30 godina od zločina u Štrpcima: Nikad nije pronađeno 16 žrtava, Drina je njihova grobnica

Tog 27. februara 1993. godine Pripadnici Vojske Republike Srpske su na željezničkoj stanici Štrpci u istočnoj Bosni izveli iz voza, koji je saobraćao na liniji Beograd (Srbija) – Bar (Crna Gora), i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti, na području Višegrada.

Najstarija žrtva zločina u Štrpcima imala je 59, a najmlađa 16 godina. Žrtve iz Srbije i Crne Gore (građani tadašnje Savezne Republike Jugoslavije) bile su iz Prijepolja, Bijelog Polja, Beograda i Podgorice.

Ubijeni su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić i Safet Preljević.

Ubijeni su i Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić te jedno nepoznato lice.

Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve.

Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2008. godine. Za ostalim žrtvama se i dalje traga.

Zločin u Štrpcima je ostavio teške posljedice na Bošnjake Prijepolja, Priboja i Limske doline.

Kako je počinjen zločin

Brzi voz 671, poznatiji pod imenom 'Lovćen', krenuo je iz Beograda za Bar nešto poslije 11 sati. U punom vozu nalazilo se 20 putnika koji nikada nisu stigli. 20 putnika, većinom bošnjačke nacionalnosti iz Prijepolja, Bijelog Polja, Podgorice, Bara i drugih mjesta oteto je iz voza na oko osam kilometara pruge koja prolazi kroz BiH.

Na željezničkog stanici Štpci voz se zaustavio, iako ranije po raspredu vožnje nije nikada ovdje stajao. Pripadnici VRS natjerali su otpravnika vozova da zaustavi voz. Mašinovođa je dobio signal - žuto svjetlo, što je značilo da može ući u stanicu, a ne može izaći. 

Tridesetak vojnika opkoliko je voz, a jedan broj naružanih pripadnika VRS ušao je u voz i legitimisao putnike. Dvadeset putnika odvedeno je u školu kod Višegrada, prema dokazima koje je prikupilo Tužilaštvo BiH, gdje su zlostavljani, pretučeni i opljačkani.

Nakon toga su odvedeni i strijeljani na obali rijeke Drine, a njihova tijela bačena su u rijeku.

Među izdvojenim Bošnjacima bio je i Hrvat Tomo Buzov, jedini od oko hiljadu putnika koji se usprotivio izdvajanju Bošnjaka. I on je ubijen.

Sudske presude i čekanje na pravdu

Za ovaj zločin do sada je osuđeno 14 osoba, od kojih samo dvije pravosnažno.

Viši sud u Beogradu je prvostepenom presudom 7. februara 2023. godine na po deset godina zatvora osudio nekadašnje pripadnike VRS Gojka Lukića, Duška Vasiljevića i Jovana Lipovca.

U presudi se navodi da su natjerali otpravnika vozova u Štrpcima da zaustavi voz. Okrivljeni su, kako je utvrdio Sud, da su 20 putnika odvezli do osnovne škole u Prelovu, u blizini Višegrada. Tamo su ih pretukli, uzeli im sve vrijedne stvari koje su imali, natjerali da sa sebe skinu gotovo svu odjeću, a onda ih odvezli u selo Mušići gdje su ih ubile dvije osobe iz iste naoružane grupe u kojoj su bili i okrivljeni.

Dragana Đekić, koja je kao maloljetna učestvovala u zločinu, osuđena je na kaznu od pet godina zatvora. 

Postupak je u Srbiji vođen i protiv Ljubiše Vasiljevića, ali je 2021. godine preminuo.

Sud Bosne i Hercegovine izrekao je 19. januara ove godine prvostepenu presudom kojom je Bobana Inđića osudio na 15 godina zatvora za učešće u ovom zločinu.

Haški tribunal osudio je Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora za zločine nad višegradskim Bošnjacima tokom 1992. i 1993. godine, a za zločin u Štrpcima nije mu suđeno. Za ovaj zločin najprije su osuđeni Nebojša Ranisavljević i Mićo Jovičić koji su već izdržali kazne. Ranisavljević je 2003. godine pred Višim sudom u Bijelom Polju, u Crnoj Gori, osuđen na 15 godina zatvora, a Jovičić je pred Sudom Bosne i Hercegovine priznao krivicu i osuđen je na kaznu zatvora od pet godina.

U oktobru prošle godine pred Sudom BiH na po 13 godina zatvora prvostepeno su osuđeni Obrad i Novak Poluga, Radojica Ristić, Petko Inđić, Miodrag Mitašinović, Dragan Šeković i Oliver Krsmanović, zbog saučesništva. Riječ je o pripadnicima Interventne čete Druge podrinjske lake pješadijske brigade VRS.

Lokalna samouprava u Prijepolju podigla je 2009. godine spomen-obilježje posvećeno devetorici ubijenih iz Prijepolja i dodijelila simboličnu novčanu pomoć njihovim porodicama.