Sjećanje na ZOI '84: Eksplozija gradnje u Sarajevu

Organizacija Zimskih olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu, čiju tridesetu godišnjicu obilježavamo ovog februara, značila je i dobranu promjenu kulisa grada, koje će bosanskohercegovačka prijestonica zadržati do danas. Grad i obližnje planine dobile su nova naselja, hotele, sportske sadržaje, ulice su dotjerivane, mnoge prvi put asfaltirane, studentski domovi u Nedžarićima dobili su dodatnu zgradu...

Šta je od svega toga značilo dugoročnu korist za Sarajevo, koliko je grad u godinama koje su uslijedile iskoristio tada stečene sportske, turističke i urbanističke potencijale, za Radiosarajevo.ba govori šefica katedre za urbanizam Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Vesna Hercegovac – Pašić. Profesorica i stručnjakinja za urbanizam proteklih je dana, kao članica Društva prijatelja grada Sarajeva, učestvovala i u organizaciji izložbe fotomaterijala iz vremena ZOI '84., koja je otvorena u Centru za mlade na Grbavici.

Prisjećanje na razvoj grada usljed organizacije ZOI, počinjemo pričom o gradnji novih stambenih naselja koja danas predstavljaju veliki dio grada Sarajeva i čine dom za desetine hiljada ljudi.

"Naselja Mojmilo i Dobrinja izgrađena su 80-ih godina, a izvela ih je projektantska kuća DOM. Kao i njihov prethodnik, naselje Alipašino polje građeno u '70-im godinama (od milošte nazvano "Sadaka City"), planiranog kapacitet od oko 10.000 stanovnika, ova nova naselja predstavljaju jedan, tada već uobičajen način planiranja i finansiranja masovne stanogradnje širom bivše Jugoslavije. Njihova realizacija se odvijala uz pomoć sredstava samodoprinosa i putem formiranih SIZ-ova za oblast stanogradnje. Planiranje i izgradnja ovih naselja bili su odraz potreba za smještaj naglo rastućih kontingenata 'novih' stanovnika u urbanim sredinama. Odnosno, bio je to odraz snažnih migratornih tokova ka urbanim centrima, u kojima su se nalazili bolji uslovi za rad, a samim tim i život", priča Hercegovac – Pašić.

Grad se razvijao u onom pravcu kako je i raniji plan nalagao, ali je gradnja bila ubrzana, što je uslovilo i nedovršenost novih naselja. Ona nisu zadovoljavala sve potrebe svojih novih stanovnika, a ta nedovršenost će se zadržati i u godinama koje su uslijedile.

"Idem u grad"

"Ova eksplozija izgradnje se ogledala prvenstveno u zauzimanju novih i po veličini značajnih prostranstava Sarajevskog polja. Druga karakteristika tih naselja je bila njihova funkcionalna nedovršenost.

Naime, dugi niz godina ova naselja, prije posljednjeg rata, imala su sasvim jasno monofunkcionalno određenje – predstavljala su tipična naselja spavaonice, koja su patila za neophodnim sadržajima. To znači da su stanovnici ovih naselja svoje druge potrebe, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, kulturne, rekreativne, komercijalne, zadovoljavali u drugim, razvijenijim dijelovima grada. I danas se koristi znakovita sintagma "Idem u grad", jer se većina, živeći u ovim naseljima, nije identifikovala sa Gradom. Za Sarajevo je to značilo masovno nakupljanje u njegovoj centralnoj zoni. Postojao je i gotovo do danas se održao taj disbalans u razvoju i distribuciji funkcija.

Dobijena Olimpijada je samo bila poticaj da se taj proces razvoja i rasta ubrza. Nije se radilo o ad hoc planiranju, nego o ubrzavanju ranijih planova. Sarajevsko polje je bilo planirani prostor masovne izgradnje za potrebe grada. Grad Sarajevo se, sa svojim širenjem zapravo vratio svojim korijenima nastanka i sedentiranja, u Sarajevsko polje kao prvobitnu zonu naseljavanja u doba neolitika, o čemu svjedoči butmirska kultura koja je zauzimala upravo dijelove sarajevske kotline.

Nedovršena naselja spavaonice

Ubrzanom gradnjom formirana su naselja Mojmilo i Dobrinja, koja su prvobitno mogla udomiti privremene stanovnike u funkciji olimpijskog sela, da bi kasnije ti kapaciteti postali domovi Sarajlija. Nevolja je u tome što su to bila ne dovršena naselja, nedovršena u svom funkcionalnom smislu i takva su ostala do rata, pa i poslije. Planirana su kao "mali gradovi", no nisu u svojoj realizaciji dobila one planirane kapacitete koji bi im omogućili normalno funkcionisanje. To je naročito potvrdio period ratne odsječenosti, izolovanosti, gdje npr. Dobrinja, kao naselje, nije imala neophodne sadržaje za neovisni opstanak. Tek sada se, u posljednjih nekoliko godina, ta naselja dopunjuju sadržajima, kako bi njihovo funkcionisanje podržalo i njihovu stvarnu održivost. Naročito u tome prednjači Dobrinja, koja je dobila niz kvalitetnih sadržaja iz polja obrazovanja, kulture i sporta, a očekuje se i poboljšanje kvalitete saobraćajne povezanosti, javnog transporta. Planira se i uvođenje tramvajske linije za tu zonu, što će potpomoći njeno bolje funkcionisanje u okviru cjelokupnog sistema – Grada", napominje naša sagovornica.

"Planerske pretpostavke dale su mogućnost za rast i plansko širenje, a veliki događaji kakav je bila Olimpijada u Sarajevu, i jesu generatori razvoja. Pitanje je samo, koliko je jedno društvo sposobno da ih iskoristi na pravi način i u kapacitetu za ostvarenje kontinuiteta razvoja", kaže Hercegovac – Pašić.

Sportski kapaciteti nisu iskorišteni

Olimpijski sadržaji koje je Sarajevo dobilo uoči ZOI – skakaonica na Igmanu, bob staza na Trebeviću i mnogi drugi - imali su potencijal da postanu veliki turistički i sportski mamac za posjetioce grada i organizatore različitih takmičenja, ali taj potencijal nije iskorišten ni u prijeratnom, ni u poslijeratnom periodu.

"Uspjeli smo organizirati jedan Svjetski kup, dok su ostale godine značile puko prezivljavanje", kaže Hercegovac – Pašić i dodaje:

"Gledano sa ove vremenske distance, a naročito s fokusom na predratni period, jasno je da je društvo prilično neodgovorno postupalo prema njima, ne vidjevši u tim potencijalima značaj i mogućnost snažnog privrednog razvoja, ponajprije turizma kao prosperitetne privredne grane. Veoma malo se radilo na marketingu i promociji jednog takvog kulturnog i privrednog naslijeđa, što je svakako bilo odraz jednog ambijenta nespremnog za takav iskorak. Očigledno nismo bili na razini filozofije privrednog razvoja, primjerice, Slovenije, a o evropskom nivou da se i ne govori. Bili su to nagovještaji nadolazećih procesa tranzicije, u koje je smo neminovno ulazili, a da toga, kao društvo i nismo bili svjesni".

Jesmo li spremni za još jednu sportsku manifestaciju?

Rat koji je uslijedio sveo je te sadržaje na puko fizičko postojanje, bez funkcionalne upotrebljivosti, te se prestalo i razmišljati o njihovim neiskorištenim potencijalima, a period tranzicije zaokružio je taj period obesmišljavanja sportskih potencijala Sarajeva.

"Istina, nešto od toga je ipak u funkciji (Jahorina, Bjelašnica, djelomično Igman) na minimalnoj razini upravljanja i ekonomske koristi, a obzirom na prostorne i entitetske odnose i razlike, postojanje različitih pristupa u prostornom planiranju, te izostnak zajedničkih interesa i djelovanja, ne vidi se u skoroj budućnosti veći napredak. Eklatantan primjer za to je i izgradnja apartmana na Bjelašnici, koji su potpuno neprimjereni tom prirodnom ambijentu i predstavljalju odraz korumpiranosti društva i demonstraciju osionosti pripadnika sloja donosilaca odluka".

"Dokaz za to kako se prostor posmatra kao resurs koji se olako dijeli i prodaje bez strategije i plana je i gubitak čak i osnovnog potencijala sarajevskog zimskog centra, koji je odavno skinut makar i sa privremene mape svjetskog zimsko-sportskog i turističkog itinerera. A on je trebao i mogao biti glavni adut reintegracije i ponovnog oživljavanja grada i regije", zaključuje Hercegovac – Pašić.

Današnjem Sarajevu s takvim, neiskorištenim i zanemarenim sportskim potencijalima, bliži se veliki izazov. Do organizacije Evropskog zimskog olimpijskog festivala za mlade, za koju su zaduženi Sarajevo i Istočno Sarajevo, ostale su još tri godine. Sarajevo će tada ugostiti 1.500 sportista i sportistkinja koji će se takmičiti u biatlonu, umjetničkom klizanju, skijanju, skijaškom trčanju, snowboardu, brzom klizanju i hokeju na ledu. Sportistima i jednakom broju tehničkog osoblja, Sarajevo će morati pokazati da su grad i njegovi sportski sadržaji spremni na jedan takav zadatak, trideset godina nakon organizacije "do tada najuspješnije organizovanih" Zimskih olimpijskih igara.