Stanivuković za Radiosarajevo.ba: Zemlju vode ljudi koji su spremni prikriti ubistvo

Sa Draškom smo razgovarali na banjalučkoj tvrđavi Kastel, a ovaj mladi čovjek još jednom nas je dojmio svojom energijom.

"Govorio sam i ranije, bude čovjek negdje ponosan. Osjećam svu ljubav svog naroda i odgovornost na svojim leđima. U jednom trenutku i letiš od sreće, a u drugom trenutku imaš i pozitivan pritisak odgovornosti. Kada neki ljudi odu na neke veće funkcije poput predsjednika ili gradonačelnika - iznevjere svoj narod. Pitam se tada kakav to mora biti mentalni sklop. Izmiješane su i odgovornost i sreća i motivacija. U neki miks koji me tjera da radim do kraja. Moj rad je već počeo prvi dan nakon kampanje. Obilazimo domaćinstva, razgovaramo, samo rad. Samo u to vjerujem", kaže Draško Stanivuković za Radiosarajevo.ba.

Stanivuković je nakon izbora privukao pažnju na sebe gostovanjem u emisiji Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem. Posebno je impresioniran nastupom mladog političara ostao Željko Komšić.

"On je prepoznao tu neku iskrenost i rekao je samo da se boji da se ja ne umorim. Umora neće biti kod mene. To je definitivno. Kada vas vodi viši ideal i cilj, onda se to unutar vas ne može izlizati. Mislim da je umor kod njega imao jednu drugu konotaciju, koja je opasna u svijetu politike. Umor možda znači da vas pregaze i da vas izližu. Velike su hijene i zvijeri u ovom poslu i konstantno vrebaju. Izazov je ostati potpuno čist. Nemojte misliti da sam ja naivan s 25 godina u smislu da imam 25 godina i razočart ću se.

Meni su ovo treći izbori na kojima učestvujem dirketno. Na desetine protesta sam vodio, hapšen sam i imam preko 20.000 KM prekršajnih naloga. Imam i to je nešto što me dodatno ojačalo. Neću biti razočaran, vidio sam kako udaraju sa svih strana i kako lažu i petljaju. Osjetio sam i tu trgovinu ljudskim rodom, mandatima, glasovima i parama. Moram vam reći iskreno mišljenje. Bio sam prvo predsjednik mladih, pa odbornik i sada poslanik. Javnost me prihvata. Što više idete gore, korak po korak sve je prljavije. Ponude su sve gore i gore. Shvatam šta znači koliko je teško mijenjati ovaj sistem koji je truo.

To znači da većinu ljudi morate zamijeniti novim ljudima, a sa neke treće strane ostati čist je vrlo izazovno. Jer kada si dugo vremena s ljudima koji su spremni na sve i svašta vjerujte da nekada krenu i mene prljati. Ne da ja pomislim da napravim odluke koje ne treba, nego nema te enrgije više u meni. Onda odem kod Snježane Gajić, spominjao sam tu majku, pročitam neku knjigu, zatvorim se u svoju sobu i pronalazim sopstvenu istinu. To mi pomaže da ostanem na svom idealu i putu.

Ubijeđen sam da se neću promijeniti na gore, samo na bolje. Već sam dovoljno popularan da narod želi da se fotografiše sa mnom, napravio sam desetine intervjua, situiran sam da vozim i auto koje neki ljudi možda ne mogu da priušte, poslanik sam... Ali to me ništa nije skrenulo s kursa, javljam se na svaki poziv i mislim da ću ostati na tom putu. Mogu poslati poruku da postoji još ljudi koji su drugačiji, koji su spremni igrati ljudsku igru, bez obzira na to kojim se imenom zvali i kojem se bogu klanjali i u kojem dijelu ove države živjeli", ističe Stanivuković.

Ko će mijenjati sistem u Bosni i Hercegovini kada svakoga dana odlazi na desetine mladih iz Bosne i Hercegovine. Kada smo dolazili u Banja Luku vidjeli smo veliki red ispred slovenačkog konzulata. Jedna zaista tužna fotografija iz grada na Vrbasu.

"Svake srijede se ta viza preuzima, ili se dobija termin za razgovor. Svake srijede bude toliko ljudi. Ko će mijenjati to je dobro pitanje. Mijenat ćemo mi koji ostanemo. Bit će nas dovoljno. Mora. Ima ljudi koje ne možete otjerati i da hoćete. Spadam u tu kategoriju i družim se sa takvim. Jučer mi je prišla djevojka i rekla da je odlučila upisati Ekonomski fakultet ovdje. Vidjela je nadu, iako su je roditelji tjerali da ide vani.. Neko mora biti iskren. A onda drugi ljudi s istim stavovima se oko toga okupe. Možda sam ja ta iskra jer imam priliku da češće gostujem u emisijama od ljudi koji su u mnogim zanimanjima i bolji od mene, i mlađi i energičniji. Ostat će nas dovoljno, ali ubjeđen sam u jednu stvar:

Kroz pet do deset godina bit ćemo glavna motivacija da se ljudi krenu vaćati. Lako je ovdje stvari promijeniti. Ključ je doći u to poziciju. Onog trenutka kada dobijem podršku ljudi za neku ozbiljniju izvršnu funkciju, ako mi jednog dana grad Banja Luka da povjerenje za najveću funkciju, evo počet ćemo od toga. Ono što su oni radili za četiri, ili osam godina, pravi čovjek uradi za godinu. Bez problema. Niko nije spreman na suštinske promjene. Jer suštinske promjene znače da vam glava visi u torbi. Da imate prijetnje, pritiske i ucjene koje morate podnijeti. Ko će se suočiti s viškom ljudi u administraciji.

Ne treba dati otkaz, treba otvoriti nova preduzeća. Niko nije spreman da smanji poreze i doprinose. Niko nije spreman da olakša privredu, da onim tajkunima koji na svakom tenderu prolaze i stavljaju u džep, a drugi dio daju za kampanje da ih se odrekne. Jer ga on direktno finansira. Uvezali su se kao svinjska crijeva. Ako prekineš jedan lanac, onda odmah otpada deset igrača. E to je taj problem. Ja nisam ni sa kim na taj način uvezan, samo sa sopstvenim narodom i svim građanima Banja Luke", kaže Stanivuković.

Već su pokušali da vas "pregaze" u političkom smislu. Dosta je optužbi na vaš račun, pokušaja da se ocrni vaše ime. Kako gledate na sve te pokušaje?

"Teško je meni to shvatiti, jer nisam ja takvog kova. Nikada nismo napravili akciju da nekoga drugog diskretujem. Da posvetim sedam dana za to, a mogu raditi tih sedam dana za svoj narod toliko dobrog. To meni nije jasno. Da neko tako razmišlja. Prave razne konstrukcije, od toga da vozim Porschea na norveškim tablama, pa do toga da sam sin ratnog profitera.

Moj pradjed je vodio velike poslove. Moja porodica je lijepa i civilizovana. Nosim ime strica koji je stradao u ratu od strane drugih naroda. To je bilo u Kotor Varošu u sukobu Srba i Bošnjaka. Danas ja pronosim njegovo ime.

U tom trenutku moja porodica je čuvala jednu bošanjačku porodicu u našoj kući u Banjoj Luci. Da ne bude to urađeno ovdje kod nas. Jer je kod nas ljubav. Ja nikog, osim glavnih ljudi u upravi, u državi ne krivim za taj rat. Ja sve ljude volim. Pravim samo poveznicu, moj stric je nestao 1992. u Kotor Varošu, a ta porodica bošnjačka je bila još pola godine sigurna u našoj kući. Da ne bi neko došao da se sveti.

Tako se život živi na nekoj drugoj frekvenciji, na nekom višem idealu. Mi treba da se bavimo životnim problemima, da se borimo, da radimo i mislim da neće biti problema. U jednoj političkoj magli, koju mi sada vidimo, ako vi tokom svog mandata ne otvorite nijednu firmu, ne uradite nijedan autoput, ulice, ako ništa opipljivo ne ostane iza vas, onda vam ostaje samo da podgrijavate nacionalizam na Balkanu. Ono što je dobro je dobro, odakle god da dolazi. Ono što je loše je loše, odakle god da dolazi.

Problem je što čitava država počiva na samosvjesnim pojedincima. Mi nemamo sistem koji će konstantno proizvoditi učene, obrazovane i po pravim normama postavljene ljude. Zato se odlazi. To je problem. Zato što nas niko nije naučio u školi da se u zemlji ostaje. I ako ne ide sve po planu treba da se borimo. Ako ti je u porodici loše da li kažeš doviđenja djeco, sad je teško, pa kada bude dobro vratit ću se. Za mene je otadžbina, zemlja samo proširena porodica u kojoj svi treba da živimo i da se osjećamo ugodno", ističe Stanivuković.

Koliko ćemo još čekati da izgradimo suživot u Bosni i Hercegovini. Ima li suživota u Bosni i Hercegovini i koliko još moramo čekati na njega?

"Suživota nema samo s kriminalcima, ubicama, a sa svim drugim ima. Sa svakim živim bićem koje počiva na ljubavi i toleranciji. Ljudi su mi rekli da sam napravio iskorak što dosta pričam s ljudske strane. Ovi političari su danas toliko metalni i drveni da nikakva emocija iz njih ne isijava. Mene su savjetovali da se u politiku ne ide emocijama. Ja ne znam drugačije i ići ću ovako, pa dokle god to bilo. Za mene nije važna pobjeda, funkcija ili poraz. Važna je čestita borba, pa će se doći dokle je suđeno. Ja ne čekam ništa. Kao što je Martin Luther King rekao, uvijek je pravi trenutak da se uradi nešto dobro.

Na dobro, ljubav i razumijevanje ne treba čekati. Postoje dvije vrste političara. Prva vrsta je koja nije poželjna, koja isključivo radi šta joj narod kaže i šta se u narodu prima. Druga je ona koja upućuje narod kako bi ispravno trebalo. Ja kada bi želio da udovoljim jednom dijelu ljudi koji su najveće glasačko tijelo trebao bi reći 'nikada u Sarajevo, ne, tamo su izdajnici'. To se danas negdje ukorijenilo. Koliko god da nije popularno ovo što ja pričam, za mene je istina. Želim da svom narodu kažem, jer smatram da je to ispravno. Sve drugo je lažno dodvoravanje. Stvorit ćemo ovdje život vrijedan svakog čovjek", ističe Stanivuković.

Pred izbore, petog oktobra 2018. godine u Banjoj Luci skupilo se 40.000 ljudi na skupu podrške "Pravda za Davida". Da li to postao glas naroda?

"Žalosno je što je to postao glas naroda. Ali zaista ljudi koji su ubili Davida su slobodni, a ja sam hapšen. Tu je potpuno okrenuto naopačke sve. Davor je oličenje svih onih koji se bore za pravdu, oličenje i glas svih onih koji su odustali. Takvih u Banjoj Luci ima na desetine. Koji su se borili, iako su ostali bez bližnjih, nisu dalje imali snagu. Tako imate porodicu Đurović, majku koja se nedavno na Trgu Krajine.

Ona kaže, 'ministar Čađo je moje dijete pregazio', odvežen na VMA, drugi lažni čovjek je ubačen u to ubistvo. Čađu je štitio i predsjednik Republike Srpske, kao i danas što štiti vrh MUP-a. Danas je on na slobodi, povučen i sjedi ugodno u kući i odmara, dok ona nema svoje dijete. Jovana Arbutina, David Dragičević, vaš slučaj Dženana. Dakle kada vam zemlju vode i na slavama se posjećuju ljudi iz vrha ove zemlje, koji su spremni prikriti ubistvo i ubiti, pokrasti, onda tu granica nema.

Ja uvijek narod pozivam da nema potrebe da se bojimo. Trebamo se bojati ako svi budemo odvojeni. Ako se samo ja budem borio za sebe, samo sebe da uhljebim i da svako gleda samo sebe. Kada smo odvojeni onda je svakoga lako napasti, svako je ranjiv. Ako se držimo zajedno, ako smo u krdu onda je lavu teško napasti. Čim se jedna životinja izvuče, onda je lako pojesti je. To je taktika lavova i tigrova. Eh, ako smo zajedno onda ne može. Naša snaga je u zajedništvu", ističe Stanivuković.