Srđan Jevđević, frontmen Kultur Shocka: 'Sarajevo je meni sve što imam, uvijek je i bilo'

Kultur Shock, gypsy-punk bend iz Seattlea, pod vodstvom Sarajlije Srđana Jevđevića (Gino Banana) nastupa u glavnom gradu Bosne i Hercegovine na Dan grada Sarajeva.

S Jevđevićem smo razgovarali o koncertu u Domu mladih, kulturi u gradu pod opsadom, stanju u društvu, ali i o tome kako se od hita Mače, moje čupavo dogodio fenomen zvan Kultur Shock.

Radiosarajevo.ba: Trenutno ste na turneji koja nosi naziv No Nostalgia Tour i Sarajevo Vas željno očekuje 6. aprila. Koliko Vam znači svirati u gradu na njegov dan?

Jevđević: Ne znam ko koga više željno očekuje, ili ja Sarajevo ili Sarajevo mene, ali ako Sarajevo mene toliko željno očekuje kao ja Sarajevo, bit će ludo.

Radiosarajevo.ba: Živite u Americi, a i dalje ste vezani uz BiH. Kako doživljavate trenutno stanje ovdje, znamo da se borite za jednakost i protiv svakog vida diskriminacije, oglašavali ste se i povodom nedavnog napada na pripadnike LGBT zajednice u Banja Luci?

Jevđević: Nema tu puno filozofije. Borba za ljudska prava je ljudska borba. Boriti se za ljudska prava je ljudski, nema tu nikakvog idealiziranja, niko nije veliki čovjek zato što se bori za ljudska prava, to je jednostavno prirodna stvar. Ako jedan od nas pati, niko od nas nije slobodan i tačka. Ljudi obično imaju tu neku potrebu da kažu svoje mišljenje bez da ih neko pita ili ne. Mišljenje drugih ljudi o nečijoj slobodi nije mjerodavno, nema veze, a povrh svega mi u stvari govorimo o ljubavi, ne govorimo o nasilju, znači s jedne strane je sila, a s druge ljubav pa vi birajte.

Radiosarajevo.ba: Ove godine na Berlinaleu publika je mogla vidjeti film Kiss the future u kojem ste Vi jedan od aktera. Znamo da ste režirali ratni mjuzikl Kosa, koliko je to tada značilo građanima?

Jevđević: Umjetnost je jedina sfera ljudskog interesovanja u kojoj je sebičnost ne samo dozvoljena nego je i poželjna, mi smo to uradili da bi ostali normalni, a onda smo onako nesvjesno, dobrodušno, možda pomogli i drugim ljudima da ostanu normalni. To je to.

Cvjetanje umjetnosti za vrijeme rata je jedan obrnuti redoslijed, obrnuto proporcionalno uništenju civilizacije. Prvo je nastala umjetnost pa onda civilizacija, a kada je uništenje civilizacije na vidiku to znači da će umjetnost na kraju nadživjeti i civilizaciju. Mislim da smo mi to u Sarajevu i dokazali.

Radiosarajevo.ba: Osim u Kiss the future, pojavit ćete se u još jednom filmu, tačnije snima se film o Vama. Možete li nam otkriti detalje?

Jevđević: Moram reći da to nije film konkretno o jednoj osobi nego o neperfekciji jednog života, životnim promjenama, putu od sredine svijeta gdje se Rimska Imperija raspala na Istočnu i Zapadnu - znači iz Sarajeva do kraja zapada, gdje je zapadno od tebe istok, a istočno od tebe zapad. U tom putu, mislio sam da idem prema nečemu, međutim, vrlo često se okrenem i vidim da bježim od nečega, što je ustvari vlastiti demon.

Demon pragmatizma, demon koji te uvijek sputava u umjetničkom razvoju. Mogu koliko god puta hoću da odlučim da ću biti umjetnik i da će me samo to zanimati u životu te da neću razmišljati o komercijalnim i pragmatičnim pitanjima života, međutim... Ima neki mali demon u svima nama, koji ti to ne dozvoljava, koji te koči, a to je onaj mali čovjek koji kada vidiš na pomolu uspjeh svoga prijatelja, svoga brata, a neki mali takmičar u tebi kaže gdje si ti u svemu tome, možda bi i ti mogao isto tako.

Mislim, velika je nesreća za tog demona što sam odabrao životni put gdje takmičenje nema nikakvog smisla, međutim on je još uvijek tu. On se pojavljuje, film je o njemu i o meni, film je o nama dvojici i našoj koegzistenciji, isto tako o mom kryptoniteu, što je ustvari stage, tu mi ne može ništa, tu ga vidim kako me samo gleda.

Radiosarajevo.ba: Kako se od hita Mače moje čupavo dogodio fenomen zvan Kultur shock? Kako je došlo do transformacije?

Jevđević: Mislim da ratne zločince u Haagu nisu toliko ispitivali za njihova nedjela koliko mene za Mače moje čupavo. Elem, da vam još jedanput kažem svaki period ima svoj izraz, to je bio izraz tog perioda i mene. Da bi bio star i mudar prvo moraš biti mlad i glup, sve ono što smo napravili, napravilo je nas. Lijepo mi je bilo tada, a tada su mi neke stvari bile važnije, sada mi je najvažnije da sam ja sâm sretan.

Radiosarajevo.ba: Sarajevo, čaršija, burek i zeljanica...Šta je Vama danas Sarajevo?

Jevđević: Sarajevo je meni danas i uvijek je bilo sve što imam. I ta pjesma koju sam napisao o Sarajevu, govori o stvarima koje su moje, to je sve moje i uvijek će biti moje.

Ponavljam, nikada nisam otišao iz Sarajeva, samo sam otišao da radim neki posao koji tu, u tom momentu, nije bio moguć, a sada u ovom momentu letim između Sarajeva i kraja zapada i nadam se da ću biti dovoljno brz da možda stignem da budem na oba mjesta u isto vrijeme.