Zulfikar Zuko Džumhur: 35 godina bez velikana umjetnosti i pisane riječi Bosne i Hercegovine

Na današnji dan, 27. novembra 1989. godine, prije 35 godina, preminuo je bosanskohercegovački putopisac, slikar, karikaturista, velikan, čovjek, prijatelj - Zulfikar Zuko Džumhur.

Zuko je rođen u Konjicu 24. septembra 1921. godine, a potiče iz stare ulemanske porodice.

Svoje prve crteže nakon završetka obrazovanja, objavio je u Narodnoj armiji 1947, a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Politici, Oslobođenju, reviji Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.

"Moji dani, moj dragi vakat"

"Nisam ni nesavremen, ni nemoderan, pokušavam i uspijevam da volim vrijeme i adete u kojima trajem i duram, i koje je i jedino moje vrijeme, moji trenuci, moji dani, moje godine i moj dragi vakat", rekao je jednom Zuko Džumhur, kojem je cijeli svijet bila domovina, a sav ljudski rod njegova porodica.

Napisao je scenarij za više kratkih i tri igrana filma. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a posljednjih deset godina života radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje.

Zuko je ponosno hodao svijetom, ali nikada nad drugima, već s drugima, a o tome i govori njegov citat iz priče Trube Jerihona (Nekrolog jednoj čaršiji) gdje kaže da:

"Arapska pjesma rodila se u pustinji. Francuz je propjevao zbog žene, Talijan radi publike. Grk pjeva za bakšiš. Nijemac pjeva na zapovijed, a Srbin propjeva uz piće. Arapin je zapjevao od straha. Pustinja uplaši i junake i divove. Pustinje se jedino ne boje pjesnici.... U pustinjama čovjek je propjevao da ne poludi. Možda se svaka poezija i svuda u svijetu rodila u pustinjama."

Nekrolog jednoj čaršiji

Svojim jednostavnim jezikom, razumljivim svima, bez teškog akademskog govora, pisao je svoje priče i složene geografske, historijske, pa čak i političke zgode prepričavao lagano, kako je i živio.  Anegdota o Zuki Džumhuru je mnogo. Jedna od njih je i o - trčanju. 

"Jednom je jedan trčao, i desi se da naiđe pored Zuke, a on ga, smijući se, upita: 'Što, bolan, trčiš?', a jedan mu odgovori: 'Pa, zdravo je.', a Zuko mu uzvrati: 'Samo ti trči! Allah je svakome propisao broj koraka, pa ti požuri da potrošiš svoje.'"

Svojim izuzetnim radom i ljudskosti, ovaj boem sa kojim se i Tito rado družio, ostat će ikona i utjelovljenje bosanskohercegovačkog čovjeka za čiji je Nekrolog jednoj čaršiji, predgovor pisao veliki Ivo Andrić.  Umro je u Herceg Novom 27. novembra 1989. godine, a ukopan u rodnom Konjicu 29. novembra 1989. godine.