'SickFuckPeople': Ukrajinski dokumentarac kojeg nisu vidjeli u Ukrajini

U okviru takmičarskog programa - dokumentarni film 19. Sarajevo film festivala (SFF) danas je u Multiplex Cinema Cityju prikazan ukrajinski dokumentarac SickFuckPeople reditelja Juryja Rechinskyja o djeci i mladim ljudima od 12 do 20 godina koji su odlučili živjeti na ulici.

Većina aktera filma ima porodicu ili ih je odgajala samohrana majka koja je alkoholičarka i koja je pronašla momka ili muža u jednom trenutku svog života. Taj očuh, prema svjedočenjima aktera filma, postaje nasilan prema dječacima, a djevočice zlostavlja.

To je i razlog zbog kojeg ovi mladi ljudi u ranoj dobi donose racionalnu, zrelu i argumentiranu odluku da napuste svoj dom, ali ni na ulici ne pronalaze život dostojan čovjeka.

Ovaj dokumentarac vidjela je publika širom svijeta u mnogim zemljama, ali ne i u Ukrajini, zbog čega je Rechinsky danas publici SFF-a kazao da bi možda i bilo spasa za ove ljude kada bi dokumentarac neko zaista i vidio u matičnoj zemlji.

Rechinskiyev film govori o nekoliko djece i mladih koji žive u podrumu koji je nevjerovatno prljav i u kojem je moguće dobiti sve vrste bolesti i zaraza. U tom podrumu djeca se drogiraju najgorom drogom koja postoji.

"To zapravo i nije droga to su tablete koje se kupe u apotekama, izmrve i miješaju s nekim supstancama. Nakon toga to više i nije droga nego je otrov. U trenutku kada djeca osjećaju omamljenost zapravo nije pravo stanje omamljenosti nego se tako osjećaju jer dio njihovog mozga odumire. Oni koji koriste tu drogu gube mogućnost govora odnosno počinju teže govoriti i kretati se", pojasnio je reditelj.

Dovoljno je jednom, kaže reditelj, uzeti tu drogu i posljedice mogu biti nesagledive što je primjetno i kod djece narkomana.

Odgovarajući na pitanja o filmu, on je ispričao da se, nakon što je prvi put vidio tu djecu u podrumu, njegova stvarnost znatno promijenila. Kaže i da je tiho plakao, ali u isto vrijeme i bio u šoku budući da je vidio prvi put ubrizgavanje droge iglom kod tako mladih ljudi.

Na pitanje zna li se koliko je takve djece u Ukrajini, Rechinsky kaže da vlada daje namanju moguću brojku te djece, a nevladine organizacije najveći brojku jer obje strane imaju svoje interese zbog čega nije ni mogao sa sigurnošću reći koliko ih je.

Ipak u tri godine, koliko je radio na ovom filmu, sreo ih je od 100 do 150, ali podcrtava da je dovoljno da ih je i samo sedam koji žive ovako, kazao je reditelj uz nezadovoljstvo zbog državnih institucija koje dozvoljavaju da se ovo dešava i koje se ne brinu o njima.

Film nikoga nije ostavio ravnodušnim, a mnogi su se pitali zašto su djeca pristala snimati ovakav film, dok je Rechinsky naglasio da to nisu radili zbog novca budući da im ekipa filma to nije ni mogla dati, jer bi ga potrošili na drogu, ali su im obećali hranu, prijevoz do bolnice ukoliko im bude trebao i razgovor.

U filmu se pojavljuje i jedan par koji želi imati dijete iako su oboje u rasulu, a reditelj je kazao da je jedina svijetla tačka to što su oni dobili dijete i odlučili ga odgajati, dok su se ostali akteri filma prestali drogirati, ali su postali alkoholičari.