''Sretna sam što porodica podržava mene i moju djevojku''

Tekst bez interevencija preuzimamo sa Manjine.ba, portala za sve manjinske i deprivilegirane skupine

Još na fakultetu, na Kalifornijskom državnom univerzitetu u Sakramentu, Senka Filipović je osjetila slobodu i hrabrost koja joj je dozvolila da se uključi u LGBT aktivizam. Pridružila se Gay Straight alijansi u kojoj je bila politička savjetnica.

Tokom ljetne pauze 2008. godine, neočekivano je dobila priliku da volontira za Udruženje Q i to iskustvo je bilo krucijalno za njen povratak aktivizmu. Senka Filipović i njena djevojka Juanita Erb pridružile su se ovogodišnjoj kampanji Sarajevskog otvorenog centra pod nazivom Neka ljubi ko god koga hoće, za17. maj, Dan borbe protiv homofobije i transfobije, te su tom prilikom i snimile kratki video podrške.

Intervju sa Senkom Filipović nastao je u okviru projekta koji realizuju Sarajevski otvoreni centar i Internews.

Razgovarala: Emina Bošnjak

Znamo da ste nedavno počeli raditi kao rukovoditeljica institucionalnog razvoja u GMHC-u (Gay Men’s Health Crisis). Prije toga ste radili za Astraeau, lezbejsku fondaciju za pravdu, filantropsku organizaciju koja isključivo radi na poboljšanju stanja ljudskih prava LGBT osoba i LGBT aktivizma. Recite nam nešto više o svom radu u polju LGBT prava i aktivizma.

Senka Filipović: Nakon što sam diplomirala na Rutgersu 2009. godine, počela sam raditi u Bronx Communit Pride centru kao zamjenica direktora_ke za administraciju i razvoj. Bronx Pride je bila važna organizacija jer je bila jedina koja je isključivo pružala usluge LGBT osobama u Bronxu. Nakon godinu dana rada u Bronx Prideu, ostala sam u toj organizaciji kao konsultantica za razvoj, ali sam prešla u Astraeau u kojoj sam radila i na administrativnim i razvojnim poslovima. Moje radno iskustvo u Astraea-i je predstavljalo posebno zadovoljstvo zahvaljujući činjenici da je Astrea tokom 35 godina svog rada doprinijela promociji ljudskih prava LGBT osoba širom svijeta, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Nakon dvije i po godine u Astreai, nedavno sam prihvatila novi posao kao rukovoditeljica institucionalnog razvoja u GMHC-u (Gay Men Health Crisis), najstarijoj nevladinoj organizaciji u SAD-u koja se bavi problemom AIDS-a. 

Prije deset godina, 55% Amerikanaca_ki su rekli ispitivačima_cama da dva muškarca ili dvije žene nemaju prava na brak, dok je samo 37% bilo u korist bračne jednakosti. Danas je taj odnos obrnut. Cijelih 58% američkih građana_ki smatra da pravo na brak treba proširiti na homoseksualne osobe i postoji trend rasta ovog postotka. U populaciji od 18 do 29 godina, ta brojka raste na zapanjujućih 81%. Za razliku od pitanja abortusa, ovaj trend rasta nije ograničen afilijacijom sa političkim strankama niti političkom identifikacijom. Čak među republikancima_kama većina birač_ica ispod 50 godina starosti podržava bračnu jednakost. Šta je navelo skoro petinu Amerikanaca_ki da promijeni stavove of homofobije do tolerancije kada je u pitanju bračna jednakost?

Senka Filipović: Stavovi Amerikanca_ki prema gejevima i lezbejkama definitivno postaju pozitivniji. Smatram da je razlog za to kombinacija faktora. Na prvom mjestu, dekriminalizacija homoseksualnoti i povećana zaštita proširena na LGBT zajednice je dala ljudima veći osjećaj sigurnosti kada je u pitanju javni coming out. Vjerujem u ono što studije pokazuju: osobe koje lično poznaju geja ili lezbejku više prihvataju i podržavaju istospolni brak od onih koji ne poznaju. Dakle, činjenica da je više ljudi otvoreno po pitanju svoje seksualnosti je bila kritična za promjenu stavova ljudi koji ih okružuju.

Drugo, desila se velika promjena kulturne paradigme predstavljanju LGBT osoba u medijima i industriji zabave u posljednje dvije decenije. Postoji mnogo veća vidljivost gejeva i lezbejki u mainstream kulturi zahvaljujući poznatim individuama kao što su Ellen Degeneres, Rachel Maddow, Neil Patrick Harris i Ricky Martin, kao i emisijama kao što su Will & Grace, Glee, Modern Family, itd. Čak je i mainstream industrija oglašavanja postala otvorenija za marketiranje za gej osobe (gay messaging) i privlačna i gej i lezbejskim potrošačima_cama  kao i straight prijateljima_cama kojima je bitno koje kompanije prihvataju LGBT zajednicu. 

Treće, demografija je postal bitan faktor u promjeni stavova prema homoseksualnosti. Mlađe generacije više prihvataju LGBT zajednicu i, na sreću, postale su politčka snaga koja se ne može ignorisati. Od 2008. godine, primjetan je porast broja mladih birača_ica i ja vjerujem da je ovaj pomak uzrok radikalnih promjena.

Da li smatrate da se ovaj trend smanjenja nivoa homofobije odražava i na smanjenje niova opće diskriminaciju prema LGBT osoba i zločina iz mržnje? 

Senka Filipović: SAD ostaje podijeljena zemlja u mnogim pogledima uprkos progresivnim trendovima i politikama. Na primjer, ja sam nedavno čitala kako je izbor Baracka Obame, prvog afroameričkog predsjednika 2008. godine, stvorio ogroman porast broja antivladinih milicija. Prema studiji Southern Poverty Law centra, postojale su 149 militantne i patriotske grupe u trenutku kada je Obama preuzeo funkciju predsjednika, u poređenju sa današnjih 1200 –porast od 755 posto.

Ovo je direktno zasnovano na duboko usađenom rasizmu koji i dalje postoji u SAD-u, uprkos pokretu za ljudska prava i zakonima čija svrha je bila ukidanje segregacije i zabrana diskriminacije na nekoliko osnova. Slično tome, LGBT pokret u SAD-u je doživio značajne uspjehe u dekriminalizaciji homoseksualnosti i osiguravanju zaštite, a istovremeno su, kako studije pokazuju, nivoi fizičkog i verbalnog nasilja značajno porasli. 2012. godine, Državna koalicija za projekte protiv nasilja je izvjestila da je ''uprkos povećanoj javnoj i političkoj podršci i prihvatanju gejeva i lezbejki, broj zločina iz mržnje protiv LGBTQ osoba najveći od 1998. godine, kada je počela praćenje broja takvih napada i kada je Matthew Shepard bio ubijen.''

Ipak, ja vjerujem da su sudske pobjede i progresivno zakonodavstvo nužne radi šire legitimizacije i davanja impulsa principu jednakosti za marginalizovane zajednice i pokrete. Oni takođe pružaju pomoć onima koji_e su pogođene zločinom iz mržnje i zlostavljanjem na osnovu njihove seksualne orijentacije. Oni ne predstavljaju rješenje za sve probleme nasilja i diskriminacije, već pozitivan korak naprijed. 

Prošle godine ste posjetili Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo, svoj rodni grad, zajedno sa svojom djevojkom. Kakvo je vaše mišljenje o situaciji i stanju prava LGBT osoba i kakvo je bilovaše iskustvo posjete kao polovice lezbejskog para?

Senka Filipović: 2008. godine, bila sam malodušna zbog situacije u Bosni i Hercegovini zbog stanja prava LGBT osoba, posebno tokom prvog Queer Sarajevo Festivala koji je naišao na nasilje i široku javnu osudu. Ovi događaji su me obeshrabrili i zabrinuli da bi ovaj slučaj mogao predstavljati veliki korak unazad za LGBT pokret u Bosni i Hercegovini. Iako nemam sveobuhvatan uvid i znanje o statusu LGBT pokreta u zemlji, osjećam se ohrabrenom vidjevši aktivnosti koje sam mogla pratiti iz inostranstva preko socijalnih medija i medija kao što su Radio Sarajevo, na primjer. Vidljivost LGBT zajednice se definitivno povećava i ovo je značajno za dugoročnu društvenu promjenu zahvaljujući grupama kao što je to Sarajevski otvoreni centar. 

Kada je u pitanju moje putovanje u Bosnu sa mojom partnericom Juanitom, na javnim mjestima još uvijek obraćam pažnju na to kako se ponašam. Teško to priznajem, ali ne mogu poreći da pridajem više pažnje na našu seksualnost kada sam u posjeti s njom. Općenito, ja sam vrlo nježna osoba, ali u Bosni definitivno držim neku distancu kada sam sa Juanitom. S druge strane, ja sam veoma sretna da je moja porodica u Bosni podržala mene i Juanitu i da općenito podržavaju LGBT zajednicu. Pored toga, svaki put kada sam posjetila BiH u posljednjih nekoliko godina, imale smo priliku da idemo na LGBT zabave i to su bila nevjerovatno zabavna iskustva i za Juanitu i mene. Suština je da nas dvije volimo Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu i sigurno ćemo nastaviti s posjetama i podrškom zajednici na načine na koje to možemo.