Šobino predavanje u Zvonu

U sarajevskoj cafe-galeriji Zvono, održano je predavanje konceptualnog umjetnika Nebojše Šerića Šobe (za biografiju umjetnika kliknite ovdje).  Njegov nastup okupio je veliki broj kolega umjetnika, a u nastavku donosimo i 'zapisnik' za Šobinog zanimljivog predavanja. 

Nakon studija vajarstva na Akademiji likovnih umjetnisti u Sarajevu, učešća u odbrani Sarajeva u jedinicama Armije BiH, te usavršavanja u Holandiji, Šoba danas živi na relaciji New York - Sarajevo. Osim što se bavi vizuelnom umjetnošću, on je veoma cijenjen bloger i pisac, čije pripovijetke često možete čitati i na portalu radiosarajevo.ba

RATNE PRIČE:
Nebojša Šerić Šoba: Oko konzerve
Nebojša Šerić Šoba: Oružani turizam
Nebojša Šerić Šoba: Ibro i peksinluk
Nebojša Šerić Šoba: Nas nepar, a pive parne
Nebojša Šerić Šoba: U rovu na brdu Žuč

SJEĆANJA IZ KNJIGE SAN ZMSKOG LJETA
Nebojša Šerić Šoba: Mont jakna
Nebojša Šerić Šoba: Franjo Rački
Nebojša Šerić Šoba: Petarde
Nebojša Šerić Šoba: U susret sutonu
itd...

Neadekvatan odnos prema umjetnosti koja je nastajala u Bosni i Hercegovini i načinu predstavljanja njenih umjetnika van granica zemlje, jedan je od razloga za mnogo lošeg što nam se desilo u bliskoj prošlosti.

Postoji niz načina da se dosadašnja praksa promijeni i da umjetnici dobiju tretman kakav  zaslužuju, posebno oni čiji se rad po kvalitetu ne razlikuje od rada njihovih internacionalnih kolega.

Osnovno je prevazići prepreke koje smo stvorili zahvaljujući samoizolaciji i putovati, putovati i samo putovati, neke su od preporuka koje je Nebojša Šerić Šoba naglasio u uvodnom izlaganju u Zvonu na temu ''Ima li budućnosti u bosanskohercegovačkoj umjetnosti'' .

Prvi dio razgovora posvećen je terminologiji.  Ko su konceptualni umjetnici? (Da li “konceptualni umjetnici” uopste postoje?) Ko su “internacionalni”, “priznati”, “etablirani”, “renomirani” umjetnici? Kakvo je naše poznavanje internacionalne umjetnicke terminologije i njene upotrebe kod nas?

Teme o kojima se govorilo:

- Savremena podjela umjetnosti: Lijepa umjetnost (fine arts) i savremena umjetnost (contemporary arts), njihovim razlikama i sličnostima.

-Umjetnička produkcija: Kvalitet izrade umjetničkih radova, prezentacija umjetničkih radova, odnos umjetnika prema galerijama/kolekcionarima, odnos umjetnika prema muzejima, komercijalni aspekti djelovanja (utvrdjivanje cijene radova), učestvovanje na izlozbama, komunikacija/public relations…

-Uloga marketinga u umjetnosti danas.

- Uzroci lokalnog izolacionizma (hermetični pristup umjetničkim praksama, akademizam, udruživanje, strah od nepoznatog, strah od gubitka egzistencije, ex catedra)

- Uloga dnevne štampe u kreiranju umjetničkih vrijednosti. Lokalni klišei/stereotipi o umjetnicima i šteta koja se time nanosi.

-Odnos politike prema umjetnosti: Ko su nasi političari i koliko oni imaju predstavu  o tome šta je umjetnost i da li shvataju koliki je njen značaj. Uloga upravitelja gradskih galerija i muzeja.

- Promocija BH umjetnosti u inostranstvu: Kako izaći na internacionanu scenu? Kako organizovati rezidencijalne programe, stalne ateljee u centrima svjetske umjetnosti, ekskurzije, razmjene…

- Koliko znamo o umjetnicima koji djeluju izvan Bosne i Hercegovine?

-Svjetska umjetnička produkcija: Koliko znamo o tome? Koji su izvori informacija?

Dinamična diskusija u Zvonu okuplila je reprezentativan sastav umjetnika svih generacija iz cijele Bosne i Hercegovine, te ljude koji vode kulturne institucije poput Gordane Anđelić Galić, direktorice galerije Collegium Artisticum, Envera Hadžiomerspahiča i Amile Ramović koji su na čelu Ars Aevi-a, umjetnika Radenka Milaka koji vodi udruženje Protok, Jusufa Hadžifejzovića koji je na čelu galerije Charlama i Saše Bukvića ispred Udruženja i galerije Zvono.
Adela Jušić, Lana Čmajčanin, Daniel Premec, Nela Hasanbegović, Zoran Herceg, Damir Nikšić,  Mladen Miljanović samo su neki od umjetnika koji su prisustvovali razgovoru, uz zajedničko žaljenje što u većoj mjeri nisu prisustvovali mladi umjetnici i studenti kojima bi bilo najkorisnije čuti iskustva koja je Šoba podijelio.

Neki od sarajevskih umjetnika za nejvećeg krivca za lošu poziciju umjetnika smatraju neadekvatnu  politiku i problem  izostanka finansijskih sredstava, a Šoba je najviše pažnje posvetio onome što je lični angažman i posvećivanje pažnje produkciji samog rada, s razlogom tvrdeći da fotografije lijepljenje karbofiksom ni jedan ozbiljan galerista neće pogledati.

Postoje dva modela: Otići i naučiti nešto, ostati ili se vratiti i primijeniti stečeno u lokalnoj sredini ili, poput umjetnika Lazara Drljače otići, družiti se sa Picasom pa se vratiti i potpuno izolovati, ali bogatiji za jedno iskustvo - zaključio je Šoba.