O ljudskim pravima i filmu

Danas kada se ljudska prava najviše krše i kada smo, u posljednje dvije decenije, svjedoci najgnusnijih zločina protiv čovječnosti, u svakom kutku zemaljske kugle (rat u Bosni i Hercegovini, Čečeniji, Ruandi, zločini u Darfuru, Siriji...), nikada pitanje o ljudskim pravima kao o fikciji ili realnosti, nije bilo relevatnije. Koja je uloga filmskih stvaraoca? Da li se njihova djela mogu podvesti samo pod kategoriju zabave ili rad filmadžija podrazumijeva danas i drugu dimenziju: odgovornost prema istini, sredstvo njenog neprestanog otkrivanja i informisanja javnosti, oruđe sjećanja i pamćenja, spas od zaborava.

Piše: Segor Hadžagić, sff.ba

Na konferenciji pod nazivom 'Ljudska prava: fikcija ili realnost', upriličenoj na Dan ljudskih prava Sarajevo Film Festivala koji je posvećen 11. julu, odnosno sjećanju na žrtve Srebreničkog genocida, filmski stvaraoci podjelili su vlastita razmišljanja iskustva o, bez ikakve dileme, najvažnijoj temi današnjice. Razgovor je moderirao hrvatski redatelj i umjetnički direktor ZagrebDoxa, Nenad Puhovski koji je kao povod za razradu teme uzeo upravo prelomnu tačku u vlastitom životu: početak rata i odlazak iz Hrvatske u Veliku Britaniju. Slučaj koji ga je posebno privukao je samospaljivanje britanskog građanina Grahama Banforda (opširnije čitajte ovdje) pred britanskim Parlamentom, u jeku najžešćih ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini.

„Banford je pogledao snimke masakra u Ahmićima, i odlučio je da ga više nikada ne pogleda, On nije mogao gledati spaljivanje nevinih, i odlučio je sebe spaliti kao protest protiv indolencije britanskih vlasti“, kazao je Puhovski, koji je u više navrata pokušavao stupiti u kontakt sa producentima BBC-a zbog svoje namjere da snimi film o Banfordu. Međutim, BBC kao ni ostali mediji nisu bili zainteresirani, nastojeći svjesno da slučaj zataškaju u javnosti. Puhovski je ipak, u vlastitoj produkciji, uspio snimiti film o čovjeku koji je uputio najradikalniji protest zbog kršenja ljudskih prava.

Specijalni gost konferencije, poznati holivudski producent Branko Lustig, preživio je strahote Holokausta, iskustvo koje je profesionalno oblikovao filmom Schindlerova lista. Lustig naglašava da je u sam medij filma upisana odgovornost istine. Nekada nisu postojale kamere, ali danas je naš zadatak da zabilježimo svako svjedočanstvo o zločinu i genocidu i tako ga spasimo od zaborava, riječi su Lustiga. Film je nešto više od odlaska u kinu, od puke zabave, upravo tu leži posebna historijska misija Sarajevo Film Festivala, koji predstavlja medij kulturnog pamćenje za svoje, ali i za građane cijelog svijeta.

Ako želim pogledati film, onda ću otiću u Berlin, Kan, Veneciju ili Zagreb, na svoj festival, ali kada dođem na Sarajevo Film Festival, to je nešto mnogo više. SFF je za mlade ljude širom svijeta spomenik o patnji kroz koji su prošli Sarajevo i Srebrenica, ističe Lustig.

Svoja iskustva sa mladim ljudima iz regije, od kojih neki ističu da se i dan danas u njihovim zemljama negira genocid, podjelili su i redatelji Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Aida Begić, Šejla Kamerić, te filmolog Sanjin Pejković, pozorišni redatelj Andrej Nosov i fotograf Zijah Gafić.