnost da bi temeljita istraga aktivnosti i poslovnih aranžmana Milorada Dodika u Washingtonu mogla rezultirati njegovim procesuiranjem pred nadležnim američkim pravosudnim organima.

Međutim, smatra da se odgovornost ne smije posmatrati isključivo kroz djelovanje američkih institucija. Posebno problematizira pitanje šta Tužilaštvo Bosne i Hercegovine poduzima u vezi s ovim slučajem.

S obzirom na moguće međunarodne finansijske tokove, prekogranične poslovne aranžmane i potencijalne elemente korupcije, Bećirović smatra da je potrebno utvrditi postoje li osnove za postupanje nadležnih pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine, u skladu s njihovim zakonskim ovlaštenjima.

"Ukoliko se provede temeljita istraga aktivnosti i poslovnih aranžmana Milorada Dodika u Washingtonu, ne isključujem mogućnost da bi ona mogla rezultirati i njegovim procesuiranjem pred nadležnim američkim pravosudnim organima", zaključuje Bećirović.