Radiosarajevo.ba specijal: 550 godina Sarajeva

Ovaj ponosni jubilej svoje je mjesto pronašao i na stranicama našeg portala. Pa smo tako, za svoje čitaoce, odabrali pregršt zanimljivih sagovornika koji će u narednom periodu govoriti o našem gradu; pripremili smo različite serijale tekstova na temu impresivne historije grada - nerijetko uobličene tragedijama. Također, ekipe portala Radiosarajevo.ba i Radija Sarajevo za vas će pisati o kulturnom procvatu Sarajeva, o razvoju sporta, o veleljepnoj arhitekturi, o bogatoj sarajevskoj trpezi, običajima i mahalama. Objavit ćemo i mnoštvo fotogalerija te drugih multimedijalnih sadržaja o prijestolnici Bosne i Hercegovine.

Za početak, donosimo vam priču o počecima sarajevske historije i vraćamo vas u vrijeme neolitske kulture, Ilira i Rimljana...

Neolit (mlađe kameno doba) jeste period koji počinje oko 9000 godina p.n.e. Naziva se erom početka tehnološkog razvoja, u kojem je čovjek već 'savladao' zemljoradnju, stočarstvo, pripitomio životinje, te proizvodio oružje i oruđe... Također, došlo je i do pojave ruralnih naselja

Prema arheološkim nalazima, područje Sarajeva naseljeno je – u kontinuitetu - još od neolitske ere, kada se razvila Butmirska kultura, koja datira u periodu 2600-2400 godina p.n.e. Iskopine ove kulture otkrile su vlasti Austrougarske, 1893. godine kada su počeli sa gradnjom Poljoprivredne škole.

Istraživanja na lokalitetu su vodili Vaclav Radimski i Franjo Fiala. Radimski je bio arheološki saradnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu kao i, zanimljivo, dugogodišnji rudarski satnik, dok je Fiala bio i kustos Zemaljskog muzeja.

Inače, zbog arheološkog otkrića Butmirske kulture, koje je smatrano senzacionalnim, Sarajevo je bilo domaćin Međunarodnog kongresa arheologa i antropologa, u avgustu 1894.

Iskopavanje u Butmiru trajat će tri godine, a Butmirska kultura bit će proglašena jednom od najistraženijih koje pripadaju neolitskoj eri. Na Ilidži – gdje su vršene iskopine – bit će pronađeno više od devedeset zemunica i ukrašenih naseobina, nevjerovatno dragocjena i brojna količina oružja i oruđa, bogato ornamentirano posuđe te jedinstveni keramički predmeti i figurice.

Historičari navode da je sarajevsko područje neolitskom čovjeku bilo privlačno zbog prirodnog bogatstva kremena, kojeg su ovdje pronalazili u izobilju. Kultura nestaje oko 2400. p.n.e, tokom bronzanog doba, a pretpostavke su da su ih pokorili sljedeći stanovnici sarajevskog područja: Iliri.

Ilirska plemena su prva etnički definisana grupa na Balkanu, čiji su zapadni dio naseljavali (ova regija smatra se njihovom domovinom). Na području Sarajeva naseljavali su obale Miljacke, a pleme s ovog područja bilo je najratobornije (kulturu su razvijali na korištenju metala). Zvali su se 'Dezitijati' i vladali su regijom od kraja 4. stoljeća p.n.e. ; historija ih pamti kao one koji su najduže odolijevali rimskim napadima. Poveli su bili i ustanak protiv Rima, a najznačajnije ime jeste ime Batona, vođe Dezitijata koji je poveo sunarodnike protiv rimske krune.

Rimljani će, pod vodstvom Tiberija, u 9. vijeku nove ere ipak ugušiti ilirsku kulturu tako da rimsku ostavštinu, na timelineu sarajevske historije, bilježimo sljedeću. Oni ovdje nisu gradili puno: iza njih je ostala Aquae Sulfurae, sumporna banja na Ilidži sa pripadajućim objektima. O njenoj ljepoti svjedoče podni mozaici, a navest ćemo i to da je ova građevina imala podno grijanje. Također, pretpostavlja se da je na Ilidži bio i hram posvećen Apolonu Tadenu.

Poznato je i da se rimska aglomeracija (šire gradsko područje) protezala od područja Marijin Dvora pa do ušća Koševskog potoka; u blizini Vrbanja mosta pronađeni su dijelovi rimskih ciglana, na kojima su se vidjeli pečati 'maximina' i 'constantina'.

Iskopine rimske banje na ilidži

Nakon ovog perioda, uslijedio je Srednji vijek čiji su počeci obavijeni arheološkom tamom. Više o ovom periodu, o Vrhbosni i gradu Hodidjedu, čitajte u našem sljedećem historijskom tekstu...