Sjećanje na legendarnog Borisa Dvornika

Bitka na Neretvi, Most, Kad čuješ zvona, Naše malo misto, Derviš i smrt, Kapelski kresovi, samo su neki od naslova u kojima se pojavio legendarni glumac Boris Dvornik.

Bio je poznat po ulogama čovjeka iz naroda, a njegovi likovi Roko Prč, Meštar i Dimnjačar ostali su u kolektivnom sjećanju miliona gledatelja sa ovih prostora.

Znao se pojaviti i na estradi, a njegovi sinovi Dino i Dean glumili su kao djeca u filmovima, ali su kasnije otišli u muzičke vode.

Rođen je 16. aprila 1939. u Splitu, a počeo je da glumi već sa osam godina, kada je nastupao u dječjim predstavama. Pohađao je školu za električare, a zatim je otišao u Novi Sad i maturirao u Srednjoj glumačkoj školi, nakon čega je upisao Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu.

Za vrijeme studiranja glumio je u Devetom krugu (1960.), napetoj drami o mladiću koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Jevrejku. Film je postigao veliki uspjeh, a iako se u narednim filmovima (Martin u oblacima) dokazao i u komičnim nastupima, krajem 60-tih se specijalizirao za uloge u partizanskim filmovima. Nakon Mosta Hajrudina Krvavca najuspješniji mu je bio nastup u ratnom filmu Antuna Vrdoljaka Kad čuješ zvona, za koji je 1969. dobio nagradu na Pulskom festivalu.

Uloge koje su mu obilježile karijeru bile su ipak one u televizijskim serijama, i to uglavnom onim nastalim po tekstu Miljenka Smoje. Prvo je glumio Roka Prča u humorističnom Našem malu mistu, a zatim i brijača Meštra u Velom mistu. U partizanskoj seriji Kapelski kresovi bio je čuveni Dimnjačar, a krajem osamdesetih pojavio se u najgledanijoj seriji u bivšoj Jugoslaviji, Boljem životu.

Uz brojne TV drame i serije snimio je ukupno preko 40 dugometražnih igranih filmova.

Osamdesetih godina Dvornik je sve više glumio i u pozorištu, u splitskom HNK, gdje se posebno pamte nastupi u djelima Ive Tijardovića (Male Floramy, Splitski akvarel), Ive Brešana (Hamlet u selu Mrduša Donja) i Miljenka Smoje (Roko i Cicibela, Roko krvolok).

U Hrvatski sabor ušao je 1992. godine kao zastupnik HDZ-a, ali se iz politike brzo povukao, ističući kako mu to u karijeri "nije trebalo". Za vrijeme rata prekinuo je prijeteljstvo s kolegom iz Srbije,Batom Živojinovićem koji je tada branio Miloševićevu politiku.

Doživio je i moždani udar, zbog čega je otkazao sve glumačke angažmane. Ipak, počeo se oporavljati i nakon duže pauze počeo je glumiti u TV serijama (pojavio se i u bh. seriji Viza za budućnost), te je prije smrti posljednji put nastupio u Ponosu Ratkajevih.

Preminuo je od moždanog udara u bolnici u Splitu, 24. marta 2008., pred svoj 69. rođendan. Ostao je zapamćen kao jedan od najpopularnijih glumaca bivše Jugoslavije.