Trebević downhill: Luda vožnja biciklom kroz šumu (FOTO+VIDEO)

Da li ste ikada čuli za downhill (dh)? Naš mladi čitatelj Irfan Hodžić nam je odlučio pojasniti kakva je to disciplina, te nam je ujedno poslao fenomenalni video u kojem pokazuje svoje vještine.

"Bavim se downhillom već tri godine i trudim se iskoristiti svaku moguću priliku za vožnju i trening jer ovaj sport zahtijeva izuzetnu fizičku spremu, kombinaciju snage i pokretljivosti. Osim toga, bitno je naglasiti da downhill, kao i ostale vrste biciklizma, pruža dozu adrenalina što nakon spusta rezultira boljim raspoloženjem, ljepšim mislima i osjećajem zadovoljstva. Moj cilj, kojem svakodnevno težim sve više, je da ovaj prelijepi sport bude moje zanimanje i da budem profesionalni vozač koji će osvajati najbolje pozicije u trkama ne samo u BiH nego i u evropi i svijetu", kaže Irfan.

Downhill je disciplina biciklizma gdje se vozači spuštaju niz brdo po tehnički zahtjevnim stazama utrkujući se protiv sata. Staze obično traju 3-4 minute i odlikuje ih strmi teren sa tehnički zahtjevnim elementima poput korijenja, kontra nagiba, brzih ravnih dijelova, skokova i sl. (često se dogodi da ima dijelova gdje je teško ići pješke).

"Mogu reći da sam već krenuo tim putem jer sam od “fitness universea" dobio odijelo u kojem vozim što je jedan od dokaza da se rad i trud isplate i naravno to mi je velika motivacija da nastavim dalje trenirati da bih ostvario svoje snove.

Video koji sam snimio ima za cilj da pokaže svima, pogotovo mladima, ne samo neke od vještina koje sam stekao trenirajući i vozeći svaki vikend nego i ljepotu prirode i potrebu da se što više vremena provodi u prirodi uz sport i dobro raspoloženje. Također, ovim video klipom želim pokazati da se slobodno vrijeme može iskoristiti i van kuće daleko od računara i tehnike i da omladini dam ideju da se bave nečim, ne samo da sjede za računarima i u kafanama i klubovima i da tako proživljavaju ono što bi im trebale biti 'najbolje godine'", dodaje Irfan.  

Prosječne brzine se kreću oko 40-50 km/h, dok se na najbržim dijelovima mogu doseći i brzine od 70 km/h. Vozači su obavezni na utrkama nositi zaštitu za kičmu (tzv. „kornjaču“) i integralnu (full-face) kacigu, dok je preporučljivo osim toga koristiti i zaštitu za koljena/potkoljenice, ruke, ramena, te vrat.

Na vrh staze se vozači prevoze žičarom ili kombijem, staze u pravilu nemaju dijelova koji idu uzbrdo (a ako postoje, onda je to obično svega nekoliko metara).

Počeci downhilla sežu u '70 godine, kada je održana prva downhill utrka u Fairfaxu, SAD. Bicikli koji su se koristili za spust nisu bili nimalo slični današnjima; nisu imali suspenzije, korištene su uske gume, dijelovi su često trajali samo jedan spust. Tek početkom '90 je počela prava ekspanzija downhill biciklizma kada su se počeli proizvoditi bicikli čija je namjena bila spust. Prvo svjetsko prvenstvo u downhillu je održano 1990. u sklopu UCI MTB svjetskog prvenstva u Durangu, SAD.

Downhill bicikli se dosta razlikuju od klasičnih xc (cross-country) bicikala. Čvrstoća, izdržljivost i stabilnost su najvažnije odlike kod dizajniranja dh bicikala, te ih odlikuje nešto veća težina koja se kreće između 17 i 19 kilograma.

Prednja i zadnja suspenzija imaju oko 200 mm hoda (može se naći modela sa manje ili sa više hoda, međutim 200 mm je nekakva zlatna sredina). Suspenzija kod downhill bicikala je puno aktivnija (mekša) u početnom dijelu hoda zbog stabilnosti pri većim brzinama. U velikoj brzini neravnine brže nailaze i suspenzija se mora "nositi" sa time, dok je kod xc bicikala bitnije da imamo stabilnu platformu za pedaliranje tj. da bicikl bude nešto tvrđi.

Ugao vilice je puno položeniji (osjećaj je poput sjedenja na chopperu), te imaju dvije krune radi dodatne stabilnosti koja je potrebna pri vožnji većim brzinama po takvom terenu.

"U downhillu je stil kočenja takav da se što kraće drži kočnica, ali kada kočimo, onda želimo što prije izgubiti brzinu (kočimo kratko, sa velikom snagom, na rubu proklizavanja). Iz tog razloga se koriste hidraulične disk kočnice sa rotorima veličine 180-200mm" pojašnjava Irfan.

Gume su u pravilu veličine 2.5 sa velikim ripnama i mekanom smjesom (mekana guma traje jednu ili dvije utrke, ovisno o konfiguraciji staze – ako ima više kamenja, makadama i sl., guma se više troši). Cijeli bicikl je tako podešen da tek na nizbrdici imamo pravi položaj za volanom.

Pogledajte njegov fantastični spust, koji je snimio u prošlu subotu.